Pokolj na Kočevskom Rogu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Pokolj na Kočevskim Rogu označava pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u regiji Kočevskog roga. Bez suđenja masovno su ubijali vojnike i civile, među kojima je bilo najviše Hrvata ali i osoba iz drugih bivših jugoslavenskih republika.

Simo Dubajić je kao prvi javno progovorio (i to na televiziji) o poslijeratnim zločinima jugokomunista u Sloveniji.

Izjavio je da je i sam sudjelovao u masovnim smaknućima ljudi. Javno se je pokajao za zlodjela koja je počinio.

Dubajić je izjavio da je "ubojstva činila dalmatinska brigada, a Milka Planinc je kao komesarka osobno birala komuniste koji bi ubijali žrtve".

"Slobodna Dalmacija" od 12. rujna 1999. donosi izjavu OZNI-nog partijskog sekretara Alberta Svetine da su na Kočevskom Rogu komunisti pobili najmanje 40.000 osoba, muškaraca, žena i djece.

Zarobljenici su uglavnom bili zaklani i bačeni u dvije kočevske gudure.

Osim protiv Sime Dubajića do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu podignute istrage ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.

Kronologija[uredi VE | uredi]

U svezi s ovim pokoljem je činjenica o dvojnoj zapovjednoj crti u partizanskoj paravojsci. Svaka postrojba i pojedini veći ratni pothvati koje su sprovodili imali su dva zapovjedna lanca. Jednim je zapovijedao vojni zapovjednik koji je imao ograničenu samostanost pri vođenu borbenih djelovanja. Drugi je bio politički, zvani komesar.[1] On je donosio sve bitne vojne odluke i bio je svima nadređena osoba u svakom pogledu. Komesar je ujedno bio jedini vojni dužnosik koji je imao ovlast izdavati nareedbe za ubijenje, pljačku, silovanje i ina nasilja nad uhićenima i zarobljenima. [2]Na Kočevskom Rogu to je bila jedna osoba ženskog spola. Bila je nadređena Simi Dubajiću, a oboje su bili časnici 11. dalmatinske brigade 26. dalmatinske divizije u Sloveniji. [3]

Odluka o komesaru koji će biti nadređen Dubajiću donesena je na pijanci najužeg vodstrva Komunističke partije Jugoslavije na čelu s Titom u Ljubljani. Dubajić i ta komesarka su se za tu zadaću izborile dragovoljno.[4] Nakon što su postavljeni, generalštab i njih dvoje su isplanirali svaku pojedinost pokolja do u tančine. Među pripadnicima 11. dalmatinske brigade izabrali su (duševno poremećene?) dragovoljce koji su bili voljni pobiti tolike ljude. Potom su ih poveli u prašumsko područje Kočevskog Roga. Za izvršenje je uključena jedna slovenska partizanska postrojba nepoznate designacije, koja je također podređena Dubajiću i komesarki. [5] Pretpostavlja se da je njihova uloga bila u tome što su dobro poznavali skrivena mjesta pogodna za masovnoj ubijanje i skrivanje leševa, pa su odredili vodiče za ta mjesta.[6]

O pokolju su na radiju prvi neuvijeno progovorili - izvori na srpskom. Radilo se o programu britanske radijske postaje BBC-a na srpskom jeziku. Te je 1976. pisac knjige Jugoslovensko ratno proleće (Jugoslavensko ratno proljeće) Borivoj Karapandžić u razgovoru za emisiju tog radija neiuvijeno rekao imena naredbodavaca i počinitelja. [7] Novi je osvrt opet bio na BBC-u. Razgovarali su 1977. s Milovanom Đilasom o njegovoj knjizi Vreme ratno koja nije bila objavljena u Jugoslaviji. Đilas je tad nevoljko priznao da je bio jedan od naredbodavaca ovog pokolja, jer je bio član najvišeg partijskog tijela, politbiroa KPJ. Kasnije se kajao i taj je zločin nazvao besmislenom akcijom odmazde nad običnim, nevinim seljacima, koji su bježali od komunističkog nasilja. Ni on se nije ustručavao javno reći imena izvršitelja pokolja i dužnosti koje su poslije obnašali.[8]

BBC nije stao na tome. U emisiji 1983. dali su recenziju članka grofa Nikolaja Tolstoja, britanskog povjesničara koji je izašao u časopisu Encounter. Ondje je naveo imena glavnih izvršitelja u ovom pokolju, među njima javno prozvavši stanovitu visoku jugoslavensku partijsku i državnu dužnosnicu. Tolstoj je o tome još detaljnije govorio 1990. na Radio Zagrebu u emisiji koja je trajala sat i pol, objavivši podatke koje mu je dva dana prije rekao Simo Dubajić. Tada je Dubajić objasnio svoju snagu za višednevno iscpljujuće ubijanje ljudi svojim mladalačkim komunističkim fanatizmom. [9] Dubajić je još poslije istupao usmeno i pismeno, ponegdje su mu podatci bili nedosljedni, uz izljeve primitivizma, no unatoč tome rasvijetlio je okolnosti ovog pokolja, uključujući i dvojbe o zapovjednom lancu.[10]

Najvrjedniji i najpotpuniji opis događaja svjedočanstvo je jednog sudionika tog pokolja dano 1992. godine. Svjedočanstvo je dao pred smrt, nakon naglog obraćenja vjeri, na ispovjednikovu (sic!) preporuku. Ovaj počinitelj pokolja godinama nije mirno spavao, stalno su mu se vraćale slike, a strahovao je patološki od UDBA-e da ga ne bi ušutkala metkom jer je bio svjedok pokolja, što je bila sudbina većine izvršitelja hrvatskog podrijetla. Usprkos tom obraćenju vjeri nije pokazao znakove žaljenja.[11]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  2. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  3. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  4. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  5. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  6. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  7. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  8. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  9. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  10. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.
  11. Kočevski Rog - nekažnjeni genocid. Zoran Božić. Strahota Kočevskog Roga vapi za istinom, Hrvatsko slovo, str. 10, petak, 2. studenoga 2007.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Kozina, France; Zajec, Milan; Dejak, France (1998): Ušli so smrti (slovenski). Hermagoras Verlag Klagenfurt, 224 str.
  • Griesser-Pecar, Tamara (2003): Das zerrissene Volk. Slowenien 1941-1946. Böhlau Verlag Wien, 604 str, ISBN 3-205-77062-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]