Portal:Europa/Izdvojeni/07, 2009.
Sveti Bonaventura (pravim imenom Ivan Fidanza; Bagnorea, Italija, 1221. - Lyon, 15. srpnja 1274.) bio je franjevački teolog; svetac, kardinal, Doctor Ecclesiae, serafinski naučitelj. Nakon svršenih nauka »in artibus« prigrli oko 1243. život i pravilo Manje Braće. Od 1248. do 1257. predaje u Parizu i razvija veliku djelatnost na literarnom polju. Dne 2. veljače 1257. izabran je jednoglasno generalom franjevačkog reda. Kroz 17 godina svoga generalstva sudjeluje u raznim poslima reda i Crkve.1265. nije se htio primiti nadbiskupske časti, a 28. svibnja 1273. bude prisiljen primiti kardinalski šešir. Siksto IV. proglasi ga 1482. svecem, a Siksto V. ubroji ga 1588. među crkvene naučitelje. Sv. Bonaventura duguje svoju znanost augustinizmu, koji je primio od Aleksandra Haleškoga, a inspiraciju, duh, kojim je tu tradicionalnu nauku oživio, tražio je u srcu sv. Franje. Kad je Bonaventura stupio na poprište znanosti, mistika je prevladavala u teologiji, a znanje je bilo podređeno dobrom, kreposnom vladanju. Njegove riječi izrazuju glavnu oznaku njegova čitavog sustava. On promatra svemir, čovjeka i Boga; upotrebljava spekulaciju, teologiju i filozofiju, da nas dovede do intuitivne kontemplacije Boga.