Samostan Reutte
|
Samostan Reutte
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Reutte, Austrija |
| Koordinate | 47°29′18″N 10°43′06″E / 47.488333°N 10.718333°E |
| Godine izgradnje | 1628. |
| Godina završetka | 1630. |
| Renoviran | 1775., 1846., 1960., 1976. |
| Religija | katoličanstvo |
| Patron | sv. Ana |
Samostan Reutte bivši je rimokatolički franjevački samostan i s njim povezana crkva u trgovačkome gradu Reutte u austrijskom Tirolu oko 100 km zapadno od Innsbrucka. Crkva i samostanski kompleks čiji je dio imaju status zaštićenoga spomenika prema austrijskom zakonu. Posljednji franjevci napustili su samostan krajem 2014., nakon nekoliko desetljeća pada broja novaka.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Kamen temeljac franjevačkog samostana položen je 15. ožujka 1628. u nazočnosti austrijskog nadvojvode Leopolda[2] i njegove supruge Claudie de' Medici. Kompleks je izgrađen i kao dio šireg otpora Katoličke Crkve protestantskoj reformaciji u šesnaestom stoljeću. Franjevci su za svoj pastoralni rad dobili i susjednu crkvu svete Ane. Samostan je dovršen 1630. godine, međutim, u srpnju 1632. samostanske zgrade i crkvu oštetili su i opljačkali švedski vojnici tijekom Tridesetogodišnjega rata.
Godine 1703. i ponovno 1846. samostan je uništen u požaru, ali je oba puta obnovljen uz novčanu pomoć lokalne zajednice. Tijekom 18. stoljeća u samostanu se nalazio i franjevački teološki studij. Između 1775. i 1782. franjevci iz samostana bili su i vojni kapelani dvorca Ehrenberg.
Doseljavanjem njemačkoga stanovništva iz okolnih država nakon Drugoga svjetskog rata nastala je potreba za zapošljavanjem stalnog svećenika u samostanu u Reutteu. Kako bi se osigurao prostor za župne susrete, između 1959. i 1961. izgrađena je "Paulusheim", nakon čega je sredinom 1960-ih crkva postupno obnavljana. Zvonik je obnovljen 1976., a između 1977. i 2000. u Reutteu su ponovno smješteni novaci franjevačke tirolske provincije.
U drugom desetljeću 21. stoljeća ostala su samo četvorica franjevaca koji su svoje vrijeme posvetili radu u bolnici i župničkom dušobrižništvu. Dana 8. listopada 2013. primljena je vijest da će se samostan Reutte zatvoriti u rujnu 2014.[3]
Samostanska crkva svete Ane[uredi | uredi kôd]
Samostanska crkva svete Ane postavljena je paralelno s ulicom i uklopljena je u ostale samostanske zgrade. Barokna lađa podupire kor u gotičkom stilu. Toranj se nalazi na južnoj strani kora, djelomično se preklapajući s samostanskom zgradom; ima lučne prozore i na vrhu je kupola u obliku luka karakteristična za slične crkve na ovome području. Lađa i kor osvijetljeni su kroz polukružne prozore.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Helmut Mittermayr. Drei Franziskaner müssen Kloster Reutte verlassen: Die Zeit für die Patres Werner, Lorenz und Markus läuft im September ab. Nicht alle gehen leichten Herzens. Zwei Neue folgen. Tiroler Tageszeitung, Innsbruck. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 14. rujna 2015.
- ↑ Giuseppe Nardi. 1. rujna 2014. „Zeichen der Zeit" – Franziskaner geben Kloster in Reutte auf. Katholisches Info. Pristupljeno 14. rujna 2015.
- ↑ Pater Lorenz Staud. 14. studenoga 2013. Mein Herz schlägt für Reutte!. Offenlegung Bezirksblätter Tirol (meinbezirk.at), Innsbruck. Pristupljeno 14. rujna 2015.