Španjolski jezik

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Španjolski)
Skoči na: orijentacija, traži
Španjolski jezik
Speech balloon.svg

Español ili Castellano
Države
govorenja:
Španjolska, države Latinske Amerike
Regije
govorenja:
Uglavnom Pirenejski poluotok, Latinska Amerika i Sjeverna Amerika
Etnicitet {{{etnicitet}}}
Broj govornika: materinski jezik: 340 milijuna

uključujući strane govornike: 450 milijuna

Rang: 4.
Razredba: indoeuropski

 italički
  romanski
   zapadnoitalski
    galoiberski
     Iberoromanski
      španjolski

Jezični kôd
ISO 639-1: es
ISO 639-2: --- (T) / spa (B)
ISO 639-3: SPA
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika

Španjolski jezik (ISO 639-3: spa; kastiljski) spada u pet velikih jezika svijeta. Španjolskim govori 328.518.000 ljudi. Najveći broj živi u sljedećim zemljama: Španjolska, matična država (28.200.000; 1986); nadalje Meksiko 86.200.000; 1995); Kolumbija 34.000.000; 1995); Argentina (33.000.000; 1995); SAD 28.100.000; 2000 popis); Venezuela 21,500,000; 1995); Peru 20.000.000; 1995); Čile (13.800.000; 1995); Kuba 10.000.000; 1995); Ekvador 9.500.000; 1995); Dominikanska Republika (6.890.000; 1995); Salvador 5.900.000; 1995); Honduras 5.600.000; 1996); Nikaragva (4.350.000; 1995); Bolivija (3.480.000; 1995); Portoriko (3.440.000; 1996); Urugvaj 3.000.000; 1995); Kostarika 3.300.000; 1995); Panama 2.100.000; 1995)[1] Zbog raslojenosti na različite nacionalne standardne varijante španjolski jezik se u sociolingvistici klasificira kao policentrični standardni jezik, poput skoro svih drugih većih indoeuropskih jezika.

Španjolski jezik spada u skupinu indoueropskih romanskih jezika, užu podskupinu kastiljskih jezika. Najrašireniji je jezik na svijetu poslije kineskog.

Takav kakvog ga poznajemo danas, mješavina je jezika, nastala kroz stoljeća, pod utjecajem osvajača: Rimljana, Gota i Arapa.

Naziva se također i kastiljski (španj. Castellano), posebno u Južnoj Americi i u dvojezičnim zonama u Španjolskoj čije ime duguje svom porijeklu lingvističke raznolikosti španjolske regije Kastilje.

Klasifikacija[uredi VE | uredi]

Indoeuropski jezici > Italički > Romanska grupa > Romanski jezici > Zapadnoitalski > Podskupina Zapadni > Galo-Iberski > Grupa Iberoromanska > Grupa Iberozapadnih > Podgrupa Kastiljski

Povijest[uredi VE | uredi]

Španjolski je jezik nastao u jugozapadnoj europskoj regiji, tada poznatoj kao iberski poluotok.

Porijeklo[uredi VE | uredi]

Govorna područja oko 200 g. pr.Kr.[2].

Krajem VI st.pr.Kr., Iberi, prvi stanovnici regije, počinju se miješati s Keltima, nomadskim i ratničkim plemenima koja se naseljavaju na područje Galicije u VII st.pr.Kr.. Te dvije grupe formiraju jedan narod, nazvan Keltoiberi i razvijaju jezik koji je jedna vrsta keltskog, ali ipak razjedinjen, ovisno od plemena i područja gdje se govori. Zbog toga se do dolaska Rimljana, koji započinju osvajanje poluotoka 218 g.pr.Kr., još uvijek ne može govoriti o jednoj lingvističkoj formi.

Pod rimskom vlašću poluotok postaje poznat kao Hispania. Stanovnici dolaze u kontakt s rimskim trgovcima, vojnicima te državnim službenicima i na taj način uče latinski. Kako se klasični latinski, jezik obrazovanih, u cijelom rimskom carstvu počinje miješati s jezikom starosjedilaca - u ovom slučaju, Kelta, Ibera te Kartažana - nastaje novi jezik nazvan pučki latinski (lat. latin vulgar) koji koristi osnovni model klasičnog latinskog, ali se i dalje poprilično služi riječima starosjedilačkih jezika.

Arapski utjecaj[uredi VE | uredi]

Latinski ostaje jezik uprave i kulture i nakon provale Vizigota u V st., plemena s istoka današnje Njemačke sve do 711 g. kada Arapi, t.j. Mauri sa sjevera Afrike (u Španjolskoj poznati kao "los Moros") osvajaju skoro cijelo područje poluotoka, osim dijela današnje Galicije i Asturije. Tako se arapski jezik, t.j. mozarapski dijalekt i kultura počinje govoriti u islamskoj Hispaniji ( arap. Al Andaluz ), dok na krščanskom sjeveru pučki latinski ostaje i dalje narodnim jezikom, kojeg Arapi nazivaju "lisan al ayam", u prijevodu, strani jezik. Arapski je nakon latinskog imao najveći utjecaj na razvoj španjolskog jezika. Računa se da u modernom španjolskom, otprilike, četiri tisuće riječi ima korijen u arapskom jeziku.

Krščanska kraljevstva sa sjevera godine 1492 dolaze do potpune vojne i političke kontrole nad cijelim područjem poluotoka, zauzimanjem posljednjeg grada u arapskom posjedu, Granade. Nakon toga dolazi do naseljavanja krščanskog stanovništva te se pučki latinski vraća kao dominantan jezik.

Standardizacija jezika[uredi VE | uredi]

Prva etapa stardardiziranog španjolskog jezika baziranog na kastiljskom dijalektu počinje 1200. g. kada kralj Kastilje i Leona Alfons X. Mudri, poznat i kao kralj erudit (lat. učenjak), daje zadatak jezikoslovcima sa svoga dvora da prevedu Bibliju te djela iz astronomije, povijesti i prava.

Drugi značajniji trenutak u razvoju jezika koji se pretvara u književni, desilo se povijesne 1492, godine koja je označila španjolsku povijest kako Kolumbovim otkrićem Amerike i preuzimanjem Granade, što je več ranije navedeno, tako i izdavanjem prve kastiljske gramatike kojoj je bio autor Elio Antonio de Nebrija, humanista sa sveučilišta u Salamanci, koji je bio i autor hispano - latinskog rječnika sadržanog u dva sveska, naziva "Vocabularium".

Zemljopisna rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Dok se na svjetskoj listi jezika koji se najviše govore nalazi na trećem ili četvrtom mjestu (ovisno o izvorima), dotle se na listi najvažnijih jezika španjolski jezik nalazi na drugom mjestu, odmah poslije engleskog, s gotovo 400 milijuna izvornih govornika.


Iako je španjolski jezik najraspostranjeniji u Latinskoj Americi, on je zastupljen na svim kontinentima:

  • Amerika: Službeni je u Argentini, Boliviji, Republici Čile, Kolombiji, Kostarici, na Kubi, Ekvadoru, El Salvadoru, Gvatemali, Hondurasu, Meksiku, Nikaragvi, saveznoj državi New Meksiko (SAD), Panami, Paragvaju, Peruu, u Portoriku (SAD), Dominikanskoj Republici , Urugvaju i Venezueli, ali prisutnost španjolskog jezika je također važna i u Sjedinjenim Američkim Državama, Nizozemskim Antilima, Belizeu, Trinidad i Tobagu i nekim malenim područjima Brazila, Kanade i Haitija.
  • Antartik: Argentina, Čile, Španjolska i Peru su ustanovili baze na tom dijelu svijeta
  • Europa: službeni je u Španjolskoj, a također se govori u Andori i Gibraltaru. Jezgre iseljenika su također u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Češkoj Republici i Švicarskoj. Jedan je od službenih jezika Europske unije
  • Australija: sedmi je jezik koji se najviše govori (cca. 97.000 prema popisu iz 2001), u velikoj većini su to iseljenici sa španjolskog govornog područja
  • Azija: malobrojni iseljenici u Saudijskoj Arabiji, manjina na Filipinima (2.658 prema popisu iz 1990.), Izrael (100.000 do 160.000), nešto iseljenika u Japanu, Kuvajtu i Turskoj (20.000-30.000).
  • Oceanija: Sveukupno oko 3.000 govornika na Rapanui (Uskršnji Otoci (Čile)). Na Guamu i Marijanskim otocima španjolski jezik je izumro te se nalazi u nekim pojavnim oblicima lokalnih jezika

Mundohispano.png


Zemlje sa značajnim brojem govornika španjolskog jezika
Prema abecednom redu Prema broju izvornih govornika
  1. Andora (40,000)
  2. Argentina (41,248,000)
  3. Aruba (105,000)
  4. Australija (150,000)
  5. Austrija (1,970)
  6. Belize (130,000)
  7. Bolivija (7,010,000)
  8. Bonaire (5,700)
  9. Brazil (19,700,000)
  10. Kanada (272,000)
  11. Čile (15,795,000)
  12. Kina (250,000)
  13. Kolumbija (45,600,000)
  14. Kostarika (4,220,000)
  15. Kuba (11,285,000)
  16. Curaçao (112,450)
  17. Dominikanska Republika (8,850,000)
  18. Ekvador (10,946,000)
  19. Salvador (6,859,000)
  20. Ekvatorska Gvineja (447,000)
  21. Finska (17,200)
  22. Francuska (2,100,000)
  23. Francuska Gvajana (13,000)
  24. Njemačka (410,000)
  25. Gvatemala (8,163,000)
  26. Gvajana (198,000)
  27. Haiti (1,650,000)
  28. Honduras (7,267,000)
  29. Izrael (160,000)
  30. Italija (455,000)
  31. Japan (500,000)
  32. Kuvajt (1,700)
  33. Libanon (2,300)
  34. Meksiko (106,255,000)
  35. Maroko (960,706)
  36. Nizozemska (17,600)
  37. Novi Zeland (26,100)
  38. Nikaragva (5,503,000)
  39. Panama (3,108,000)
  40. Paragvaj (4,737,000)
  41. Peru (26,152,265)
  42. Filipini (2,900,000)
  43. Portugal (1,750,000)
  44. Portoriko (4,017,000)
  45. Rumunjska (7,000)
  46. Rusija (1,200,000)
  47. Španjolska (44,400,000 )
  48. Južna Koreja (90,000)
  49. Švedska (39,700)
  50. Švicarska (172,000)
  51. Trinidad i Tobago (32,200)
  52. Turska (29,500)
  53. SAD (41,000,000)
  54. UK (900,000)
  55. Urugvaj (3,442,000)
  56. Američki Djevičanski Otoci (3980)
  57. Venezuela (26,021,000)
  58. Zapadna Sahara (341,000)
  1. Meksiko (106,255,000)
  2. Kolumbija (45,600,000)
  3. Španjolska (44,400,000)
  4. Argentina (41,248,000)
  5. SAD (41,000,000)
  6. Peru (26,152,265)
  7. Venezuela (26,021,000)
  8. Brazil (19,700,000)
  9. Čile (15,795,000)
  10. Kuba (11,285,000)
  11. Ekvador (10,946,000)
  12. Dominikanska Republika (8,850,000)
  13. Gvatemala (8,163,000)
  14. Honduras (7,267,000)
  15. Bolivija (7,010,000)
  16. Salvador (6,859,000)
  17. Nikaragva (5,503,000)
  18. Paragvaj (4,737,000)
  19. Kostarika (4,220,000)
  20. Portoriko (4,017,000)
  21. Urugvaj (3,442,000)
  22. Panama (3,108,000)
  23. Filipini (2,900,000)
  24. Francuska (2,100,000)
  25. Portugal (1,750,000)
  26. Haiti (1,650,000)
  27. Rusija (1,200,000)
  28. Maroko (960,706)
  29. UK (900,000)
  30. Japan (500,000)
  31. Italija (455,000)
  32. Ekvatorska Gvineja (447,000)
  33. Njemačka (410,000)
  34. Zapadna Sahara (341,000)
  35. Kanada (272,000)
  36. Kina (250,000)
  37. Gvajana (198,000)
  38. Švicarska (172,000)
  39. Izrael (160,000)
  40. Australija (150,000)
  41. Belize (130,000)
  42. Curaçao (112,450)
  43. Aruba (105,000)
  44. Južna Koreja (90,000)
  45. Andora (40,000)
  46. Švedska (39,700)
  47. Trinidad i Tobago (32,200)
  48. Turska (29,500)
  49. Novi Zeland (26,100)
  50. Nizozemska (17,600)
  51. Finska (17,200)
  52. Francuska Gvajana (13,000)
  53. Rumunjska (7,000)
  54. Bonaire (5,700)
  55. Američki Djevičanski Otoci (3980)
  56. Libanon (2,300)
  57. Austrija (1,970)
  58. Kuvajt (1,700)

Španjolski ili kastilski[uredi VE | uredi]

U Španjolskoj se izraz španjolski jezik koristi u usporedbi sa jezicima van Španjolske . U usporedbi sa jezicima u Španjolskoj koristi se izraz kastilski jezik. Za vrijeme diktature Francisca Franca jezik se službeno nazivao "španjolski" te je službena uporaba lokalnih romanskih jezika bila zabranjena. Zbog toga se u nekim dijelovima španjolske izraz "španjolski jezik" smatra uvredljivim. U zemljama Latinske Amerike ta uporaba ovisi od zemlje do zemlje (vidi sliku!)

Nazivi za španjolski/kastilski jezik:crveno obojene zemlje koriste izraz kastilski jezik a plave španjolski jezik

. U zemljama Latinske Amerike gdje se koristi izraz "španjolski" izraz "kastilski jezik" označava oblik kakav se u govori u samoj Španjolskoj ili na području same Kastilije.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P linguistics.svg Nedovršeni članak Španjolski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.