Smeđe alge

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Smeđe alge
Fucus distichus
Status zaštite
Sistematika
Domena: Eukaryota
Carstvo: Chromalveolata
Koljeno: Heterokontophyta
Razred: Phaeophyceae
Kjellman
Područje života

Smeđe alge (lat. Phaeophyta) žive isključivo u sjevernim morima. Mogu biti pričvršćene za kamenu podlogu ili živjeti na drugim organizmima. Danas je poznato oko 1500 vrsta smeđih algi diljem svijeta.

Većina vrsta živi u morskim vodama, a najbrojnije su u umjerenim i hladnim dijelovima oceana. Samo četiri vrste zastupljene su u slatkim vodama. Neke smeđe alge prilagođene su životu u bočatim vodama, a te vrste su gotovo isključivo aseksualne.

Građa[uredi VE | uredi]

U citoplazmi se nalazi krupna vakuola, jedno jedro, ribosomi i mitohondriji. Boja ovih algi je smeđe-zelena do smeđa što je uvjetovano ksantofilima i karotenom. Zbog toga kromatofore ove skupine nazivamo feoplastima, a obično ih ima više u stanici. Pigmenti kod ovih algi su: klorofil a i c, beta-karoten i nekoliko ksantofila (fukokstantin, lutein, flavoksantin, neofukoksantin, neoksantin i violaksantin).

Unutarnji sloj stanične stijenke građen je od celuloze, a vanjski od pektina. Također, u njoj se često nalaze i polisaharid algin, te fukoidin (kalcijeva sol alginske kiseline). Vanjski dio stijenke je želatinast od algina, koji može ispuniti i međustanične prostore.

Produkti fotosinteze kod smeđih algi je ugljikohidrat laminarin, kapljice ulja i alkohol manit.

Građa steljke i veličina[uredi VE | uredi]

Steljka im je višestanična i pojavljuje se u različitim oblicima: razgranata, cjevasta, kožasto lepezasta, vrpčasto spljoštena, a može i nalikovati na biljku.

Smeđe alge su skupina koja najbrže i najviše raste. Neke smeđe alge dostižu visinu nekoliko desetaka metara. Jedna takva je alga Macrocystis,koja obitava u Tihom oceanu, može narasti čak 70 metara u visinu i do 100 metara u širinu, te na takav način tvori prave podmorske prašume. Zanimljivo je i što naraste čak 50 centimetara dnevno, dok joj stabljika dnevno postane veća za 6 centimetara. Osim ovako velikih algi, postoje i male nitaste alge koje narastu samo nekoliko centimetara.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Smeđe alge razmnožavaju se spolno i nespolno. Nespolni načini razmnožavanja su vegetativno (fragmentacijom talusa) i zoosporama (iznimka je red Dyctiotales, koji se razmnožava aplanosporama).

Načini spolnog razmnožavanja su izogamija, oogamija i heterogamija. Svrstane su u tri skupine prema životnom ciklusu: sa izomorfnom izmjenom generacija (najprimitivniji oblik), sa heteromorfnom izmjenom generacija, te one bez izmjene generacija. Pokretni stadiji, spore i gamete, imaju vretenast oblik, a nose najčešće postrance 2 nejednako dugačka biča, od kojih je duži s trepetljikama usmjeren prema naprijed, a kraći je bez trepetljika i usmjeren prema natrag. Ispod mjesta pričvršćivanja bičeva nalazi se crvena očna pjega, a u proširenom stražnjem dijelu jedan ili više feoplasta.

Značaj[uredi VE | uredi]

Alginska kiselina se izdvaja iz mase smeđih algi, a koristi se kao emulzifikator u slastičarstvu, industriji gume, boja, farmaceutskoj industriji, izradi kože, filmova, itd. Sintetizirani alkohol manit se koristi u farmaceutskoj industriji. Dosta smeđih algi su jestive, pa se često pojavljuju u kulinarstvu, posebno u japanskoj kuhinji. Također su i bogate ugljikohidratima te vitaminima.

Poznati predstavnici[uredi VE | uredi]

  • Diktiota (lat.Dyctiota dichotoma) je česta smeđa alga u Jadranskom moru. Ima plosnato, viličastu steljku.
  • Padina (lat.Padina pavonica) ima plosnato, polukružnu steljku sa smeđim i bijelim krugovima.
  • Jadranski bračić (lat. Fucus virsoides) je endem Jadranskog mora. Aerociste mu služe kao plovak, dok na steljki ima udubljenja u kojima su smješteni rasplodni organi.
  • Cistozira (lat. Cystoseira), rod smeđih algi koje nastanjuju i Jadransko more.

Klasifikacija[uredi VE | uredi]

Ovo je popis redova smeđih algi:

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Smeđe alge