Stjepan Krasić
Prof. dr o. Stjepan Krasić (Čitluk, 1938.) je hrvatski dominikanac iz Čitluka. Po struci je povjesničar.
Bio je dugogodišnjim profesorom crkvene povijesti na rimskom sveučilištu Angelicumu (Pontifica Studiorum Universitatis a S. Thoma Aquinate in Urbe).
Dopisnim je članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, hrvatskoga PEN-centra, , Povijesnog instituta Dominikanskog reda u Rimu, Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu i drugih.
Nakon što se umirovio, otišao je živjeti i raditi u Dubrovnik, u dominikanski samostan.
Sadržaj |
Znanstveni uspjesi [uredi]
Za hrvatsku je znanost bitan što je svojim radom iz 1996. o dominikanskom generalnom učilištu ili sveučilištu u Zadru g. 1996. pomaknuo skoro trista godina u prošlost[1].
Djelom "Počelo je u Rimu" je obilato pomaknuo početke normiranja hrvatskoga jezika skoro dvjesta godina u prošlost u odnosu na stavove koje je znanost do tada široko prihvaćala, u 16. stoljeće[1]. Tako je dodatno potvrdio stavove hrvatskog jezikoslovca Stjepana Babića[2]. Krasić je svoj dokaz izveo po tome što je dokazao da se u 17. st., temeljem dekreta pape Grgura XV. iz 1622. i pape Urbana VIII. iz 1623. hrvatski jezik morao predavati i učiti na najpoznatijim europskim sveučilištima kao što su sveučilišta u Beču, Bologni, Louvainu, Madridu, Padovi, Parizu, Salamanci itd.), odnosno u okviru katoličke obnove nakon Tridentskog sabora (1545. – 1563.)[3]. Dekrete je izdao Zbor za širenje vjere u ime papa[4].
Autorom je prve sustavnije povijesti bivše Dalmatinske dominikanske provincije, danas Hrvatske dominikanske provincije Marijina Navještenja, obuhvativši razdoblje otkad su dominikanci došli na hrvatske prostore pa sve do danas. U tom je radu otkrio nekoliko desetak samostana, dotad nepoznatih[1].
Među njegova otkrića je i to što je otkrio da je osoba koja je osnovala "Ugarsku provinciju", koja je od 1221. do 1380. u svom sklopu imala sve samostane na hrvatskom i albanskom području, bio Pavao Dalmatinac (u suvr. literaturi znanog kao "Paulus Hungarus"). Pavao Dalmatinac je bio do tada profesor prava na bolonjskom sveučilištu i ujedno prvi poznati Hrvat koji je bio sveučilišnim profesorom. Uz to je bio prijateljem utemeljitelju Reda sv. Dominika i bio je prvim priorom samostana u Bologni[1].
Djela [uredi]
Autorom je 14 knjiga.
- knjige
- Dominikanci u srednjovjekovnoj Bosni, 1996.
- Generalno učilište dominikanskog reda u Zadru ili 'Universitas Jadretina' 1396-1807), 1996.
- Dominikanci : povijest Reda u hrvatskim krajevima, 1997.
- Pet stoljeća dominikanske nazočnosti u Korčuli: 1498. - 1998., 1998.
- Dubrovačke metropolije i dubrovačkih nadbiskupa (X. - XVI. stoljeća), 1999. (zajedno sa Seraphinom Razzijem)
- Dominikanski samostan u Dubrovniku, 2002.
- Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću, 2004.[5]
- Počelo je u Rimu. Katolička obnova i normiranje hrvatskoga književnog jezika u XVII. stoljeću , 2009.
Nagrade i priznanja [uredi]
- 1992.: godišnje nagrade "Slobodne Dalmacije" za najbolju knjigu godine
- 1996.: nagrada Grada Zadra za životno djelo
- 1996.: zlatna medalja Filozofskog fakulteta u Zadru
- 1997.: nagradu za životno svjedočenje hrvatske nacionalne svijesti rimske Hrvatsko-talijanske udruge/Associazione Italo-Croata
- 1998.: nagrada Hrvatskog kulturnog društva Napredak
- 1998.: nagrada Matice Hrvatske
- 1998.: nagrada Filozofskog fakulteta u Zadru
- 1998.: Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića; odlikovao ga je predsjednik Republike Hrvatske
- 2005.: počasni doktor Sveučilišta u Zadru za izuzetne doprinose na području humanističkih znanosti, polju povijesti, u proučavanju novije hrvatske povijesti, osobito visokog školstva u Hrvatskoj, posebice u Zadru
- 2009.: nagrada Dubrovačko-neretvanske županije za životno djelo za iznimna postignuća u jednogodišnjem razdoblju i za doprinos ugledu i promociji županije u zemlji i svijetu
- 2009.: srebrna medalja Društva prijatelja Dubrovačke starine u znak zahvalnosti za doprinos u istraživanju dubrovačke povijesti [6]
- 2010.: je dobio nagradu Općine Čitluk, koja je te godine prvi put dodjeljivala nagrade i priznanja istaknutim Brotnjacima za izniman doprinos u promicanju svoga kraja [1]
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Općina Čitluk (t.v.): Razgovor s ovogodišnjim dobitnikom nagrada ze životno djelu, prof. dr Stjepanom Krasićem, 7. srpnja 2010.
- ↑ Stjepan Babić: Hrvatski jučer i danas, Školske novine, Zagreb, 1995., ISBN 953-160-052-X, str. 249
- ↑ Brotnjo.info Mile Pavlović: U hotelu Brotnjo u Čitluku na svečan je način predstavljena nova knjiga akademika Stjepana Krasića, 19. travnja 2010.
- ↑ Vijenac br. 265/2004. Sandra Cekol: Čeh, Leh i Meh, 29. travnja 2004.
- ↑ Hrvatski plus Anita Peti-Stantić: Stjepan Krasić »Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću«
- ↑ Čitluk t.v.: Brotnjak kojim se ponose Dubrovnik i Hrvatska: dr Stjepan Krasić, 3. kolovoz 2009.
- Glas Koncila Tomislav Vuković: Hrvatski - normiran i moderan jezik od šesnaestoga stoljeća
- Dominikanci Knjiga prof. dr. sc. Stjepana Krasića predstavljena u Zagrebu
- Hrvatska znanstvena bibliografija
- Općina Čitluk (t.v.): Razgovor s ovogodišnjim dobitnikom nagrada ze životno djelu, prof. dr Stjepanom Krasićem, 7. srpnja 2010.
- Vijenac br. 265/2004. Sandra Cekol: Čeh, Leh i Meh, 29. travnja 2004.
Vidi [uredi]
- Dubrovački vjesnik od 15. svibnja 2009.
