Super Formula

Izvor: Wikipedija
Super Formula
Kategorija jednosjed
Države Japan
Prva sezona 1973.
Broj vozača 20
Broj konstruktora 1 (Dallara), 11 momčadi
Motori Toyota, Honda
Gume Yokohama
Prvak Naoki Yamamoto
Konstruktorski prvak Vantelin Team TOM'S
Službena stranica Super Formula Championship

Super Formula je najviša klasa jednosjeda automobilizma u Japanu.

Tijekom šezdesetih godina, automobilističke utrke su bile jako popularne u Japanu. Prva Velika nagrada Japana održana je 1963. na stazi Suzuka, a 1976. VN Japana ulazi u kalendar Formule 1. Prvo prvenstvo Super Formule je održano 1973., a naslov je osvojio Japanac Motoharu Kurosawa. Prije svog dolaska u Formulu 1, mnogo vozača je nastupalo u Super Formuli; Ralf Schumacher, Heinz-Harald Frentzen, Eddie Irvine, Mika Salo, Pedro de la Rosa, Kazuki Nakajima i drugi. Od 1973. do danas, natjecanje je nekoliko puta mijenjalo službeni naziv.

Tehničke specifikacije[uredi | uredi kôd]

Bolid March 86J iz 1986. s kojim je Satoru Nakajima osvojio prvenstvo.

Svi bolidi Super Formule koriste Dallarinu šasiju i 2,0-litrene turbo motore s četiri cilindra i izravnim ubrizgavanjem goriva koje isporučuju Toyota (RI4A) i Honda (HR414E). Jedini dobavljač guma je japanski proizvođač Yokohama. U prošlosti su bolidi koristili i šasije Marcha i Lole, BMW i Cosworth motore, kao i Bridgestone i Dunlop gume. Bolidi moraju težiti 660 kg s vozačem, minimalna težina motora je 85 kg, a snaga je 550 KS koja je ograničena protokom goriva. Mjenjač isporučuje britanski specijalist Ricardo i ima šest brzina koje se biraju polugama iza upravljača, dok karbonske diskove i kliješta isporučuje Brembo. Bolidi imaju i sustav za pretjecanje Overtake system (OTS) koji se temelji na kratkotrajnom povećanju protoka goriva što povećava snagu motora za oko 5%, a vozači dodatnu snagu na raspolaganju imaju 20 sekundi. OTS vozači smiju koristiti pet puta u utrci. Sigurnosni standardi udovoljavaju propisima iz FIA-e iz 2010.[1]

Prvenstvo[uredi | uredi kôd]

Staze[uredi | uredi kôd]

Prvenstvo se sastoji od sedam utrka, a započinje i završava na stazi Suzuka u travnju i listopadu. Vozi se još i na stazi Autopolis u Ōiti, stazi Sportsland Sugo u Miyagiju, stazi Fuji Speedway koja je ugostila utrke Formule 1 1976., 1977., 2007. i 2008., stazi Twin Ring Motegi na kojoj su se vozile i utrke IndyCara u prošlosti i na stazi Okayama International Circuit u Okayami.

Sistem bodovanja[uredi | uredi kôd]

Plasman 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Prvo startno mjesto
Bodovi 10 8 6 5 4 3 2 1 1
  • Ovaj sustav bodovanja vrijedi od prve do šeste utrke, dok na posljednjoj sedmoj utrci sve ostaje isto osim što pobjednik osvaja 13 bodova.

Naziv prvenstva[uredi | uredi kôd]

1970.-e 1980.-e 1990.-e 2000.-e 2010.-e 2020.-e
70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 00 01 02 03 04 05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21
Japanska Formula 2000 Japanska Formula 2 Japanska Formula 3000 Formula Nippon Super Formula

Prvaci[uredi | uredi kôd]

Japanska Formula 2000
Sezona Vozač Momčad Šasija Motor Gume Momčadski prvak
1973. Motoharu Kurosawa Heros Racing March 722 BMW M12/6 B Momčadski naslov prvaka nije
se dodjeljivao do 1996.
1974. Noritake Takahara Takahara Racing March 842 BMW M12/6 B
1975. Kazuyoshi Hoshino Victory Circle Racing March 742 BMW M12/6 B
1976. Noritake Takahara Heroes Racing Nova 512 BMW M12/7 B
1977. Kazuyoshi Hoshino Heroes Racing Nova 512B
Nova 532P
BMW M12/7 B
Japanska Formula 2
1978. Kazuyoshi Hoshino Heroes Racing Nova 532P
Nova 522
BMW M12/7 B Momčadski naslov prvaka nije
se dodjeljivao do 1996.
1979. Keiji Matsumoto Team LeMans March 782
March 792
BMW M12/7 D
1980. Masahiro Hasemi Tomica Racing Team March 802 BMW M12/7 B
1981. Satoru Nakajima i&i Racing Ralt RH6/80
March 812
Honda RA261E B
1982. Satoru Nakajima Team Ikuzawa March 812
March 822
Honda RA262E B
1983. Geoff Lees John Player Special Team Ikuzawa Spirit 201
March 832
Honda RA263E D
1984. Satoru Nakajima Heros Racing March 842 Honda RA264E B
1985. Satoru Nakajima Heros Racing with Nakajima Racing March 85J Honda RA264E
Honda RA265E
B
1986. Satoru Nakajima Heros Racing with Nakajima Racing March 86J Honda RA266E B
Japanska Formula 3000
1987. Kazuyoshi Hoshino Hoshino Racing March 87B
Lola T87/50
Honda RA387E B Momčadski naslov prvaka nije
se dodjeljivao do 1996.
1988. Aguri Suzuki Footwork Sports Racing Team March 87B
Reynard 88D
Yamaha OX77 B
1989. Hitoshi Ogawa Auto Beaurex Motor Sport Lola T88/50
Lola T89/50
Mugen MF308 D
1990. Kazuyoshi Hoshino Cabin Racing Team with Impul Lola T90/50 Mugen MF308 B
1991. Ukyo Katayama Cabin Racing Team with Heros Racing Lola T90/50
Lola T91/50
Cosworth DFV B
1992. Mauro Martini Acom Evolution Team Nova Lola T91/50
Lola T92/50
Mugen MF308 B
1993. Kazuyoshi Hoshino Nisseki Impul Racing Team Lola T92/50 Cosworth DFV B
1994. Marco Apicella Dome Dome F104 Mugen MF308 D
1995. Toshio Suzuki Hoshino Racing Lola T94/50 Mugen MF308 B
Formula Nippon
1996. Ralf Schumacher X-Japan Racing Team LeMans Reynard 96D Mugen MF308 B X-Japan Racing Team LeMans
1997. Pedro de la Rosa Shionogi Team Nova Lola T97/51 Mugen MF308 B Shionogi Team Nova
1998. Satoshi Motoyama LEMONed Racing Team LeMans Reynard 97D Mugen MF308 B LEMONed Racing Team LeMans
1999. Tom Coronel PIAA Nakajima Racing Reynard 99L Mugen MF308 B PIAA Nakajima Racing
2000. Toranosuke Takagi PIAA Nakajima Racing Reynard 2KL Mugen MF308 B PIAA Nakajima Racing
2001. Satoshi Motoyama Team Impul Reynard 99L Mugen MF308 B Team 5Zigen
2002. Ralph Firman PIAA Nakajima Racing Reynard 01L Mugen MF308 B PIAA Nakajima Racing
2003. Satoshi Motoyama Team Impul Lola B3/51 Mugen MF308 B Team Impul
2004. Richard Lyons NTT DoCoMo Team Dandelion Racing Lola B3/51 Mugen MF308 B Team Impul
2005. Satoshi Motoyama Mobilecast Team Impul Lola B3/51 Mugen MF308 B Mobilecast Team Impul
2006. Benoît Tréluyer Mobilecast Team Impul Lola B06/51 Toyota RV8J B Mobilecast Team Impul
2007. Tsugio Matsuda Mobilecast Team Impul Lola B06/51 Toyota RV8J B Mobilecast Team Impul
2008. Tsugio Matsuda Lawson Team Impul Lola B06/51 (FN06) Toyota RV8J B Lawson Team Impul
2009. Loïc Duval Nakajima Racing Swift 017.n (FN09) Honda HR09E B Nakajima Racing
2010. João Paulo de Oliveira Mobil 1 Team Impul Swift 017.n (FN09) Toyota RV8K B Mobil 1 Team Impul
2011. André Lotterer Petronas Team TOM'S Swift 017.n (FN09) Toyota RV8K B Petronas Team TOM'S
2012. Kazuki Nakajima Petronas Team TOM'S Swift 017.n (FN09) Toyota RV8K B NTT DoCoMo Team Dandelion Racing
Super Formula
2013. Naoki Yamamoto Team Mugen Swift 017.n (SF13) Honda HR12E B Petronas Team TOM'S
2014. Kazuki Nakajima Petronas Team TOM'S Dallara SF14 Toyota RI4A B Petronas Team TOM'S
2015. Hiroaki Ishiura P.mu/cerumo・INGING Dallara SF14 Toyota RI4A B Petronas Team TOM'S
2016. Yuji Kunimoto P.mu/cerumo・INGING Dallara SF14 Toyota RI4A Y P.mu/cerumo・INGING
2017. Hiroaki Ishiura P.mu/cerumo・INGING Dallara SF14 Toyota RI4A Y P.mu/cerumo・INGING
2018. Naoki Yamamoto Team Mugen Dallara SF14 Honda HR12E Y Kondō Racing
2019. Nick Cassidy Vantelin Team TOM'S Dallara SF19 Toyota RI4A Y Vantelin Team TOM'S
2020. Naoki Yamamoto DoCoMo Team Dandelion Racing Dallara SF19 Honda HR-417E 2.0 t Y Vantelin Team TOM'S
2021. Tomoki Nojiri Team Mugen Dallara SF19 Honda HR-417E 2.0 t Y carenex Team Impul

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Upoznajte japansku Super Formulu MaxF1, objavljeno 12. veljače 2016. Pristupljeno 26. rujna 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]