Suradnik:SadarMoritz/Igralište
| Aleksandar Ehrmann | |
| Rođenje | 14. rujna 1879. |
|---|---|
| Smrt | 13. travnja 1965. |
| Posljednje počivalište | Mirogoj |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
| Poznat(a) po | Prva jugoslavenska tvornica vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi |
| Zanimanje | industrijalac |
| Supruga | Dora Wilczek-Ehrmann |
| Djeca | Ada Ehrmann Hedi Ehrmann Leon Ehrmann |
| Roditelji | Ignac Ehrmann Adela Liebermann-Ehrmann |
| Rođaci | Leon Ehrlich (brat) Oskar Ehrlich (brat) Leopold Ehrlich (brat) |
| Portal o životopisima | |
Aleksandar Ehrmann (Podbuz, Poljska, 14. rujna 1879. - Zagreb, 13. travnja 1965.), hrvatski industrijalac zaslužan za osnivanje "Prve jugoslavenske tvornice vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi" (danas "Đuro Đaković"), filantrop i diplomat.
Podrijetlo i začeci karijere[uredi | uredi kôd]
Aleksandar Ehrmann je rođen 14. rujna 1879. u bogatoj židovskoj obitelji Ignaca i Adele Liebermann-Ehrmann. Podrijetlom je iz Podbuza u istočnoj Galiciji. Ehrmann je odrastao uz trojicu braće; Leona, Oskara i Leopolda. Cijela obitelj Ehrmann bavila se drvnom industrijom. Ehrmann, potaknut obiteljskom tradicijom, se pripremao za vodeće položaje u drvnoj industriji, pa je u razdoblju od 1899. do 1908. godine radio u nekoliko prestižnih srednjoeuropskih drvoprerađivačkih kuća. 1899. zaposlio se u parnoj pilani u transilvanskom gradu Agniti, u podružnici münchenske tvornice "Braća Freundlich". Nakon dvije godine rada, 1901. godine, na uredskim i blagajničkim poslovima Ehrmann se preselio u Beč gdje je odmah dobio zaposlenje u vrlo uglednoj dvorskoj tvornici parketa "Braća Engel". U Beču je živio dvije godine, od ožujka 1901. do travnja 1903. godine. Od 1. travnja 1907. do 31. kolovoza 1908. radio je za budimpeštansku drvnu industriju "Mundus", koja je bila u vlasništvu obitelji Ehrmann, i to u postrojenjima u Užgorodu u KraljeviniUgarskoj, zatim u tvornici u Vratima u Gorskom kotaru kao voditelj opskrbe, te na kraju kao voditelj tvornice pokućstva u Varaždinu. Poslodavci u tim postrojenjima su bili veoma zadovoljni Ehrmannovim radom i sposobnostima. Ehrmann se nastojao u mladosti zaposliti u što više vodećih drvnih industrija i obići više industrijsko-prerađivačkih pogona kako bi stečeno znanje i iskustvo kasnije primijenio u vlastitoj tvornici.
Poslovna, politička i diplomatska karijera[uredi | uredi kôd]
13. ožujka 1916. Ehrmann je preuzio vođenje obiteljske drvoprerađivačke tvrtke "Slavonija d.d.", a na čijem čelu je ostao kao glavni ravnatelj i vlasnik 20 godina. "Slavoniju d.d." je 1903. godine osnovao Ehrmannov brat Leon. 8. lipnja 1917. izabran je za gradskog zastupnika Slavonskog Broda i tu je dužnost obnašao do 1919. godine. U travnju 1918. Ehrmann je sa obitelj preselio u Budimpeštu, ali se već u ožujku 1919. vratio u Zagreb, u kojem je bilo sjedište "Slavonije d.d." Od 1919. Ehrmann je zajedno sa bratom Oskarom vodio i posjedovao tvornicu namještaja "Bothe i Ehrmann d.d." u Zagrebu. "Bothe i Ehrmann d.d." je u listopadu 1895. osnovao Ehrmannov bratić Samuel Ehrmann zajedno sa svojim partnerom Eugenom Ferdinandom Botheom. "Bothe i Ehrmann d.d." je pod Ehrmannom do 1934. godine zapošljavala preko 500 radnika i bila je jedna od vodećih tvornica namještaja u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Osim u "Slavoniji d.d.", Ehrmann je bio generalni direktor u "Jugoslavenskoj šumi d.d." iz Zagreba i industriji drva "Una d.d." iz Bosanske Dubice. Jedna od pilana "Slavonije d.d." bila je u Tesliću, a vodio ju je Ehrmannov nećak Emil Ehrmann. Zbog potreba koje su "Slavoniju d.d." vezale za željeznički promet, Aleksandar Ehrmann je 1923. godine potaknuo i privukao strani kapital za osnivanje "Prve jugoslavenske tvornice vagona strojeva i mostova d.d. Brod na Savi" (današnji Đuro Đaković). Uz to je bio i aktivan član zagrebačke "Trgovačkoobrtničke komore i Zemaljskog saveza industrijalaca". Ehrmann je bio jedan od uglednika koji su 30. travnja 1925. u Trgovačkom domu u Zagrebu utemeljili Aeroklub Zagreb. Na toj sjednici je izabran za drugog podpredsjednika kluba. Ehrmann je bio i član uprave zagrebačke sekcije jugoslavenskog autokluba tj. Automobilskog kluba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ehrmann je na vodećim funkcijama u autoklubu proveo nekoliko mandata. Ehrmann je 1926. godine sudjelovao u osnivanju udruženja za promicanje umjetničkoga obtra "Djelo". Udruženje je djelovalo pod okriljem Akademije za umjetnost i obrt, a bavilo se promicanjem dizajna uporabnih predmeta domaće proizvodnje. Također je bio član društva "Kvak" koje je promicalo umjetnost, te je okupljalo brojne dobrotvore i umjetnike, poput slikara Mencia Klementa Crnčića. Uslijed poslijedica Velike gospodarske krize, Ehrmann je 1936. bio prisiljen zatvoriti "Slavoniju d.d.". Ehrmann je bio počasni konzul Portugala u Zagrebu.