Tomislav II.
| Tomislav II. | |
|---|---|
 |
|
|
|
|
| Vladavina | 18. svibnja 1941. - 12. listopada 1943. |
| Krunidba | Kvirinalska palača, Rim |
| Prethodnik | nitko, stvorena država |
| Nasljednik | Ante Pavelić (kao poglavnik) |
| Supruga | Irena d'Aosta |
| Djeca | |
| Zvonimir II. | |
| Puno ime | |
| Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino | |
| Dinastija | Savoja |
| Otac | Emanuele Filiberto d'Aosta |
| Majka | Hélène d'Orléans |
| Rođen | 9. ožujka 1900. Turin, Italija |
| Preminuo | 29. siječnja 1948. Buenos Aires, Argentina |
| Pokop | Bazilika Superga, Torino |
| Zanimanje | Mornarički časnik |
| Vjera | Rimokatolik |
Tomislav II. (rođenoga imena Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino di Savoia) (Torino, 9. ožujka 1900. – Buenos Aires, 29. siječnja 1948.), kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, vojvoda od Spoleta i od Aoste (od 1942.), princ od Cisterna i od Belriguarda, markiz od Voghera i grof od Pondera, rođenjem princ kraljevske kuće Savoja od Italije.
Kao kralj Hrvatske nosio je ime Tomislav II. 1941 - 1943 i vojvoda od Aoste nakon 1942. godine.
Sadržaj |
[uredi] Mladost
Aimone, princ od Savoje i vojvoda od Spoleta (nakon smrti starijeg brata Amadea, od 1942. vojvoda od Aoste), rodio se 9. ožujka 1900. godine u Torinu. Roditelji su mu bili vojvoda Emanuele Filiberto od Aoste, sin španjolskoga kralja Amadea I., i princeza Helene od Orleansa. Kao član sporedne grane talijanske kraljevske obitelji s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja, Aimone od Spoleta se posvetio vojnoj karijeri i postao mornarički časnik. 1939. godine se oženio s Irenom, kćerkom grčkoga kralja Konstantina I. U braku su dobili sina Amadea 1943. godine, koji će automatizmom biti prijestolonasljednik hrvatske krune manje od mjesec dana. Da bi se ojačalo pravo nove dinastije na hrvatsko prijestolje, jedno od djetetovih (Amedeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir) krsnih imena bilo je Zvonimir.
[uredi] Kralj Hrvatske
18. svibnja 1941. Tomislav II. postaje službeno kralj Hrvatske, na ceremoniji u Kvirinalskoj palači, gdje je Ante Pavelić s nekoliko hrvatskih izaslanika tražio od talijanskoga kralja Viktora Emanuela III. da Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amione je kraljem imenovan od svoga rođaka, Viktora Emanuela III.[1]. Pri primanju Zvonimirove krune uzeo je ime Tomislav II., kao spomen na prvoga hrvatskog kralja Tomislava.[2]
Krunidba je predviđena u Tomislavgradu, ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko "Dalmatinskoga pitanja" (Rimski ugovori). Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti talijanska zemlja i da su Rimski ugovori neprijatelj hrvatsko-talijanskom izmirenju.[3] Jedan od drugih razloga zašto nije došao u Hrvatsku bila je ugroženost njegove osobne sigurnosti.[4] Nikada nije imao stvarnu vlast za vladavile ustaške Vlade, koja je njegovu titulu kralja pretvorila u samo neznatan simbol nekadašnjega slavnog kraljevstva. U duhu toga, vraćeni su i dodijeljeni neki plemićki naslovi.[5]
Nakon raspuštanja Mussolinija na 25. srpnja 1943., uskoro je i Tomislav II. abdicirao, na 25. srpnja 1943. na naredbu Viktora Emanuela III. Nakon talijanske kapitulacije 8. rujna službeno je sišao s položaja kralja 12. listopada 1943. Njegov pravni nasljednik na poziciju kralja bio je njegov sin Zvonimir.[2][6] Njegova puna titula kao kralja bila je "Kralj Hrvatske, Princ Bosne i Hercegovine, Vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, Vojvoda Aoste (od 1942.).
[uredi] Nakon abdikacije
Vojvoda od Aoste se bježeći pred njemačkom vojskom, zajedno s kraljem Viktorom Emanuelom III. sklonio na jug Italije. Pritom je napustio ženu i sina, koji su pali u njemačko zarobljeništvo, te bili zatočeni u Austriji do kraja rata. Nakon što je na referendumu 1946. godine ukinuta monarhija u Italiji, svi muški članovi obitelji Savoja morali su napustiti zemlju. Vojvoda je emigrirao u Argentinu, gdje je nedugo zatim i umro u siječnju 1948. godine.
[uredi] Odlikovanja
Tomislav II. od hrvatskih odlikovanja imao je Red krune kralja Zvonimira, Kolajnu krune kralja Zvonimira i Željezni trolist.
Od talijanskih odlikovanja imao je sljedeća:
Red najsvetijeg Navještenja
Red svetog Maurica i svetog Lazara
Red talijanske krune
Civilni red Savoje
Red svetog Ivana od Jeruzalema, Rodosa i Malte
Vojnički red Italije
Srebrna medalja vojnog junaštva
Brončana medalja vojnog junaštva (Dva puta)
Ratni križ vojne hrabrosti
Komemorativna pobjednička medalja
Medalja časti za dugogodišnju pomorsku navigaciju (20 godina)
[uredi] Predci
| Tomislav II. | Otac: Emanuel Filiberto d'Aosta, drugi vojvoda Aoste |
Djed: Amadeo I. |
Pradjed: Viktor Emanuel II. |
| Prabaka Marija Adelajda Habsburg-Lothringen |
|||
| Baka: Marija Viktorija del Pozzo della Cisterna |
Pradjed: Karlo Emanuel dal Pozzo della Cisterna |
||
| Prabaka: Luiza Karolina Ghislaine di Merode |
|||
| Majka: Helena Orleanska |
Djed: Filip VII. Francuski |
Pradjed: Ferdinand Filip Orleanski |
|
| Prabaka: Helena Luiza Elizabeta Mecklenburg-Schwerin |
|||
| Baka: Marija Izabela Orleanska |
Pradjed: Antonio Orleanski |
||
| Prabaka: Ludviga Ferdinanda Burbon |
[uredi] Literatura
- Kisić-Kolanović, Nada : NDH i Italija, Zagreb : Naklada Ljevak, 2001.
- Matković, Hrvoje, Designirani hrvatski kralj Tomislav II., vojvoda od Spoleta: povijest hrvatsko-talijanskih odnosa u prvoj polovici XX. stoljeća, Naklada Pavičić, Zagreb 2007. ISBN 978-953-6308-73-6
[uredi] Izvori
- ↑ Packard, Reynolds (2005). Balcony Empire: Fascist Italy at War, str. 190, Kessinger Publishing. ISBN 1417985283
- ↑ 2,0 2,1 Worldstatesmen
- ↑ Rodogno, Davide (2006). Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War, str. 95, Cambridge University Press. ISBN 0521845157
- ↑ Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration, str. 138, Stanford University Press. ISBN 0804736154
- ↑ Balkan royalty
- ↑ "Royal House of Italy"
