Ubojstva Srba u Sisku 1991. – 1992.
 |
Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta! |
U Sisku je 1991. i 1992., u vrijeme Domovinskog rata, nestalo ili ubijeno otprilike 100-injak građana srpske nacionalnosti.[1][2][3] Neki su izvori tvrdili da je za to znao hrvatski državni vrh.[4] Hrvatska ljevica, list političara Stipe Šuvara, objavio je poimenični popis 107 ubijenih Srba u okolici Siska i za ubojstva optužio Ivana Bobetka, predsjednika Kriznog stožera, i Đuru Brodarca, načelnika policije. List je zbog toga tužen, a u prosincu 2001. Županijski sud u Zagrebu donio je presudu po kojoj je Bobetku morao platiti 50.000 kuna za duševne boli.[5]
Kronologija[uredi | uredi kôd]
Već u ljeto i jesen 1991., a posebno od rujna nakon što je JNA uz pomoć paravojnih četničkih postrojbi zauzela Petrinju, a tamošnje hrvatsko stanovništvo izbjeglo prema Sisku i Zagrebu,[6] veći broj građana Siska uglavnom srpske nacionalnosti odvođen je iz svojih kuća i s posla i nestajao. Neki od njih kasnije su nađeni mrtvi. Grad je u to vrijeme bio na prvoj liniji fronte, pod stalnim znakom opće opasnosti i izložen minobacačkim napadima, pa je u njemu vladala nesigurnost, a dio javnih službi nije funkcionirao. Dio Srba već je ranije otišao rodbini u inozemstvo, a dio je ostao u gradu. Neki su se pridružili i Zboru narodne garde. Dok je dio građana hrvatske nacionalnosti u Sisku nastojao nastaviti sa zajedničkim životom u nacionalno izmiješanom gradu, grupe naoružanih osoba, uglavnom paravojne postrojbe, zastrašivale su sisačke Srbe. Srbi su navodno mučeni u mjestima „Barutana“, „ORA“ i „Jodno“.[nedostaje izvor]
Suđenja[uredi | uredi kôd]
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku 26. kolovoza 2009. godine objavilo je presudu kojom je hrvatski branitelj Ivica Mirić proglašen krivim i osuđen na devet godina zatvora zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog pučanstva, a Vrhovni je sud tu presudu poništio 20. svibnja 2010. godine i vratio predmet na ponovno suđenje.[7] U ponovljenom suđenju pred izmijenjenim vijećem Mirić je opet osuđen na devet godina zatvora, koju presudu je ovaj put potvrdio Vrhovni sud.
20. lipnja 2011. bivši načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Đuro Brodarac, njegov tadašnji zamjenik Vlado Milanković i pripadnik pričuvne postrojbe MUP-a Drago Bošnjak uhićeni su zbog sumnje da su 1991. i 1992. u Sisku počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva.[8] Teško bolesni 66-godišnji Brodarac bio je zatvoren tijekom istrage u osječki zatvor u ćeliji u kojoj je bilo više od 40 stupnjeva. Sud je odbio sve zahtjeve obrane da bude u kućnom pritvoru zbog teškog zdravstvenog stanja i kao posljedica tog nemara je umro 13. srpnja 2011.[9] Vladimir Milanković proglašen je krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Sisku te je osuđen na deset godina zatvora dok je Drago Bošnjak oslobođen optužbe. Brodarac je umro teško bolestan u osječkom zatvoru, za što nitko nije odgovarao.[10]
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Amnesty International Report 2010 - Croatia. Amnesty International. 28. svibnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. listopada 2012. Pristupljeno 14. rujna 2010.Following this plan, in the Sisak area, where approximately 100 Croatian Serbs were killed or disappeared at the beginning of the war, none of the cases selected for prioritization involved Croatian Serbs as victims
- ↑ Croatia - Events of 2006. Human Rights Watch. 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2010. Pristupljeno 14. rujna 2010.Wartime deaths of Serbs still await investigation in other towns, including Paulin Dvor and Sisak. In the latter case, the families of over 100 wartime victims may never see justice, as the deaths have yet to be classified as war crimes.
- ↑ Veronika Rešković. 19. veljače 2006. Ljubica Solar - djevojka ubijena zabunom. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2012. Pristupljeno 14. rujna 2010.
- ↑ S tim je događajima, navodno, bio upoznat i najviši državni vrh. Željko Peratović. 12. ožujka 2004. Vjesnik http://www.hsp1861.hr/vijesti5/040312zp.htm. Pristupljeno 14. rujna 2010. Parametar
|title=nedostaje ili je prazan (pomoć) - ↑ Robert Bajruši. 30. srpnja 2002. Osuđeni smo jer mene mrze. Nacional. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2013. Pristupljeno 14. rujna 2010.
- ↑ Stephen Engelberg. 31. srpnja 1991. A Day of Terror and Death on a Serb-Croat Divide. New York Times. Pristupljeno 14. rujna 2010.On Monday, the army stood guard as the villagers of Struga formed a convoy of tractors and set out for Sisak, a Croatian city about 25 miles north. The refugees, with a few scattered belongings in carts, traveled a circuitous route to avoid the Serbian towns. They arrived in Sisak today, greeted by small crowds of tearful local residents. "It was a human wall," said Melita Blazevic, a 20-year-old Croat who described how she was pulled from her house by Serbian schoolmates and beaten."
- ↑ Ivici Miriću će se ponovo suditi. Sisak.info. 20. svibnja 2010. Pristupljeno 28. svibnja 2012.
- ↑ Policija uhitila Đuru Brodarca. Sumnjiče ga za ratne zločine u Sisku 1991. Jutarnji list. 20. lipnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. studenoga 2012. Pristupljeno 20. lipnja 2011.
- ↑ Umro je Đuro Brodarac. HKV. 13. srpnja 2011. Pristupljeno 28. svibnja 2012.
- ↑ Hrvatski tjednik, br. 825, objavljen 16. srpnja 2020., str. 3