Slobodna Dalmacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slobodna Dalmacija
Slobodna Dalmacija Logo.svg
Tip dnevne novine
Format berliner
Vlasnik EPH, Europapress holding
Izdavač SLOBODNA DALMACIJA d.d.
Glavni urednik Krunoslav Kljaković
Izvršni urednik Damir Dukić, Ivo Bonković
Utemeljen 17. lipnja 1943.
Jezik hrvatski
Sjedište Hrvatske mornarice 4
Split, Hrvatska
Naklada 35.039 [1]
ISSN 0350-4662
OCLC 8546528
Službeno mrežno mjesto

Slobodna Dalmacija je hrvatski dnevnik i najtiražnije novine u Dalmaciji.

Mjesto izlaženja[uredi VE | uredi]

Prvi broj tiskan je 17. lipnja 1943. godine u pojati na Mosoru. Nakon toga tiskala se u Brštanovu, Splitu, Ogorju, Livnu, Hvaru i Visu, a od 26. listopada 1944. stalno u Splitu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Osnutak u ratno doba[uredi VE | uredi]

Prvi broj Slobodne Dalmacije u slobodnom Splitu 1943.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata preokret u sukobu nastaje krajem 1942. godine kada su Nijemci poraženi kod Staljingrada, njihove snage slomljene kod El Alameina, a Amerikanci pokrenuli ofenzivu na pacifičke otoke pod kontrolom japanske vojske. U svibnju 1943. Nijemci i Italija povukli su se iz Afrike, a Saveznici su izvršili ofenzivu na Siciliju i talijansko kopno.

U takvom trenutku vođe dalmatinskih partizana odlučile su početkom lipnja 1943. godine osnovati jedan središnji list za čitavu pokrajinu preko čijih će se "stranica upravljati nabujalim narodnim pokretom". Time je bila začeta ideja današnje Slobodne Dalmacije.

Prvi broj lista tiskan je u napuštenoj pastirskoj pojati na Mosoru 17. lipnja 1943. godine s podnaslovom "Dnevnik Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta Dalmacije". Novine su se tiskale u otežanim uvjetima s primitivnim sredstvima. Papir za tiskanje dopremao se potajice iz Splita. Među prvim novinarima Slobodne Dalmacije isticali su se Šerif Šehović, prvi glavni urednik lista, Leon Geršković i Živko Gattin, a listu su pridonijeli i ilustratori Cvjeta Job i Joko Knežević. Za list je pisao i književnik Jure Kaštelan.

Nakon što su Talijani minobacačima stali gađati Mosor, redakcija se premjestila u Brštanovo pod Mosećom. U rujnu 1943. godine, poslije kapitulacije Italije, list se nakratko tiskao u Splitu, a potom se list selio od Ogorja do Livna da bi se zatim redakcija i sva oprema prebacila, u prosincu 1943. na Hvar. S Hvara, kojeg su već u siječnju 1944. godine okupirali nacisti, uredništvo je prebjeglo na slobodni otok Vis gdje su novine jedno vrijeme tiskane i u u obiteljskoj kući književnika Ranka Marinkovića. U to vrijeme Slobodna već sadrži vijesti o kulturi i sportu. Piše se o kazalištu i o Hajduku, obnovljenom na Visu na dan sv. Dujma, 7. svibnja 1944. godine. Partizanske jedinice su u jesen 1944. godine krenule u oslobođenje Dalmacije, pa 72. broj lista od 26. listopada donosi naslov preko čitave prve stranice: "Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije".

Redakcija Slobodne Dalmacije tada je konočno preseljena u oslobođeni Split, a prostorije je pronašla u kući Ivanišević kod Pazara (splitska tržnica).

Slobodna Dalmacija za vrijeme Jugoslavije[uredi VE | uredi]

U vrijeme komunističke vladavine partijski kadrovi imali su znatnog upliva na uređivačku politiku svih novina u Jugoslaviji pa time i u Slobodnoj Dalmaciji u kojoj su morali izlaziti propagandni članci koji su veličali ideološko jednoumlje novoga režima. Ipak, novina je dala i niz značajnih članaka koji dokumentiraju povijest poput članka od 15. travnja 1945. godine o izvanrednom zasjedanju ZAVNOH-a (kasnijeg hrvatskog Sabora) u Splitu na kojem je osnovana prva narodna vlada Hrvatske na čelu s Vladimirom Bakarićem ili članak od 8. svibnja 1945. godine koji je popratio slom Hitlerove Njemačke naslovom "Dan pobjede - najveći događaj u historiji čovječanstva".

50-ih godina 20. stoljeća dvije su teme prednjačile na stranicama Slobodne Dalmacije - radničko samoupravljanje i pokret nesvrstanih.

Godine 1950. provedena je policijska istraga u Slobodnoj radi navodne skupine informbirovaca u redakciji kojoj je bio cilj čišćenje režimu nepoćudnog kadra.

Slobodna je opširno popratila Titov dolazak u Dalmaciju 6. svibnja 1962. godine, gdje se Tito u govorima kritički obrušio na svoje suradnike u vlasti. Naime, taj posjet dalmaciji uslijedio je nakon zataškanog raskola među republikama na zasjedanju partijskog vrha u Beogradu. Bio je to početak kasnijih nesporazuma koji će naposljetku dovesti do raspada Jugoslavije.

U doba hrvatskog proljeća vodstvo lista se uglavnom priklonilo partijskim reformistima zbog čega je nakon zasjedanja u Karađorđevu 1971. godine gdje se Tito obračunao s reformističkom strujom, provedena sveopća čistka u Hrvatskoj prilikom čega je 1973. godine smijenjeno i vodstvo Slobodne Dalmacije, a iz Zagreba su dovedeni novi čelnici lista.

Slobodna Dalmacija je na svojim stranicama 4. svibnja 1980. popratila vijest o Titovoj smrti koja je navijestila nastanak unutardržavne krize i zaoštravanje odnosa među pojedinim republikama u čemu je prednjačila Srbija u kojoj je do kraja 80-ih nastao val nacionalizma koji je drugim narodima u federaciji učinio nemogućim suživot sa Srbima.

Demokratizacija, neovisnost Hrvatske i rat[uredi VE | uredi]

Krajem 80-ih došlo je do vala demokratizacije u komunističkim zemljama na istoku Europe. U to vrijeme glavni urednik lista bio je Joško Kulušić koji je u doba preobrazbe hrvatskog društva iz represivnog komunizma u liberalnu parlamentarnu demokraciju, otvorio stranice lista mnogim slobodoumnim ljudima pridonoseći razvoju novog hrvatskog društva. U tim danima list je bilježio prodaju i do 150.000 primjeraka što je ostao nenadmašeni rekord u dalmatinskom novinstvu.

Kada su hrvatski komunisti krajem 1989. godine odlučili provesti slobodne višestranačke izbore i kada je na njima pobjedio HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom, Slobodna Dalmacija je pozdravila demokratizaciju zemlje.

U vrijeme pred rat kada su nova hrvatska i slovenska vodstva odlučila izaći iz federacije, Slobodna 26. lipnja 1990. donosi na više stranica izvještaje sa saborskih zasjedanja pod naslovom: "Povijesna odluka Hrvatskog sabora - Republika Hrvatska proglašena suverenom i samostalnom državom".

Od jeseni 1991. godine novinari Slobodne Dalmacije stalno prate ratna događanja i izvješćuju o stanju na bojištima. Pišu o napadu na Dubrovnik, o stradanjima naroda na području cijele Dalmacije kao i o hrabrom hrvatskom otporu. Na stranicama se prate i vijesti o bombardiranju Splita, povlačenju JNA s Visa, obrani Zadra i rušenju Masleničkog mosta.

U broju od 5. kolovoza 1995. godine na prvoj stranici objavljen je naslov: "Hrvatski udar iz trideset pravaca". Na tri se stranice opisuju početne akcije oslobađanja dijelova zemlje koje su držali pobunjeni Srbi. Već idućeg dana list donosi na prvoj stranici najkrupnijim slovima udarnu vijest: "Knin je slobodan!"

Broj lista od 27. kolovoza 1995. izvještava kako je završeno prvo putovanje vlakom iz Zagreba preko Knina do Splita tzv. Vlakom slobode. Jedan od naslova s prve stranice glasi: "Dr. Tuđman: Ovo je dokaz konačne slobode".

Sporovi oko vlasništva[uredi VE | uredi]

Dana 13. svibnja 1993. godine zaključen je ugovor o prodaji "Slobodne Dalmacije" Miroslavu Kutli za čijeg je mandata opljačkana za 130 milijuna njemačkih maraka. Prije toga došlo je do štrajka (8. do 13. ožujka 1993.) koji je podržalo stotinu zaposlenika redakcije lista. Bio je to posljednji i neuspješni pokušaj da se zaustave nezakonite radnje. List je pretrpio teške gubitke što je dovelo do stagnacije u razvojnim strategijama i tehnološkom razvoju lista.

U svibnju 2005. godine Slobodna Dalmacija prodana je Europapress Holdingu.

Ostala izdanja[uredi VE | uredi]

Pomet[uredi VE | uredi]

Pomet je humoristično-satirički prilog koji je izlazio kao tjedni podlistak u Slobodni Dalmaciji. Nekad je izlazio kao samostalni humoristični list. Pokrenuo ga je novinar Miljenko Smoje.[2] Za Pomet su pisali i crtali poznati hrvatski humoristi, satiričari i karikaturisti: Željko Kerum, Robert Marić, Ćićo Senjanović, Luetić, Mihatov i dr.

Nedjeljna Dalmacija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Nedjeljna Dalmacija

Nedjeljna Dalmacija je hrvatski tjednik koji je bio tiskan u razdoblju 1971.-2002. kao nedjeljno izdanje Slobodne Dalmacije. U početku je bila kao "štivo za vikend", jer nedjeljom novine nisu izlazile. Poslije je Slobodna Dalmacija izlazila i nedjeljom, ali se Nedjeljna Dalmacija već bila uspostavila na tržištu među čitateljstvom kao ugledni tjedni list. U okviru tog tjednika ponikao je i kasniji Feral Tribune kao humoristično-satirični prilog.

Feral Tribune[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Feral Tribune

Feral Tribune je bio hrvatski satirički tjednik koji je izlazio kao podlistak nedjeljnog izdanja Slobodne Dalmacije, a kasnije kao samostalan tjednik do prestanka tiskanja 2008. godine.

Isticao se provokativnim naslovnicama i izrazito kritičnim pristupom. Parafraziranje i fotomontaže prepoznatljive su osobine ovog tjednika.

Mali Oglasnik SD[uredi VE | uredi]

Mali Oglasnik je tjedni oglasnik u izdanju Slobodne Dalmacije.

Slobodna BiH[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Slobodna BiH

Slobodna BiH je bio hrvatski dnevni list iz BiH, koji je izdavala novinska kuća Slobodna Dalmacija.

Internetsko izdanje[uredi VE | uredi]

Internetsko izdanje objavljeno je prvi put 3. lipnja 1999. godine.

Glavni urednici[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Vojko Mirković, Šezdeset godina dnevnika "Slobodna Dalmacija", u Slobodna Dalmacija, Split, 2003.

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] Hrvatska gospodarska komora sektor za industriju Zagreb, 24.04.2013.; Evidencija izdanih potvrda o upisu u upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska; Prosječna prodana naklada (2011.) (pristupljeno 20. svibnja 2013.)
  2. Slobodna Dalmacija O Smoji (izbor raznih Smojinih članaka i članaka o Smoji)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]