Umberto Boccioni

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Umberto Boccioni
futurizam
Umberto Boccioni
Autoportret iz 1905. godine
Rođenje 19. listopada 1882.
Reggio di Calabria, Italija
Smrt 16. kolovoza 1916.
Verona, Italija
Nacionalnost talijansko
Vrsta umjetnosti slikarstvo - grafika - karikatura
Praksa Accademia di Belle Arti di Roma
Utjecao futurizam, vorticizam
Utjecali Giacomo Balla, pointilizam, kubizam
Poznata djela Grad koji se uspinje, Jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru
Portal o životopisima

Umberto Boccioni (Reggio di Calabria, 19. listopada 1882. - Verona, 16. kolovoza 1916.), talijanski slikar i kipar; jedan od inicijatora futurizma i njegov glavni teoretičar u slikarstvu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Razvijanje boce u prostoru, bronca, 1913., Metropolitan, New York

Obitelj Boccioni je izvorno bila iz talijanske regije Romagna, ali je Umberto rođen u mjestu Reggio di Calabria, najjužnijoj točki Apeninskog poluotoka, a potom se obitelj odselila u Forlì (Emilia-Romagna), Genovu, Padovu i naposlijetku Cataniju (Sicilija) gdje je 1898. god. Umberto završio srednju školu. Iste godine je upisao Likovnu akademiju u Rimu (Accademia di Belle Arti di Roma)[1]. Boccioni je učio slikarstvo od 1898.-1902. god. u ateljeu slikara Giacoma Balle, gdje je naučio slikati u maniri pointilista. God. 1907. nastanio se u Milanu i postupno došao pod utjecaj pjesnika Filippa Marinettija koji je pokrenuo književni pokret futurizma, a koji slavi dinamizam moderne tehnologije. Umjetnici kao što su Carla Carrà, Luigija Russola, Giacoma Ballu i Gina Severinija su potpisali Boccioniijev „Manifest slikara futurista” (Manifesto dei pittori futuristi, 1910.) koji je promicao simbole moderne tehnologije - nasilje, snagu i brzinu[2].

Boccioni, vjerojatno pod utjecajem kubizma nakon posjeta Parizu 1911.-1912., zainterao se za skulpturu i 1912. god. je objavio svoj „Futuristički manifest kiparstva”, u kojemu je nekoliko njegovih prijedloga predvidjelo razvoj moderne skulpture.

Kao sudionik 1. svjetskog rata, razuvjerio se u Marinettijev moto '„rat je jedina higijena svijeta”', te skovao glasovitu jednadžbu rat = kukci + dosada. Poginuo je na ratištu pokraj Verone padom s konja. Bio je najtalentiraniji futuristički umjetnik i njegova prerana smrt označila je stvarni kraj pokreta.

Djela[uredi VE | uredi]

Bio je antitradicionalist, njegove slike i kipovi izražavaju novu estetiku prostornog dinamizma, pokreta i brzine. Njegova prva velika futuristička slika, „Pobuna u galeriji” (1909.), ostala je blizu pointilizma i pokazala je povezanost s futurizmom samo svojom nasilnom temom i dinamičnom kompozicijom. „Grad koji se uspinje” (1910.-1911.) je, međutim, uzorno futurističko djelo u svojoj zastupljenosti dinamike, pokreta i brzine. Vrtoglavost ljudskih figura u tim scenama gužve ponavljaju se fragmentirani, ali ritmički, prema futurističkom stilu dok je mišićna energija koju stvaraju nepovezana s futurističkim kultom stroja[2]. Motivi i teme njegovih radova su grad, stroj, kaos svakodnevice. U svojim slikama koristio se komplementarnim bojama i izbjegavao ravne linije, isti motiv prikazivao je u susljednim točkama vremena, efektno sugerirajući njegovo kretanje u prostoru (npr. „Dinamizam biciklista”, Dinamismo di un ciclista, 1913).

Kao kipar, radio je u drvetu, željezu, staklu. Naime, Boccioni je zagovarao uporabu netradicionalnih materijala poput stakla, cementa, tkanina, i električnih svjetala, i pozvao je na kombiniranje raznih materijala u istoj skulpturi. Zamislio je novu vrstu plastike koja bi ukalupila i zatvorila prostor unutar sebe[2]. Tako malobroje skulpture koje su danas preostale ilustriraju predmete u pokretu u interakciji s okolnim prostorom. U praksi, međutim, Boccionijeve skulpture su bile mnogo više tradicionalnije nego njegove teorije. Samo Razvijanje boce u prostoru (1912.) uspješno stvara skulpturu prostora,a njegovo najpoznatije djelo, Jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru (1913), jedno je od remek-djela rane moderne skulpture.

Slike[uredi VE | uredi]

  • Crveni automobil (Automobile rossa, 1904.-1905.)
  • Grad koji se uspinje (La città che sale, 1910.)
  • Snaga jedne ulice (Forze di una strada, 1911.)
  • Ulica ulazi u kuću (La strada entra nella casa, 1911.)
  • Ciklus Duševna stanja (Stati d'animo, 1911.-1912.)
  • Elastičnost (Elasticità, 1912.)
  • Dinamizam biciklista (Dinamismo di un ciclista, 1913.)
  • Dinamizam nogometaša (Dinamismo di un giocatore di calcio, 1913.)

Skulpture[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Umberto Boccioni
  • Razvijanje boce u prostoru (Sviluppo di una bottiglia nello spazio, 1913.)
  • Jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru (1913.)
  • Dinamizam konja u trku + kuće (Dinamismo di un cavallo in corsa + case, 1914.-1915.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ester Coen, Umberto Boccioni, The Metropolitan Museum of Art, New York, 1989., str. 13.–16. ISBN 0870995227
  2. 2,0 2,1 2,2 Umberto Boccioni na stranicama Encyclopaedia Britannica (engl.) Pristupljeno 9. studenoga 2013.