Kubizam

Izvor: Wikipedija

Kubizam je slikarski pravac, nastao u Francuskoj 1907.god. Proizašao iz teze Paula Cezannea da se sve, što u prirodi postoji, može likovno prikazati osnovnim likovima (kocka, kugla, valjak, stožac). Osnivači kubizma su Georges Braque i Pablo Picasso. Kubizam je zaokupljen problemom «objekta» kojeg treba rekonstruirati, nasuprot rasplinutosti i nepostojanosti impresionističke površine. Potrebno je eliminirati sve što se oslanja na subjektivnost ili na određeno i čvrsto gledište, da bi se došlo do cjelokupne, pojmovne, potpune varijante forme ("Ako čula deformiraju, samo duh formira"). Picassova izjava "slikam predmete kako ih zamišljam, a ne kako ih vidim" podupire ovu tezu. U kubizmu je prisutan utjecaj crnačke umjetnosti, a osnova je kocka. Kubisti na slici prikazuju simultano (istovremeno) ono što u zbilji možemo vidjeti samo sukcesivno (u slijedu vremena, uzastopno). Ime kubizmu dao je Henri Matisse, koji je za Braqueove pejzaže rekao: «gle nagomilane kocke» (cubes). Značajniji predstavnik kubizma je i Španjolac Juan Gris, a kubizam je bio vrlo raširen i u Češkoj.

[uredi] Vrste kubizma:

Postoje dvije vrste kubizma:

[uredi] a) analitički kubizam

• «skučena» tematika: mrtva priroda, kućni predmeti ili muzički instrumenti, poneka figura (Brague: Žena s mandolinom) ili portret (Picassov portret Ambroisea Vollarda)
• svaka je forma analitički razlomljena u geometrijske dijelove
• predmet slikanja nije odvojen od pozadine
• slika «želi biti totalna» i u sebi sabrati sva moguća gledišta – nasuprot, s profila, odozdo, odozgo (npr. tijelo vrča je naslikano u profilu, a otvor odozgo)

[uredi] b) sintetički kubizam

• nastao 1914
• «blaža» varijanta kubizma – javljaju se cjelovite forme, uobičajene u mrtvim prirodama (voće, gitare...) – od dijelova se nastoji stvoriti cjelina
• u sliku se unose strani materijali (isječci iz novina , dijelovi tkanine), umeću se tipografska slova (i ona imaju svoje likovno značenje) – kubisti su uveli u slikarstvo tehniku kolaža!
• približavanje dekoraciji