Catania

Koordinate: 37°30′N 15°5′E / 37.500°N 15.083°E / 37.500; 15.083
Izvor: Wikipedija
Catania
Regija:Sicilija
Pokrajina:Catania (CT)
Koordinate:37°30′N 15°5′E / 37.500°N 15.083°E / 37.500; 15.083
Visina:7 m
Površina:180,88 km2
Stanovništvo:290,571 (31. ožujak 2012.)
Gustoća stanovništva:1.606,43 stan./km2
Poštanski broj:95121-95131
Pozivni broj:095
ISTAT-broj:C351
Svetac zaštitnik:Sveta Agata
Catania na zemljovidu Italije
Catania
Catania
Catania na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.catania.it

Catania (grčki: Κατάνη – Katáni; latinski: Catăna i Catĭna) je grad u Italiji, drugi po veličini na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene pokrajine Catania. Catania leži na istočnoj obali Sicilije, na obali Jonskog mora, u podnožju 30-ak km udaljenog vulkana Etna, iznad rijeke Amenano. U širem području grada živi 298.957 stanovnika (752.895 u metropolitskom području).

Catania je smještena na seizmički aktivnom području, te je u nekoliko navrata srušena u katastrofalnim potresima (1169. i 1693. god.), te u erupciji vulkana Etne 1669. godine.

Panorama Catanie ispod Etne

Povijest[uredi | uredi kôd]

Barokni plan grada

Cataniu su osnovli grčki kolonizatori u 8. stoljeću pr. Kr. pod nazivom Katánē (grč. Κατάνη), koju su usvojili od prastanovnika Sikula (skupina Italika).[1] Na njihovom sicilijanskom jeziku "Katane" znači "veći nož za guljenje kože", "grub alat prikladan za guljenje", a može označavat i "oštro kamenje", "negostoljubiva zemlja", "grubo tlo". Tijekom Prvog punskog rata Catania pripada Rimljanima koji ga u 3. stoljeću pr. Kr. razvijaju u trgovačko središte Sicilije. Njegova luka je bila jedna od najvažnijih na Sredozemlju.

Erupcija Etne 1669. godine

Cataniju su opustošili Vandali oko 440., a nakon kratke vlasti Ostrogota, 535. godine osvaja ga Bizantsko Carstvo. God. 884. osvajaju je Arapi, pod Ibn al-Athīrom, i nazivaju je Medinat-Al-Fil (Slonov grad), po skulpturi slona od lave koji vjerojatno potječe još iz prapovijesti, a koji su Bizantinci obnovili i postavili na središnji trg. Arapi njeno plodno tlo koriste za uzgoj citrusa i ovo područje za njihove vlasti postaje poljoprivredno središte. Catanija je pripadala Emiratu Siciliji do 1072. godine kada ju osvajaju Normani koji grad prepuštaju knezu-biskupu. Henrik VI., car Svetog Rimskog Carstva, je opustošio grad 1194. godine prilikom njegova osvajanja Sicilije, a njegov sin Fridrik II. je Cataniju načinio carskim gradom sagradivši svoj dvorac.

Pogled iz zraka na Cataniju

Nakon pobune Sicilijanaca protiv Anžuvinaca, Petar III. Aragonski se u Cataniji okrunio za kralja Sicilije 1282. godine. Grad gubi svoju važnost kada Sicilija postaje dijelom Aragonskog kraljevstva u ranom 15. stoljeću, ali 1434. godine grad dobiva prvo sveučilište na otoku, Siciliae Studium Generale. Ujedinjenjem Kastilje i Aragona, Sicilija je postala dijelom Španjolskog Carstva, te se 1516. i 1647. godine buni protiv strane vlasti.

God. 1669. erupcija vulkana Etna je zatrpala dijelove Catanije, a potres 1693. godine je gotovo uništio cijeli grad. Poslije ovih katastrofa grad je obnovljen u broknom stilu koji danas dominira gradom, a kako su građene od tamnog vulkanskog kamena, Cataniju zovu "Tamnom kćerkom Etne".

Gospodarsku važnost Catania je obnovila u 19. stoljeću kada postaje prijestolnicom pokrajine. God. 1860. Giuseppe Garibaldi je Siciliju pripojio Kraljevini Italiji.

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2002. (26. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv, v
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1024
Koordinate37°30′10″N 15°05′14″E / 37.502669°N 15.087269°E / 37.502669; 15.087269 (WD)
Catania na zemljovidu Italije
Catania
Catania

Barokno središte Catanije je, zajedno sa sedam drugih baroknih gradova u dolini Val di Noto koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".

Crkve[uredi | uredi kôd]

  • Katedrala sv. Agate, zaštitnice grada, izgradio je Giovanni Battista Vaccarini preko ostataka normaske crkve iz 11. stoljeća. U ovoj veličanstvenoj i raskošnoj baroknoj crkvi sahranjen je talijanski skladatelj, Vincenzo Bellini.
  • Barokna crkva sv. Agate (Badia di Sant 'Agata) je bivša opatijska crkva.
  • Crkva sv. Benedikta (San Benedetto) nalazi se u najljepšoj ulici Catanije, Via dei Crociferi. Unutrašnjost je freskama oslikao slikar Giovanni Tuccari iz Messine.
  • Catanijsko sveučilište je smješteno u bivšem Benediktinskom samostanu sv. Nikole (San Nicolò).
  • Basilica della Collegiata je izvorno bila kraljevskom kapelom s iznimnim pročeljem koje je izradio Stefano Ittar.
  • Crkva sv. Agate
    Crkva sv. Agate
  • Basilica della Collegiata
    Basilica della Collegiata
  • San Benedetto iznutra
    San Benedetto iznutra
  • Nedovršeno pročelje Sveučilišta
    Nedovršeno pročelje Sveučilišta

Palače[uredi | uredi kôd]

  • Palača Biscari s rokoko unutrašnjošću je najvažnija palača u Cataniji.
  • Palača slonova (Palazzo degli Elephanti) se nalazi na gradskom trgu i u njoj je smještena gradska vijećnica.
  • Palaču Valle je izgradio Giovanni Battista Vaccarini od 1740. – 50. godine.
  • Palača Reburdone je posljednje djelo Vaccarinija.
  • Toskanska palača je djelo Enrica Alvina iz 1870. godine, a služila je kao gradska prijestolnica obitelji Marchesi iz Toskane.
  • Sudnicu (Palazzo di Giustizia) je izgradio Francesco Fichera od 1937. – 53. u neo-baroknom stilu.
  • Palača Biscari
    Palača Biscari
  • Palača slonova i Slonova fontana
    Palača slonova i Slonova fontana
  • Kazalište Bellini
    Kazalište Bellini
  • Grčko-rimsko kazalište
    Grčko-rimsko kazalište
  • Dvorac Ursino iz 13. st.
    Dvorac Ursino iz 13. st.
  • Glavni katedralni trg s Palačom slonova i Slonovom fontanom u sredini
    Glavni katedralni trg s Palačom slonova i Slonovom fontanom u sredini

Ostale znamenitosti[uredi | uredi kôd]

  • Simbol Catanije je Slonova fontana na središnjem trgu. Na njenom vrhu slon od crnog vulkanskog kamena na leđima nosi obelisk od svijetlog granita.
  • Rimski amfiteatar je također izgrađen od tamnog vulkanskog kamena i imao je 7.000 sjedećih mjesta, a danas je uklopljen u barokne građevine.
  • Via Etna je glavna ulica s trgovinama, duga oko 3 km, koja se prostire od Katedralnog trga (Piazza del Duomo) prema Etni.
  • Dvorac Ursino, koji je izgradio Fridrik II. 1240. godine, je u 14. stoljeću bio rezidencijom Aragonskih kraljeva

Prijateljski gradovi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Povijest i kultura Catanije. Posjećeno 10. studenog 2010.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Catania
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Catania&oldid=6914410"