Catania

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Catania
Catania-Stemma (1871-1928).png Map of comune of Catania (province of Catania, region Sicily, Italy).svg
Regija: Sicilija
Pokrajina: Catania (CT)
Koordinate: 37°30′N 15°5′E / 37.5°N 15.083°E / 37.5; 15.083Koordinate: 37°30′N 15°5′E / 37.5°N 15.083°E / 37.5; 15.083
Visina: 7 m
Površina: 180,88 km2
Stanovništvo: 290,571 (31. ožujak 2012.)
Gustoća stanovništva: 1.606,43 stan./km2
Poštanski broj: 95121-95131
Pozivni broj: 095
ISTAT-broj: C351
Svetac zaštitnik: Sveta Agata
Catania na karti Italija
Catania
Catania
Catania (Italija)
Službena stranica: comune.catania.it

Catania (grčki: Κατάνη – Katáni; latinski: Catăna i Catĭna) je grad u Italiji, drugi po veličini na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene pokrajine Catania. Catania leži na istočnoj obali Sicilije, na obali Jonskog mora, u podnožju 30-ak km udaljenog vulkana Etna, iznad rijeke Amenano. U širem području grada živi 298.957 stanovnika (752.895 u metropolitskom području).

Panorama Catanie ispod Etne

Catania je smještena na seizmički aktivnom području, te je u nekoliko navrata srušena u katastrofalnim potresima (1169. i 1693. god.), te u erupciji vulkana Etne 1669. godine.

Barokni plan grada

Povijest[uredi VE | uredi]

Cataniu su osnovli grčki kolonizatori u 8. stoljeću pr. Kr. pod nazivom Katánē (grč. Κατάνη), koju su usvojili od prastanovnika Sikula (skupina Italika)[1]. Na njihovom sicilijanskom jeziku "Katane" znači "veći nož za guljenje kože", "grub alat prikladan za guljenje", a može označavat i "oštro kamenje", "negostoljubiva zemlja", "grubo tlo". Tijekom Prvog punskog rata Catania pripada Rimljanima koji ga u 3. stoljeću pr. Kr. razvijaju u trgovačko središte Sicilije. Njegova luka je bila jedna od najvažnijih na Sredozemlju.

Erupcija Etne 1669. godine

Cataniju su opustošili Vandali oko 440., a nakon kratke vlasti Ostrogota, 535. godine osvaja ga Bizantsko Carstvo. God. 884. osvajaju je Arapi, pod Ibn al-Athīrom, i nazivaju je Medinat-Al-Fil (Slonov grad), po skulpturi slona od lave koji vjerojatno potječe još iz prapovijesti, a koji su Bizantinci obnovili i postavili na središnji trg. Arapi njeno plodno tlo koriste za uzgoj citrusa i ovo područje za njihove vlasti postaje poljoprivredno središte. Catanija je pripadala Emiratu Siciliji do 1072. godine kada ju osvajaju Normani koji grad prepuštaju knezu-biskupu. Henrik VI., car Svetog Rimskog Carstva, je opustošio grad 1194. godine prilikom njegova osvajanja Sicilije, a njegov sin Fridrik II. je Cataniju načinio carskim gradom sagradivši svoj dvorac.

Pogled iz zraka na Cataniju

Nakon pobune Sicilijanaca protiv Anžuvinaca, Petar III. Aragonski se u Cataniji okrunio za kralja Sicilije 1282. godine. Grad gubi svoju važnost kada Sicilija postaje dijelom Aragonskog kraljevstva u ranom 15. stoljeću, ali 1434. godine grad dobiva prvo sveučilište na otoku, Siciliae Studium Generale. Ujedinjenjem Kastilje i Aragona, Sicilija je postala dijelom Španjolskog Carstva, te se 1516. i 1647. godine buni protiv strane vlasti.

God. 1669. erupcija vulkana Etna je zatrpala dijelove Catanije, a potres 1693. godine je gotovo uništio cijeli grad. Poslije ovih katastrofa grad je obnovljen u broknom stilu koji danas dominira gradom, a kako su građene od tamnog vulkanskog kamena, Cataniju zovu "Tamnom kćerkom Etne".

Gospodarsku važnost Catania je obnovila u 19. stoljeću kada postaje prijestolnicom pokrajine. God. 1860. Giuseppe Garibaldi je Siciliju pripojio Kraljevini Italiji.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
Flag of Italy.svg Italija
Godina uvrštenja: 2002. (26. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iv, v
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1024 UNESCO
Dvorac Ursino iz 13. st.
Glavni katedralni trg s Palačom slonova i Slonovom fontanom u sredini

Barokno središte Catanije je, zajedno sa sedam drugih baroknih gradova u dolini Val di Noto koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".

Crkve[uredi VE | uredi]

  • Katedrala sv. Agate, zaštitnice grada, izgradio je Giovanni Battista Vaccarini preko ostataka normaske crkve iz 11. stoljeća. U ovoj veličanstvenoj i raskošnoj baroknoj crkvi sahranjen je talijanski skladatelj, Vincenzo Bellini.
  • Barokna crkva sv. Agate (Badia di Sant 'Agata) je bivša opatijska crkva.
  • Crkva sv. Benedikta (San Benedetto) nalazi se u najljepšoj ulici Catanije, Via dei Crociferi. Unutrašnjost je freskama oslikao slikar Giovanni Tuccari iz Messine.
  • Catanijsko sveučilište je smješteno u bivšem Benediktinskom samostanu sv. Nikole (San Nicolò).
  • Basilica della Collegiata je izvorno bila kraljevskom kapelom sa iznimnim pročeljem koje je izradio Stefano Ittar.

Palače[uredi VE | uredi]

  • Palača Biscari s rokoko unutrašnjošću je najvažnija palača u Cataniji.
  • Palača slonova (Palazzo degli Elephanti) se nalazi na gradskom trgu i u njoj je smještena gradska vijećnica.
  • Palaču Valle je izgradio Giovanni Battista Vaccarini od 1740.-50. godine.
  • Palača Reburdone je posljednje djelo Vaccarinija.
  • Toskanska palača je djelo Enrica Alvina iz 1870. godine, a služila je kao gradska prijestolnica obitelji Marchesi iz Toskane.
  • Sudnicu (Palazzo di Giustizia) je izgradio Francesco Fichera od 1937.-53. u neo-baroknom stilu.

Ostale znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • Simbol Catanije je Slonova fontana na središnjem trgu. Na njenom vrhu slon od crnog vulkanskog kamena na leđima nosi obelisk od svijetlog granita.
  • Rimski amfiteatar je također izgrađen od tamnog vulkanskog kamena i imao je 7.000 sjedećih mjesta, a danas je uklopljen u barokne građevine.
  • Via Etna je glavna ulica s trgovinama, duga oko 3 km, koja se prostire od Katedralnog trga (Piazza del Duomo) prema Etni.
  • Dvorac Ursino, koji je izgradio Fridrik II. 1240. godine, je u 14. stoljeću bio rezidencijom Aragonskih kraljeva

Prijateljski gradovi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Povijest i kultura Catanije. Posjećeno 10. studenog 2010.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Catania