Urena lobata

Izvor: Wikipedija
Urena lobata
Urena lobata, ilustracija
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Malvales
Porodica:Malvaceae
Potporodica:Malvoideae
Tribus:Hibisceae
Rod:Urena
Vrsta:U. lobata
Dvojno ime
Urena lobata
L.
Baze podataka
Urena lobata

Urena lobata, urena, također nazvana aramina ili kongoanska juta, biljka iz porodice Malvaceae; njezino vlakno spada u skupinu likovih vlakana (floemska vlakna). Biljka, vjerojatno porijeklom iz Starog svijeta, raste samoniklo u tropskim i suptropskim područjima diljem svijeta.[1]

Urena se dugo koristila zbog svojih vlakana u Brazilu, ali sporo je stjecala važnost kao uzgojena vlaknasta kultura i još uvijek se u nekim zemljama smatra problematičnim korovom. Komercijalni uzgoj biljke započeo je u Belgijskom Kongu 1920-ih i u središnjoj Africi 1930-ih.[1]

Biljka, zeljasta trajnica, obično je razgranata u divljem stanju i naraste oko 1 do 2 metra (3 do 7 stopa) visoko. Kultivirane biljke, gusto posijane, dosežu visinu od 3 do 4,5 metara (10 do 15 stopa), s granama i lišćem uglavnom koncentriranim pri vrhu. Listovi variraju u veličini i obliku, ali su obično pomalo okrugli, s 3 do 7 režnjeva i nazubljenim rubovima. Cvjetovi, koji rastu pojedinačno u pazušcu lista, imaju pet latica koje su obično ružičaste boje. Male sjemenke imaju kukičaste dodatke i proizvode ih u najvećim količinama nekultivirane biljke.[1]

Urena najbolje raste u vrućim, vlažnim klimama, s izravnom sunčevom svjetlošću i bogatim, dobro dreniranim tlom. Nalazi se samonikla u tropskim i umjerenim zonama Sjeverne i Južne Amerike te u Aziji, Indoneziji, Filipinima i Africi. Kultivirani usjevi, koji se obično uzgajaju kao jednogodišnje biljke, nalaze se uglavnom u bazenu Konga i središnjoj Africi, s manjim zasadima u Brazilu, Indiji i Madagaskaru. Žetvom kada su biljke u punom cvatu dobiva se vlakno visoke kvalitete. Stabljike biljaka režu se ručno, iznad baze drvenaste biljke. Nakon što se stabljike podvrgnu postupku namakanja, vlakna se uklanjaju ručno.[1]

Urena vlakna su sjajna i kremasto bijele ili blijedožute boje. Vlaknaste niti duge su oko 1 metar (3,3 stope). Urena vlakno je fino, mekano i savitljivo te se lako boji. Upotrebljava se poput jute, kojoj nalikuje izgledom i čvrstoćom, od urene se izrađuju užad, vreća (hessian), tkanine za vreće i materijali za tepihe, a često se miješa s jutom ili drugim vlaknima.[1]

Ime urena očito potječe od imena danog biljci na indijskoj obali Malabar. [1]

Sinonimi[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Urena lobata
Wikivrste imaju podatke o taksonu Urena lobata

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f Britannica, pristupljeno 14. kolovoza 2023.