Vrančić

Izvor: Wikipedija
Hrvatska velikaška obitelj
Vrančić
Grb obitelji Vrančić
Grb obitelji Vrančić
Utemeljenje 11. stoljeće
Izumrli 1776.

Vrančić (Veranzio, Wranijchijch, Wranchijch i Veranchijch), šibenska plemićka obitelj. Članovi obitelji obnašali su razne visoke položaje i dužnosti u gradu Šibeniku.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Obitelj je pripadala bosanskom praplemstvu još od 11. stoljeća. Ugarski kralj Ladislav I. Sveti (1077. – 1095.) dodijelio je obitelji tri zlatna ljiljana u grbu.

Šibenski Vrančići potječu od plemića Nikole s nadimkom Cimador koji je 1360. godine postao građanin Šibenika. Njegov sin Zuane (Giovanni, Ivan) primljen je 1444. godine u Vijeće plemića grada Šibenika.[1]

Plemstvo su im potvrdili hrvatsko-ugarski kraljevi Ferdinand I. i Maksimilijan 1556. i 1568. godine, a grofovsku titulu im je potvrdio austrijski car Rudolf II. 1584. godine, ujedno darujući obitelji velike teritorije u dalmatinskom zaleđu, te naslov grofa Esztergona (Comitis Perpetui Strigonensis).

S Margaretom contessom Veranzio (1715. – 1776.) gasi se muška loza obitelji Vrančić. Njenom udajom za dr. Francesca conte Draganića (1711. – 1799.) 1737. godine nastaje plemićka obitelj Draganić Vrančić.[1]

Poznati članovi obitelji[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. a b Obitelj Draganić-Vrančić. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. kolovoza 2013. Pristupljeno 11. lipnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Nedovršeni članak Vrančić koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.