Ladislav I. Sveti

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ladislav I.
Szent Laszlo Somogyvár.jpg
Statua ugarskog kralja Ladislava I. Svetog
ugarski kralj
Vladavina o. 1048. - 29. srpnja 1095.
Prethodnik Bela I.
Nasljednik Koloman
Supruga Adelaida Švapska
Djeca
Piroška
Dinastija Alex K Kingdom of Hungary.svg Arpadovići
Otac Bela I.
Majka Riksa
Rođen o. 1048.
Preminuo 29. srpnja 1095.
Vjera katolicizam

Ladislav I. poznati i kao Sveti Ladislav (mađarski I. László; ), (Poljska, o. 1040. - Nitra, Slovačka, 29. srpnja 1095.) bio je mađarski kralj (1077.-1095.) iz dinastije Arpadovića. Kanoniziran je 29. lipnja 1192. godine i legenda ga prikazuje kao pobožnog viteškog kralja. Popularan je kao svetac i u zemljama u susjedstvu Mađarske gdje mu je podginuto više crkava. Svetac je suzaštitnik je zagrebačke katedrale. Jedan od oltara posvećen je njemu, gdje se nalazi i njegov kip.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Denar kralja Ladislava I.

Bio je sin ugarskog kralja Bele I. (1060.-1063.) i kraljice Rikse Pijastović od Poljske (1013.-1075.), a imao je starijeg brata Gejze I. i dvije sestre Sofiju[2], suprugu istarskog markgrofa Ulrika I. i Ilonu (hrv. Jelena Lijepa), ženu hrvatsko-dalmatinskog kralja Zvonimira (1074.-1089.). Rođen je u izbjeglištvu u Poljskoj, a 1048. godine vraća se u Ugarsku i sudjeluje u prijestolonasljednim borbama. Godine 1060. pomogao je ocu da uz pomoće poljske vojske zadobije ugarsko prijestolje.[3]

Za vrijeme vladavine rođaka Salomona (1063.-1074.), sina kralja Andrije I. (1046.-1060.) i brata Ladislavovog oca Bele I., Ladislav je dobio na upravu istočni dio Ugarske kojim je upravljao kao vojvoda. Iako je u ugarskoj dinastiji prevladavao sustav nasljeđivanja po pravu seniorata, Ladislav je pomogao svom bratu Gejzi da stekne ugarsko prijestolje. Zajedno s njim pobjedio je vojsku kralja Salomona u bici kod Mogyoroda, 14. ožujka 1074. godine, nakon čega je Ladislavov brat Gejza I. (1074.-1077.) proglašen ugarskim kraljem.

Nakon smrti kralja Gejze I. 1077. godine, ugarska kruna pripala je Ladislavu. Uspješno je obranio Ugarsku od napada Pečenega koje je protiv njega poslao detronizirani kralj Salomon. Nakon toga okrenuo se jačanju svoje kraljevine te je odlučio iskoristiti smrt hrvatskog kralja Zvonimira († 1089.), supruga svoje sestre kraljice Jelene Lijepe kako bi osvojio Kraljevinu Hrvatsku i staviti je pod upravu Arpadovića. Stoga je 1091. godine krenuo u osvajanje Hrvatske, te je bez problema zauzeo Slavoniju, ali je naišao na oružani otpor Hrvata na području južno od Gvozda (Alpes Ferreae).[4] Istodobno se bizantski car Aleksije I. Komnen (1081.-1118.), uplašio za svoje posjede u Dalmaciji, pa je platio nomadskom narodu Kumana da napadnu Ugarsku. Prešavši planinu Gvozd morao se kralj Ladislav I., na vijest o napadu Kumana, vratiti u Ugarsku.[5]

Nakon povratka u Ugarsku, Ladislav je na osvojenom području između Gvozda i Drave postavio svog sinovca Almoša († 1129.) kao posebnoga hrvatskog kralja (1091.-1095.), očito kao znak da nema namjeru taj kraj, kao ni ostatak Kraljevine Hrvatske i Dalmacije pripojiti Kraljevini Ugarskoj, već je podrediti članovima svoje obitelji.[6] Kako bi učvrstio vlast u Slavoniji i još je jače povezao s Ugarskom, osnovao u slavonskom naselju Zagrebu 1094. godine zagrebačkubiskupiju, čijim je prvim biskupom posvećen Čeh imenom Duh i podredio joj čitavo područje tadašnje Slavonije, a istodobno osnovao je u blizini Zagreba veliko Susedgradsko-stubičko vlastelinstvo i dodijelio ga uglednom ugarskom rodu Ača.

Obitelj[uredi VE | uredi]

Oženio se oko 1077. kneginjom Adelaidom Švapskom (o.1060.-1090.) s kojom je imao samo kćer Pirošku (1088.-1134.) koja se udala za bizantskog cara Ivana II. Komnena. Kako bi rješio pitanje nasljeđivanja ugarskog prijestolja opozvao je iz prekodravske Hrvatske kralja Almoša i dodijelio mu kao vojvodstvo (ducatus) zemlju s lijeve obale Tise, a nasljednikom ugarske krune učinio je Almoševog starijeg brata Kolomana († 1116.).[7]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. http://www.historiografija.hr/hz/1976/HZ_29-30_22_HORVAT.pdf
  2. Ladislav I. Arpadović (Sveti) - Hrvatska opća enciklopedija
  3. Ladislav I. Arpadović (Sveti) - Proleksis enciklopedija
  4. Ladislav I. Arpadović (Sveti) - Proleksis enciklopedija
  5. Šišić, Fedro, Povijest Hrvatsa, pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 152.
  6. Šišić, Fedro, Povijest Hrvatsa, pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 152.
  7. Šišić, Fedro, Povijest Hrvatsa, pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 153

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Šišić, Fedro, Povijest Hrvatsa, pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ladislav I. Sveti