Činčile

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Činčile
Činčila
Činčila
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Rodentia
Podred: Hystricomorpha
Porodica: Chinchillidae
Rod: Chinchilla
Bennett, 1829
Područje života
Vrste

Chinchilla brevicaudata
Chinchilla lanigera

Činčíle (lat. Chinchilla) su maleni glodavci, koji se najviše uzgajaju zbog krzna. Poznati su i kao kućni ljubimci. Žive u suhim i gorskim predjelima Južne Amerike u većim skupinama. Dane provodi u skrovištu, a noću se hrane, najviše biljem. Premda su oprezne, u divljini plijen su mnogih životinja.

Porijeklo imena[uredi VE | uredi]

Dobili su ime po indijanskom narodu Chincha, koji je od 1000. pa do pada pod državu Inka (1476.) živio u obalnom području južnog Perua i možda Čilea. Uzgajali su činčile i držali ih za kućne ljubimce, njihovo su meso jeli, a od kvalitetnog krzna radili su sebi odjeću. Krzno činčile kasnije su od njih preuzeli Inke pa ga je uskoro mogao nositi samo Inka i osobe kraljevske krvi.

Izgled[uredi VE | uredi]

Činčila je maleni glodavac kratkog tijela, velike glave na kojoj su dva duga obla uha. Ima razmjerno velike oči i duge, svijetle, rijetke brkove te dug dlakav rep. Tijelo pokriva oko 2 cm debela meka crnobijela dlaka. Krzno je srebrne boje. Tijelo je dugo oko 30 cm, od toga oko 13 cm otpada na rep. Težina je od 400 do 600 g. Prosječna doživljena starost je 15 godina, a neke jedinke žive i preko 20 godina.

Postoje dvije vrste iz roda Činčila: Chinchilla brevicaudata i Chinchilla lanigera. Prva vrsta ima kraći rep, širi vrat i ramena te kraće uši. U prirodi, obje su vrste vrlo ugrožene.

Kućni ljubimac[uredi VE | uredi]

Poznata je i kao kućni ljubimac. Činčila je noćna životinja, hrani se noću i tada je najživahnija, ponekad i vrlo glasna. Budući, da je gipka i hitra treba puno prostora. Može skočiti do 180 cm visine. Smeta joj propuh i prejaka izravna sunčeva svjetlost. Nastambu ili krletku treba redovito čistiti i mijenjati stelju (pokrov). Preporuča se poseban prostor za obavljanje nužde, jer jako voli čistoću. Osnovna hrana su sijeno i posebni briketi. Svakodnevno je potreban pijesak, u kojem će se valjati, što je zaštita za kožu i dlaku, inače se lako pojave gljivična kožna oboljenja. Osjetljive su na hranu koja sadrži šećer, jer lako dobiju šećernu bolest i prerano ugibaju. Činčile traže nježno postupanje i postepeno se privikavaju na vlasnika.

Krzno[uredi VE | uredi]

Međunarodna trgovina krznom činčile potječe iz 16. stoljeća. Krzno je popularno zbog izrazite mekoće. Za jedan dugi kaput potrebno je krzno od oko 150 činčila.[1] Činčile u prirodi na rubu su istrebljenja, zbog krivolova. Lov na činčile je zabranjen. Za krzno, uglavnom se koriste činčile iz uzgoja. Uzgoj činčila za krzno zabranjen je u Hrvatskoj od 1. siječnja 2017. godine.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Alderton, David. Rodents of the World, 1996, page 20. ISBN 0-8160-3229-7