Željka Markić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Željka Markić
Željka Markić
Rođenje 11. studenoga 1964., Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvatica
Obrazovanje Sveučilište u Zagrebu
Zanimanje prevoditeljica
poduzetnica
aktivistica
Portal o životopisima

Željka Markić (Zagreb, 11. studenoga 1964.), hrvatska je bivša novinarka, poduzetnica, prevoditeljica i konzervativna aktivistica. Vlasnica je i sa suprugom vodi visoko profitabilne tvrtke koje su registrirane u Zagrebu i Beogradu u djelatnostima prevođenja i farmacije pod nazivom Sermon d.o.o., Neox klinička ispitivanja d.o.o. i SermonCRO, te dobivaju podršku od širokog spektra međunarodnih kompanija koje se bave i proizvodnjom kontracepcijskih sredstava.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođena je kao najstarije dijete u obitelji sa šestero djece.[2] Njezin otac, Marijo Živković, osnivač je i voditelj udruge Obiteljski centar, koja promiče tradicionalne životne i obiteljske vrijednosti i prirodne metode planiranja obitelji.[2]

Završila je klasičnu gimnaziju i diplomirala opću medicinu, no nikada nije radila kao liječnica.

Od 1990. do 2007. godine radila je u sredstvima javnog priopćavanja - kao ratna izvjestiteljica 1991./92. godine za HRT, a zatim za televizijske kuće BBC, NBC i RAI II te kao urednica dnevnika i vijesti na Novoj TV od 2004. do 2007. godine. Za HRT je radila kao ratna izvjestiteljica za informativni program, za mozaični program „Za slobodu“ te kao voditeljica u studiju i novinarka u programu „Dobro jutro“.[3]

Neki od priznatih i nagrađivanih dokumentarnih filmova na kojima je radila su: BBC, program Panorama (Guy Smith): “Zvornik – žrtve etničkog čišćenja”, Correspondent (Ed Sturton) “5 godina nakon Daytona – je li povratak moguć”, Channal 4, Clive Gordon: “Unforgiving”.[nedostaje izvor]

Radila je na dokumentarnom filmu "Djeca u ratu" s Alanom Raynoldsom, dobitnikom više nagrada Oskar i Emmy u kategoriji dokumentarnog filma. Film prikazuje sudbinu djece zahvaćene ratom - od Bosne i Hercegovine i Hrvatske, preko Čečenije do afričkih i azijskih ratišta.[nedostaje izvor]

U razdoblju od 1992. do kraja 1994. godine radila je kao konzultantica za međunarodnu organizaciju za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch/Helsinki.[4] Osobito je prikupljala svjedočanstva zatočenika u logorima Keraterm i Omarska – muškaraca i žena, civila koji su preživjeli pad Vukovara, svjedočanstva žena, civila, koje su sustavno silovane i mučene. Godine 1993. u misiji u Tuzli intervjuirala je brojne ranjenike koji su u okviru medicinskih evakuacija evakuirani iz Konjević Polja i Srebrenice. Radila je na prikupljanju svjedočanstava Hrvata koji su prošli srpske logore nakon pada Vukovara ili preživjeli pad Vukovara i Omarsku.[nedostaje izvor]

U razdoblju od 1990. godine do danas prevela je dvanaestak stručnih knjiga i beletristike za razne izdavačke kuće.[nedostaje izvor]

Bila je prva predsjednica stranke Hrvatski rast (Hrast) te dopredsjednica udruge Glas roditelja za djecu (Grozd), osnivačica je hrvatske podružnice međunarodne udruge Marijini obroci (eng. Mary's Meals), koja hrani više od 700.000 djece u najsiromašnijim dijelovima svijeta[5] te je zajedno sa suprugom koordinatorica međunarodne udruge Obiteljsko obogaćivanje.[6]

Članica je Organizacijskoga odbora građanske inicijative U ime obitelji, koja je prikupila i predala Hrvatskom saboru 749.316 potpisa[7][8] za raspisivanje referenduma o braku.

Njen rad je doveden u vezu s međunarodnom mrežom koja financira konzervativne aktiviste.[9]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Prijevodi[uredi | uredi kôd]

Željka Markić prevela je niz knjiga s engleskog na hrvatski jezik[10]:

  • Roy Gutman: Svjedok genocida, Durieux, Zagreb 1994.
  • Antonio Augusto Borelli Machado: Fatima: poruka tragedije ili poruka nade, Obiteljski centar, Zagreb 1999.
  • Elizabeth Fenwick: Njega majke i djeteta, Mozaik knjiga, Zagreb 2001. (s Majom Bulović)
  • David Seidman: Izvori dugovječnosti, Mozaik knjiga, Zagreb 2001.
  • Manuel Castells: Informacijsko doba: ekonomija, društvo, kultura (Moć identiteta sv.2), Golden Marketing, Zagreb 2002. (s Majom Bulović)
  • John Grisham: Čudotvorac, Algoritam/Jutarnji list, Zagreb 2012.
  • John Grisham: Komora, Algoritam/Jutarnji list, Zagreb 2012.
  • Ljudsko tijelo: slikovni rječnik, Mozaik knjiga, Zagreb 2012. (s dr. Tihomirom Markićem)
  • John Grisham: Vrijeme ubijanja, Algoritam/Jutarnji list, Zagreb 2012.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pronašli smo misterioznu firmu Željke Markić, posluje u Srbiji. Faktograf.hr. 22. studenoga 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2021. Pristupljeno 23. listopada 2021.
  2. a b Obitelj pred novim izazovima, razgovarao: Ivan Bradarić. veritas.hr, preuzeto 17. studenoga 2013.
  3. http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=22471 Preuzeto 9. lipnja 2013.
  4. (engl.) Civil and Political Rights in Croatia, books.google.hr, pristupljeno 18. rujna 2020.
  5. Moja Afrika, Globus, 5. prosinca 2012. Preuzeto 9. lipnja 2013.
  6. http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=1924:15-do-17-11-obiteljska-%C5%A1kola-obitelj-kao-mjesto-duhovnog-rasta&Itemid=698[neaktivna poveznica] Preuzeto 17. studenoga 2013.
  7. M.M., Inicijativa 'U ime obitelji' predala Saboru 749.316 potpisa za referendum, hrsvijet.net, 14. lipnja 2013., preuzeto 14. listopada 2013.
  8. Tatjana Gvardiol, U ime obitelji: 749.316 potpisa ide danas na provjeru u MUP, 24sata.hr, 8. srpnja 2013., preuzeto 14. listopada 2013.
  9. Jutarnji list - WikiLeaks objavio dokumente: 'Španjolski ultradesničari financirali udrugu Željke Markić, Vicu Batarela...'. www.jutarnji.hr. 11. kolovoza 2021. Pristupljeno 17. listopada 2021.
  10. Knjižnice Grada Zagreba: Željka Markić, katalog.kgz.hr, pristupljeno 6. listopada 2018.