13. bojna "Jure vitez Francetić"
| 13. bojna "Jure vitez Francetić" | |
|---|---|
 Oznaka 13. bojne HOS-a | |
| Aktivna | 1991. – 1994. |
| Država | Republika Bosna i Hercegovina |
| Odanost | Hrvatska stranka prava Hrvatska zajednica Herceg-Bosna |
| Grana | Hrvatske obrambene snage Hrvatsko vijeće obrane |
| Vrsta | pješačka bojna |
| Veličina | bojna |
| Vojarna | Tomislavgrad |
| Sudjelovanje u borbama | Bitka za Kupres 1992. Hrvatsko-bošnjački sukob |
| Raspuštena | rasformirana 1994. |
| Zapovjednici | |
| Istaknuti zapovjednici |
Ivan Mamić "Ićola"[1] |
13. bojna "Jure vitez Francetić" je bila postrojba Hrvatskih obrambenih snaga tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Nakon srpske pobune u Hrvatskoj i otvorene agresije JNA 1991., u okrilju Hrvatske stranke prava nastaju Hrvatske obrambene snage. Zaoštravanjem situacije u Bosni i Hercegovini, članovi HSP-a u Tomislavgradu početkom jeseni 1991. također osnivaju postrojbu HOS-a. Inicijativu za osnivanje postrojbe dali su predsjednik stranke Mirko Šarić i tajnik Jurica Kapulica. To je ujedno bila i prva postrojba HOS-a na području Hercegovina te i u cijeloj BiH.
U postrojbu su dolazili dobrovoljci koji su se privatno naoružavali. Utemeljen je i kamp za obuku. Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Tomislavgrađani koji su se borili u Hrvatskoj vojsci se vraćaju i prijavljuju u HOS Tomislavgrad. Jedan od povratnika bio je i Ivan Mamić "Ićola", koji je u siječnju 1992. prvo imenovan zapovjednikom kampa za obuku a kasnije i zapovjednikom postrojbe. Većina pripadnika postrojbe bili su Hrvati iz općina Tomislavgrad i Livno a oko 25% pripadnika postrojbe bili su Muslimani/Bošnjaci.
Sa sve boljom obućenošću pripadnika i organizacijom postrojbe, postrojba se uključuje i u organizaciju obrane Tomislavgrada, u suradnji s tadašnjom Teritorijalnom obranom BiH u Tomislavgradu, koja je bila u hrvatskim rukama.
Nakon manjih incidenata početkom 1992., u ožujku u BiH izbija otvoreni rat. Postrojba HOS-a Tomislavgrad bila je dobro uvježbana ali nedovoljno opremljena, posebno protuoklopnim i težim sredstvima. Grupa dobrovoljaca iz postrojbe HOS-a Tomislavgrad je otišla u Bosansku Posavinu gdje su se borili pod zapovjedništvom Ante Prkačina. 6. travnja JNA napada Kupres i Tomislavgradski HOS-ovci zajedno s hrvatskom dobrovoljačkom Kupreškom bojnom i drugim hrvatskim dobrovoljcima sudjeluje u obrani Kupresa. Snage JNA su do 10. travnja nadjačale hrvatske branitelje i osvojile grad.[2]
U međuvremenu, dolaskom sve više dobrovoljaca u postrojbu, Tomislavgradski HOS prerasta u bojnu, koja dobiva ime 13. bojna "Jure vitez Francetić", po ustaškom krilniku iz drugog svjetskog rata, Juri Francetiću. U sastavu bojne bila je II. satnija "Marijan Živko" kao i interventni vod u kojem su bili najuvježbaniji vojnici. Bojna sudjeluje u svim borbama na tomislavgradsko-kupreškoj bojišnici.
Nakon službenog osnivanja Hrvatskog vijeća obrane 8. travnja 1992., Teritorijalna obrana Tomislavgrada se reorganizira i od svih postrojbi u obrani se osniva HVO brigada Kralj Tomislav. 13. bojna "Jure vitez Francetić" postaje samostalna bojna HOS-a u toj brigadi, čime se riješava i njezin status, jer je do tada gledana kao stranačka postrojba HSP-a.[3]
Nakon smrti generala bojnika Armije RBiH i zapovjednika hercegovačkog HOS-a Blaža Kraljevića 9. kolovoza 1992., većina muslimanskih pripadnika 13. bojne HOS-a je po zapovjedima Glavnog Stožera HVO-a razoružana te su držani pod nadzorom. Manji dio njih je napustio postrojbu te su se priključili Armiji BiH.
Krajem 1992. i početkom hrvatsko-bošnjačkog sukoba, najveci dio boraca 13. bojne HOS-a, u sklopu HVO-a brigade Kralj Tomislav, odlazi na Uskopaljsko i Ramsko ratište te sudjeluju u sukobima s Armijom BiH. Manji dio boraca, većinom iskusniji i obučeniji pripadnici, postali su dio jedinice za posebne namjene Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i sudjelovali u borbama s Armijom BiH oko Jablanice i Mostara. U ožujku 1993. zapovjednik postrojbe, Ivan Mamić, angažirao se na smirivanju odnosa između postrojbi HOS-a i HVO-a u Livnu.[4]
Tomislavgradske ratne novine (br. 10) - 4.06.1993.
Zapovjednik postrojbe Ivan Mamić o jedinici:
»S odnosom momaka prema radu i disciplini u postrojbi sam zadovoljan. Sve poslove i zadatke koje treba obaviti, izvršavaju bez pogovora. Momci koji su pravili probleme u postrojbi i van nje, izbačeni su iz postrojbe. Ne dozvoljavam da se u postrojbi skuplja kojekakav ološ. Međutim, postoje i takvi koji nisu u postrojbi, a predstavljaju se kao članovi postrojbe i prave probleme po gradu i time blate postrojbu. Svakom dobrovoljcu koji dođe u postrojbu sa strane, provjerava se životopis, tako da je i to jedan od načina zaštite od incidentnih i konfliktnih tipova. Mjerilo svih vrijednosti u postrojbi je rad i odnos prema radu. Isto tako mislim da je vojska i obrana Tomislavgrada najbolje organizirana u Herceg-Bosni. Sama ratna situacija nosi sa sobom bezbroj problema koji se u Tomislavgradu dosta dobro rješavaju.«Željko Glasnović, zapovjednik HVO Brigade Kralj Tomislav o postrojbi HOS-a Tomislavgrad:
»Imam beskrajno povjerenje i vjeru u njih. Imaju dobrog zapovjednika Mamića, koji radi za ljude. Bio je i ranjen, ali je već drugi dan bio u prvim borbenim redovima. U postrojbi ima ljudi koji su od prvog dana u okršajima, u prvim borbenim redovima. Nemaju nikakav specijalni tretman, oni su samo jedinica u brigadi. Kad je god potrebno, oni su spremni i na raspolaganju, što je za mene kao zapovjednika najvažnije.«- ↑ Ivan Mamić Ićola pristupio u HČSP BiH
- ↑ Davor Marijan: BORBE ZA KUPRES U TRAVNJU 1992.
- ↑ Tomislavgradske ratne novine, br. 10, 4.06.1993.
- ↑ Odnosi HOS-HVO Livno (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)