Građanski rat u Siriji

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rat u Siriji
Syrian Civil War map.svg

██ Pod kontrolom vladinih snaga

██ Pod kontolom Kurda

██ Pod kontrolom ISIL-a

██ Linija između suprotstavljenih snaga

██ Pod kontrolom protuvladinih snaga

Nadnevak 15. ožujka 2011. - danas
Lokacija Sirija
Ishod još traje
Casus belli Arapsko proljeće u Siriji

Građanski rat u Siriji je naziv za trenutni oružani sukob koji se od proljeća 2011., vodi u Siriji između vlade predsjednika Bašara al-Asada na jednoj strani i pobunjenika koji nastoje svrgnuti njega i vladajuću stranku Baas.

Izbio je 15. ožujka 2011. kao serija prosvjeda nadahnutim arapskim proljećem, odnosno prosvjedima opozicije koji su doveli do smjene režima u Tunisu, Libiji i Egiptu. Nastojanje sirijskih vlasti da prosvjede uguše uz pomoć vojske je, pak, dovelo do eskalacije nasilje, a skupina prosvjednika se od ljeta 2011. naoružala i organizirale u Slobodnu sirijsku vojsku koja protiv režima vodi gerilski rat. Daljnoj eskalaciji sukoba pridonijele su regionalne sile Saudijska Arabija, Turska i Iran vodeći borbu za utjecaj i interesne sfere u regiji. Nakon američke invazije na Irak, rušenja Sadama Husseina te uspostavljanja šijitske vlasti u Bagdadu, među sunitskim kraljevstvima u Zaljevu predvođenim Saudijskom Arabijom se javlja stara bojazan od širenja iranskog utjecaja u regiji. Šijitski pojas od Teherana preko Bagdada, Damaska i Bejruta, uz skoro postizanje nuklearnog sporazuma kojim će Iranu biti skinute sankcije i odmrznuta imovina, u očima sunitskih kraljevstava označavalo je početak uspostave šijitsko-iranske hegemonije na Bliskom Istoku na koju pod svaku cijenu valja reagirati. S druge strane, glavna strategija iranskog djelovanja u arapskom svijetu ide preko stvaranja sektaških sukoba u svrhu jačanja sektaškog (šijitskog i sunitskog) identiteta te slabljenja nacionalnih država, nacionalnog i pan-nacionalnog (arapskog) identiteta. Na taj način Iran stvara sebi saveznika u tradicionalno neprijateljskom arapskom svijetu, osnažuje arapsko nejedinstvo i širi svoj utjecaj. Sve pobunjeničke, odnosno terorističke skupine, uključujući Slobodnu sirijsku vojsku (FSA) te njima srodnu Al Nusru pa čak i ISIS u koji su prebjegli mnogi pripadnici Slobodne sirijske vojske[1][2], dobivaju ili su dobivali ekstenzivnu financijsku, vojnu i obavještajnu pomoć od strane Saudijske Arabije,Turske, Katara, SAD-a, Velike Britanije, Francuske, i UAE-a.[3] [4] [5] [6] [7] S druge strane, sirijska vlada predvođena Bašarom al-Assadom, koji je na izborima 2014., uz bojkot opozicijskih stranaka, osvojio novi mandat[8], dobila je znatnu pomoć od strane Rusije i Irana te u manjoj mjeri Kine. Zahtjeve pobunjenika za smjenom sirijske vlasti su od samog početka podržale susjedna Turska, Saudijska Arabija i zaljevske države, a potom SAD, EU i druge države zapadnog svijeta koje su protiv Sirije uvele niz političkih, diplomatskih i ekonomskih sankcija. Inicijativama tih zemalja i vlada da se sukob okonča vojnom intervencijom na strani pobunjenika se trenutno odupiru Rusija, Iran i NR Kina. Pretpostavlja se da je od početka sukoba u Siriji život izgubilo preko 300.000 osoba.[9]

Povijest[uredi VE | uredi]

Sirijski predsjednik Bašar al-Asad

Nakon velikog broja uspjelih i neuspjelih pučeva kao i poraza u rat s Izraelom, u Siriji Hafez al-Asad pučem preuzima vlast 1970. Nije se očekivalo, da će se dugo vremena zadržati na vlasti, a kamo li da će politički stabilizirati Siriju, vladati 30 godina i potom biti naslijeđen od sina Bašara. Nakon 35 godina vladavine obitelji Asad tijekom koje nisu prezali ni od brutalnih obračuna s političkim protivnicima (Masakr u Hami). 2005. godine dolazi do početka neočekivanog hladnog rata SAD-a sa Sirijom kada George W. Bush naređuje zamrzavanje diplomatskih odnosa i počinje se financirati sirijska opozicija, dok početak stvaranja i financiranja opozicijske televizije imena Barada pada u 2009. godinu. Na jesen te godine sirijska policije je otkrila operaciju američkog unošenja novca, dok je već ranije otkrila koordiniranu organizaciju London i Washingtona što je sve izašlo u javnost zahvaljujući Wikileaksu [10], ali je u zapadnim medijima ignorirano. Na kraju pod utjecajem tih operacija i revolucija u arapskim državama tijekom zime 2010.-'11. dolazi do prve napukline u sirijskom političkom sustavu krajem siječnja 2011., ali niti poziv na demonstracije 22. veljače 2011., Reformističke stranke Sirije sa sjedištem u SAD, a podržanom od njega i Izraela, ne dovodi do pobune, ali svi novinari javljaju o društvenoj zaglušujućoj tišini pred eksploziju.

SAD 2007.[uredi VE | uredi]

Krajem 2006. godine u američkoj vladi dolazi do rasprave tko predstavlja veću opasnost za američku politiku na Bliskom Istoku. Da li su to sunitski ekstremisti koji vrše većinu napada na američku vojsku u Iraku ili Šijiti kojima "upravlja" potencijalno nuklearni Iran. Tu raspravu će na kraju dobiti saudijska politička struja pa predsjednik George W. Bush 10.siječnja 2007. drži govor u kojem kaže:Sirijski i iranski režim dopuštaju teroristima da koriste njihov teritorij za ulazak u Irak. Mi ćemo prekinuti njihovu podršku i mi ćemo uništiti mrežu koja daje napredno oružje našim neprijateljima u Iraku".

Po novinskom tekstu koji je objavio za istražiteljsko novinarstvo višestruko nagrađivani Seymour Hersh, 5. ožujka 2007. tijekom ranije spomenutih rasprava postignut je dogovor Saudijske Arabije i SAD-a u 4 osnovne točke:

  • 1) Izraelu će biti garantirana sigurnost od strane sunitskih vlada.
  • 2) Hamas će se odmaknuti od Irana i Sirije i postići dogovor s Fatahom (dogovor postignut 2011).
  • 3) SAD će raditi sa sunitskim narodima da zaustavi napredovanje šijita.
  • 4) Saudijska Arabija će dati novac i logistiku za slabljenje sirijske vlade.

U sklopu toga sporazuma Saudijska Arabija je obećala prestanak sunitskih terorističkih napada na Amerikance riječima: "Mi smo stvorili taj pokret i mi ga kontroliramo. Nije da mi ne želimo da salafisti bacaju bombe, nego samo da ih usmjerimo na Hezbolah, iračke šijite, Iran i Siriju ako nastavi raditi s Hezbolahom i Iranom.[11]

Ruska vojna intervencija[uredi VE | uredi]

Sirija ima važan strateški značaj za Rusku Federaciju budući da je to jedini bliskoistočni saveznik Rusije na čijem teritoriju Rusija ima svoje vojne baze. Na poziv sirijske vlade, ruska intervencija protiv Islamske Države u Siriji započela je potkraj rujna 2015. godine ulaskom ruskog zrakoplovstva u tu zemlju. Mediji su javili, da su u Siriju došli i ruski tenkovi, također u sklopu vojnih intervencija protiv Islamske Države.[12] Rusija je kampanju protiv Islamske Države započela zračnim napadima na uporišta i baze Islamske Države. [13] Ulaskom ruske vojske u rat, sirijska vlada i njezini saveznici su ostvarili niz pobjeda, među kojima se posebno ističe oslobađanje Palmire.[14] Nakon toga, Rusija je pokrenula inicijativu međusobnog dijeljena informacija i lokacija o ISIS-u s SAD-om i Velikom Britanijom, što su te dvije zemlje odbile. [15] [16]

Uz to, Rusija je u nekoliko navrata poslala humanitarnu pomoć opkoljenim gradovima u Siriji[17] [18], napominjući da zapadna humanitarna pomoć nerijetko završava u rukama terorista te da se njome potajno evakuiraju ranjeni ekstremisti.[19]

Dana 22. prosinca 2016. godine, evakuacijom posljednjih civila i terorističkih boraca iz istočnog Alepa, završena je bitka za Alep. Četverogodišnja i najkrvavija bitka u ratu je rezultirala oslobađanjem najvećeg sirijskog grada od strane sirijske vojske i njenih saveznika.[20]

Vidi također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 3,000 FSA Fighters Defect to ISIS in the Qalamoun Mountains
  2. US-Backed 'Moderate' Free Syrian Army Factions Join ISIS Terror Group
  3. http://landdestroyer.blogspot.hr/2014/10/us-helping-isis-one-accidental-airdrop.html
  4. https://hr.sott.net/article/9645-SAD-otvoreno-pomaze-teroristima-Bombarduju-mostove-u-Deir-Ezuru-da-zaustave-sirijsku-vojsku
  5. http://tribun.hr/amerikanci-nasoj-strani-zapovjednik-al-nusre-tvrdi-da-sad-naoruzava-dzihadiste-drugih-zemalja/
  6. http://www.globalresearch.ca/u-s-supplies-isis-through-turkey/5512221
  7. http://www.globalresearch.ca/who-supports-the-islamic-state-isis-saudi-arabia-turkey-qatar-uk-france-usa/5490271
  8. http://www.advance.hr/vijesti/rezultati-predsjednickih-izbora-u-siriji-bashar-al-assad-pobijedio-s-88-7-glasova/
  9. http://vijesti.hrt.hr/351881/u-sukobu-u-siriji-vise-od-300000-mrtvih
  10. WikiLeaks: U.S. secretly backed Syria opposition
  11. Is the Administration’s new policy benefitting our enemies in the war on terrorism?
  12. SAD: Rusija razmjestila tenkove u Siriji, objavljeno 14. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  13. Rusi nisu gađali ISIL-ove položaje, tvrdi SAD, DP/HRT, Rusija je iz zraka napala položaje Islamske države u Siriji, nedugo nakon što je Gornji dom parlamenta odobrio zahtjev predsjednika Vladimira Putina o razmještanju vojnih snaga u inozemstvu., objavljeno 30. rujna 2015., pristupljeno 14. listopada 2015.
  14. OSLOBOĐEN BISER PUSTINJE Uništenje bi bilo neprocjenjiv gubitak, objavljeno 27. ožujka 2016., pristupljeno 26. srpnja 2016.
  15. https://www.rt.com/news/317924-us-refuse-intel-isis/
  16. https://www.rt.com/news/319318-russia-syria-uk-cooperation/
  17. https://southfront.org/russia-delivers-humanitarian-aid-to-syrian-aleppo-homs-deir-ez-zor/
  18. http://www.24sata.hr/news/humanitarna-pomoc-rusija-je-siriji-poslala-100000-tona-zita-445086/komentari?p=1
  19. http://www.advance.hr/vijesti/rusija-strana-humanitarna-pomoc-u-siriji-zavrsava-u-rukama-terorista-dostavlja-se-i-oruzje-a-humanitarnim-konvojima-se-evakuiraju-ranjeni-ekstremisti-zato-sada-mi-uzimamo-stvari-u-svoje-ruke-i-pokrecemo-dostavu-pomoci/
  20. Aleppo is free, the bells ring once again