Građanski rat u Siriji

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Građanski rat u Siriji je naziv za trenutni oružani sukob koji se od proljeća 2011. vodi u Siriji između vlade predsjednika Bašara al-Asada na jednoj strani i pobunjenika koji nastoji svrgnuti njega i vladajuću stranku Baas. Izbio je 15. ožujka 2011. kao serija prosvjeda nadahnutim arapskim proljećem, odnosno prosvjedima opozicije koji su doveli do smjene režima u Tunisu, Libiji i Egiptu. Nastojanje sirijskih vlasti da prosvjede uguše uz pomoć vojske je, pak, dovelo do eskalacije nasilje, a skupina prosvjednika su se od ljeta 2011. naoružale i organizirale u Slobodnu sirijsku vojsku koja protiv režima vodi gerilski rat. Zahtjeve pobunjenika za smjenom sirijske vlasti su od samog početka podržale susjedna Turska, Saudijska Arabija i zaljevske države, a potom SAD, EU i druge države zapadnog svijeta koje su protiv Sirije uvele niz političkih, diplomatskih i ekonomskih sankcija. Inicijativama tih zemalja i vlada da se sukob okonča vojnom intervencijom na strani pobunjenika se trenutno odupiru Rusija, Iran i NR Kina.

Povijest[uredi VE | uredi]

Sirijski predsjednik Bašar al-Asad

Nakon velikog broja uspjelih i neuspjelih pučeva kao i poraza u rat s Izraelom Sirija u trenutku kada Hafez al-Asad pučem preuzima vlast 1970 nitko nije očekivao da će on tamo mnogo vremena ostati, a kamo li politički stabilizirati Siriju, vladati 30 godina i potom biti nasljeđen od sina Bašara. Nakon 35 godina mirne vladavine porodice Asad 2005. godine dolazi do početka neočekivanog hladnog rata SADa s Sirijom kada George W. Bush naređuje zamrzavanje diplomatskih odnosa i početak financiranja sirijske opozicije, dok početak stvaranja i financiranja opozicijske televizije imena Barada pada u 2009. godinu. Na jesen te godine sirijska policije je otkrila operaciju američkog unošenja novca, dok je već ranije otkrila koordiniranu organizaciju London-Washington što je sve izašlo u javnost zahvaljujući Wikileaks [1], ali je zapadnim medijima ignorirano. Na kraju pod utjecajem tih operacija i revolucija u arapskim državama tijekom zime 2010-11 dolazi do prve napukline u sirijskom političkom sistemu krajem januara 2011., ali niti poziv na demonstracije 22.2.2011. Reformističke stranke Sirije s sjedištem u SAD, a podržanom od njega i Izraela, ne dovodi do pobune, ali svi novinari javljaju o društvenoj zaglušujućoj tišini pred eksploziju.

SAD 2007[uredi VE | uredi]

Krajem 2006. godine u američkoj vladi dolazi do rasprave tko predstavlja veću opasnost za američku politiku na Bliskom Istoku. Da li su to sunitski ekstremisti koji vrše većinu napada na američku vojsku u Iraku ili Šiiti kojima "upravlja" potencijalno nuklearni Iran. Tu raspravu će na kraju dobiti Saudijska politička struja pa predsjednik George W. Bush 10.1.2007. drži govor u kojem kaže:Sirijski i Iranski režim dopuštaju teroristima da koriste njihov teritorij za ulazak u Irak. Mi ćemo prekinuti njihovu podršku i mi ćemo uništiti mrežu koja daje napredno oružje našim neprijateljima u Iraku"

Po novinskom tekstu koji je objavio za istražiteljstko novinarstvo bezbroj puta nagrađeni Seymour Hersh 5.3.2007. tokom ranije spomenutih rasprava postignut je dogovor Saudijske Arabije i SADa u 4 osnovne točke:

  • 1) Izraelu će biti garantirana sigurnost od strane sunitskih vlada
  • 2) Hamas će se odmaknuti od Irana i Sirije i postići dogovor s Fatahom (dogovor postignut 2011)
  • 3) SAD će raditi s sunitskim narodima da zaustavi napredovanje Šiita
  • 4) Saudijska Arabija će dati novac i logistiku za slabljenje Sirijske vlade

U sklopu tog sporazuma Saudijska Arabija je obećala prestanak sunitskih terorističkih napada na Amerikance riječima: "Mi smo stvorili taj pokret i mi ga kontroliramo. Nije da mi ne želimo da Safalisti bacaju bombe, nego samo da ih usmjerimo na Hezbolah, Iračke Šiite, Iran i Siriju ako nastavi raditi s Hezbolahom i Iranom. [2]


Vidi također[uredi VE | uredi]