Ahmed III.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodaj "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Ahmed III.

Ahmed III. (30. prosinca 1673.1736.), turski sultan od 22. kolovoza 1703. do 2. listopada 1730.

Ahmed III. (arapski: أحمد الثالث) postaje sultan nakon abdikacije svoga brata Mustafe II. 1703. u svojoj 29. godini i vlada punih 27. godina. Sultan "Ere tulipana" 1718. - 1730., razdoblja mira nakon sklapanja Požarevačkog mira.

U kratko vrijeme nakon stupanja na prijestolje uspio je savladati pobunjenike protiv njegovog prethodnika, koji su ga postavili na vlast, te u nekoliko godina stabilizirati državu. Od 1709. do 1715. pruža azil švedskom kralju Karlu XII. koji se sklonio u tvrđavu Bender (danas u Moldaviji) nakon izgubljene bitke kod Poltave. U proljeće 1711. teško je porazio Petra Velikog u bitci na rijeci Prut, te je Rusija bila prisiljena vratiti Azov i porušiti sve tvrđave koje je izgradila duž Dnjestra.

Godine 1715. osvaja Moreju (Peloponez) u ratu s Venecijom, ali ne uspjeva zadržati Austriju izvan rata tako da ga je godine 1716. princ Eugen Savojski teško porazio bitci kod Petrovaradina, u kojoj pogiba i veliki vezir Ibrahim paša, a zatim nakon opsade gubi i Temišvar s Temišvarskim Banatom. Iduće 1717. g. u odlučnoj opsadi i bitci pred Beogradom doživljava još teži poraz od Eugena Savojskog, nakon koje gubi i veći dio Srbije.

Dana 21. srpnja 1718. sklopljen je Požarevački mir, kojim su priznati svi teritorijalni gubici, ali i osigurano višegodišnje razdoblje mira koje će u povijesti Osmanskog Carstva ostati poznato kao "Doba tulipana"(Lala evleri) (1718. - 1730.), a koje se poklapa i s vladavinom novog velikog vezira Ibrahim paše, postavljenog nakon mirovnog sporazuma. Grade se brojne palače za uživanje po francuskom uzoru, Sultanov dvor ispunjen je pjesnicima, kaligrafima, organiziraju se zabave, a sultanov način života prenosi se i na njegove glavne savjetnike. U središtu tog novog pokreta je sultanova ljubav prema tulipanima, koja se širi cijelim carstvom.

Razdoblje mira završeno je obnavljanjem ratova protiv Irana i ustankom vjerski motiviranog otpora utjecaju zapada poznatom kao "Ustanak Patrona Halila" koji je doveo do abdikacije sultana i postavljanjem novog sultana Mahmud I., sina sultana Mustafe II.