Air Berlin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Air Berlin
Air Berlin Logo.svg
IATA
AB
ICAO
BER
Pozivna oznaka
AIR BERLIN
Osnovana1978. (kao Air Berlin USA)
Ugašena28.10.2017.
Glavno čvorišteZračna luka Berlin Tegel
Ostala čvorištaZračna luka Düsseldorf
Frequent flyer programtopbonus
UdruženjeOneworld
Podružnice
Flota119 (Prije stečaja)
Odredišta174 (Prije stečaja)
Majčinska tvrtkaAir Berlin Grupacija
SloganYour Airline.
SjedišteAirport Bureau Center
Charlottenburg-Wilmersdorf,
Berlin, Njemačka
UpravaWolfgang Prock-Schauer (predsjednik i izvršni direktor)
Internetska stranica: www.airberlin.com

Air Berlin bio je drugi po veličini zračni prijevoznik u Njemačkoj, nakon Lufthanse, te sedmi po veličini u Europi po broju prevezenih putnika.[1] Letio je na više od 170 destinacija na Mediteranu, Madeiri, Kanarskim otocima, sjeveru Afrike, jugoistočnoj Aziji, Karibima i Amerikama. Tvrtka je bila član udruženja Oneworld te posjedovala podružnice Belair, Niki i LGW.

U ožuljku 2007. Air Berlin grupacija preuzela je zračnog prijevoznika LTU, te pripoila dio zrakoplova.

Većinski vlasnik tvrtke je bila Air Berlin grupacija, a u prosincu 2012. Etihad Airways je kupio 29,21% udjela u Air Berlinu. Tvrtka je u prosincu 2012. imala 9.284 zaposlenih, a iste godine su prevezli preko 33,3 milijuna putnika.[2]

Krajem rujna 2017. tvrtka je proglasila insolventnost, kako bi ubrzo nakon toga ušla u stečaj te ugasila sve svoje zračne linije prvo prekooceanske, tako i domaće. Službeno je 28. listopada 2017. godina, tvrtka Air Berlin prestala s operacijama zadnjim letom na trasi München - Berlin. Nekoliko tisuća radnika, te dio flote će preuzeti Lufthansa, nacionalni zračni prijevoznik.

Flota[uredi VE | uredi]

Flota Air Berlina se prije insolventnosti sastojala od 119 letjelica tipova Airbus, Boeing i Bombardier. Njemački nacionalni zračni prijevoznik Lufthansa će prenijeti dio zrakoplova u svoju flotu, a ostatak će biti vraćen najmodavcima.

Razvoj flote[uredi VE | uredi]

Air Berlin Airbus A330-300 je bio najveći zrakoplov koji je tvrtka posjedovala.
Air Berlin Airbus A320 (2010.)

Tijekom godina Air Berlin je u svojoj floti imao sljedeće zrakoplove:[3]

Air Berlin flota kroz povijest
Zrakoplov Uveden u flotu Umirovljen Bilješke
Airbus A319
2006.
2017.
Airbus A320
2005.
2017.
Airbus A321
2008.
2017.
Uvedeni u flotu nakon pripajanja tvrtke LTU.
Airbus A330-200
2008.
2017.
Uvedeni u flotu nakon pripajanja tvrtke LTU.
Airbus A330-300
2008.
2013.
Uvedeni u flotu nakon pripajanja tvrtke LTU. Vraćeni prvobitnim najmodavcima.
BAe 146-200
2003.
2004.
Boeing 707
1978.
1981.
Air Berlin USA
Boeing 737-200
1980.
1986.
Air Berlin USA
Boeing 737-300
1986.
2007.
1990.
2010.
Air Berlin USA
[]
Boeing 737-400
1990.
2007.
Boeing 737-700
2003.
2017.
Boeing 737-800
1998.
2017.

Bombardier Dash 8 Q400

2008.
2017.
Embraer 190
2013.
Fokker 100
2004.
2009.

Poslovni rezultati[uredi VE | uredi]

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Prihodi (€m) 863 1.034 1.215 1.575 2.537 3.401 3.240 3.850 4.227 4.312
Dobit (€m) 36,7 -2,9 -115,9 40,1 21,0 -75,0 -9,5 -106,3 -420,4 6,8
Broj zaposlenih 1.956 2.146 2.764 4.108 8.360 8.311 8.278 8.900 9.113 9.284
Broj putnika (mil.) 10,0 12,1 17,5 19,7 27,9 28,6 27,9 34,9 35,3 33,3
Faktor pounjenosti (%) 76,7 79,5 75,2 75,3 77,2 78,4 77,3 76,5 78,2 79,8
Broj zrakoplova (na kraju godine) 46 47 79 117 124 125 152 169 170 155
Bilješke/izvori [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. airberlin Strategy and Business Model. Air Berlin, preuzeto 19. siječnja 2011.
  2. Annual Report 2012. Air Berlin pristupljeno 9. listopada 2013.
  3. Air Berlin historic fleet list at airfleets.net.. Airfleets.net pristupljeno 28. ožujka 2012.
  4. Annual Report 2006 (siječnja 2007) pristupljeno 20. ožujka 2013.
  5. Annual Report 2007 (siječnja 2008) pristupljeno 20. ožujka 2013
  6. Annual Report 2008 (siječnja 2009) pristupljeno 20. ožujka 2013
  7. Annual Report 2009 (siječnja 2010) pristupljeno 20. ožujka 2013
  8. Annual Report 2010 (siječnja 2011) pristupljeno 20. ožujka 2013
  9. Annual Report 2011 (siječnja 2012) pristupljeno 20. ožujka 2013
  10. Annual Report 2012 (siječnja 2013) pristupljeno 20. ožujka 2013