Aleksandar Živković

Izvor: Wikipedija
Aleksandar Živković

Osobni podatci
Nadimak Aco, Šimšir
Rođenje Orašje, 25. travnja 1912.
Smrt Zagreb, 22. travnja 2000.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1928.1931.
1931.1932.
1932.1935.
1935.1938.
1938.
1938.1939.
1939.1941.
HŠK Concordia Zagreb
Grasshopper Club Zürich
HŠK Građanski Zagreb
Racing Club de Paris
CA Paris
FC Sochaux-Montbéliard
HŠK Građanski Zagreb
Reprezentativna karijera**
1931.1935.
1940.
Jugoslavija
Hrvatska
015 0(15)
001 00(0)
Portal o životopisima
Portal o športu

Aleksandar "Aco" Živković (Orašje, 25. travnja 1912.Zagreb, 22. travnja 2000.), hrvatski nogometni reprezentativac.

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Visok, vitak, prodoran, vrhunski tehničar elegantnih pokreta i sjajan strijelac, veliki ljubimac navijača, proslavljeni igrač Građanskog i jedan od najboljih zagrebačkih i jugoslavenskih nogometaša između dva svjetska rata karijeru je započeo u zagrebačkoj Concordiji za koju je igrao do 19. godine i s njom osvojio prvenstvo države 1930. godine. Nakon toga odlazi u švicarski Grasshopper s kojim je osvojio švicarski nacionalni kup. Od 1932. do 1935. vraća se u Hrvatsku i u prvom navratu nastupa za zagrebački Građanski, u kojeg se ponovo vraća 1939., gdje 1941. i završava nogometnu karijeru. U međuvremenu je od 1935. do 1939. nastupao za francuske klubove Racing Club de Paris, CA Paris i FC Sochaux-Montbéliard.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je 15 utakmica i polučio 15 zgoditaka. Debitirao je u državnom sastavu 2. kolovoza 1931. protiv Čehoslovačke (2:1) u Beogradu i već u prvom nastupu postigao pogodak legendarnom vrataru Františeku Plánički. Godine 1932. bio je najbolji strijelac Balkanskog kupa s 5 zgoditaka.[1]

Aleksandar Živković jedan je od hrvatskih nogometaša pozvanih u jugoslavensku reprezentaciju za prvo svjetsko nogometno prvenstvo u Urugvaju 1930., koji je bojkotirao taj poziv u znak prosvjeda zbog preseljenja Jugoslavenskog nogometnog saveza iz Zagreba u Beograd.

Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je samo jednu utakmicu 8. prosinca 1940. u Zagrebu protiv Mađarske (1:1).[2]

Nastupio je i pet puta za reprezentaciju zagrebačkog nogometnog podsaveza.

Diplomacija[uredi | uredi kôd]

Tijekom Drugog svjetskog rata radio je u diplomaciji NDH u Berlinu i Bukureštu, a nakon 1945. seli u Južnoafričku Republiku gdje je živio do 1993. godine kada se vraća u Zagreb gdje je umro 22. travnja 2000. godine.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Balkanski kup na rsssf.com
  2. Marijan Rogić. 2008. Hrvatsko nogometno predstavništvo 1940-2008 Drugo dopunjeno izdanje izdanje. ISBN 978-953-95297-1-8