Orašje

Ovo je glavno značenje pojma Orašje. Za druga značenja pogledajte Orašje (razdvojba).

Orašje
Grb
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Posavska
Vlast
- Načelnik	Marijan Oršolić (HDZ BiH)
Površina
- Općina	122 km²
Stanovništvo (1991.)
- Grad	3.907
- Urbano područje	28.367 (općina)
Poštanski broj	76270
Pozivni broj	(+387) 031
Službena stranica www.orasje.ba
Zemljovid
Položaj općine Orašje u Bosni i Hercegovini

Orašje je naselje i središte istoimene općine na krajnjem sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, na rijeci Savi.

Most Županja-Orašje preko Save spaja BiH s Hrvatskom. Gradnja novog mosta okončana je 1998. godine.

Prijašnji most na istom mjestu srušila je Hrvatska vojska 1991. godine zbog srbočetničke agresije na BiH i RH. Na njegovom mjestu sve do 1995. godine (kada su pripadnici oružanih snaga SAD-a izgradili pontonski most), riječna skela je bila jedini način prelaska s desne na lijevu stranu Save, odnosno iz BiH u Hrvatsku i obrnuto.

Zemljopis

Grad je naslonjen na desnu obalu rijeke Save i uglavnom je ravnog terena. Umjetni nasipi (koji se nastavljaju iz pravca Bosanskog Šamca) štite grad od poplava u proljeće kada Sava nabuja.

Povijest

Orašje i okolica oduvijek je bila naseljena Hrvatima-katolicima.^{[nedostaje izvor]} Nakon srpskih ustanaka, rusko-turskih ratova, Osmanlije su bile u uzmaku u Srbiji. Na mirovnoj konferenciji 1862. u Kandidži kod Carigrada velike sile odredile su ponižavajuće mirovne uvjete za muslimane. Većina muslimana iz Srbije izabrala je iseljavanje. Raselili su se po Turskom Carstvu. U proces se uključila turska vlast da bi planski upravlja iseljavanjem. Zbog političkih i strateških razloga mnoge je naselila u Bosnu, tada najistureniju tursku provinciju na zapad u Europi. Dosta ih je naselila u sjevernom pograničnom području da bi ojačala brojnost muslimana i tako osnažila pozicija za nadolazeća teritorijalna prekrajanja. Radi ublažavanja posljedica preseljavanja, sultan je naseljenike oslobodio od obveza prema državi i od slanja u vojsku, a mjera je trajala sljedećih 14 godina. U procesu je zahvaćeno i Orašje.

Do tog iseljavanja muslimana iz Srbije, na mjestu današnjeg Orašja bilo je manje naselje-selište imena Orašje. Budući da je Osmansko Carstvo uspostavilo obrambeni pogranični sustav sličan Vojno – krajiškom graničarskom sustavu s druge strane, vjerojatno je u blizini bila i kakva turska karaula za obranu granice. Orašje i okolica oduvijek je bila Hrvatima-katolicima. Bilo je vrlo malo muslimana. Grupiranjem muslimana u pograničnom području Osmansko Carstvo namjeravalo je ojačati granice. Tako su se muslimanski izbjeglice iselili u Bosansku Posavinu u Gornju Aziziju (Bosanski Šamac) i Donju Aziziju (Orašje). Grupiranje nije spriječilo austro-ugarsko zauzimanje 1878., ali u Bosanskoj Posavini najjača muslimanska mjesta otpora zauzimanju bila su Brčko i Ugljara (Orašje).

Muslimani su došli iste 1862. godine i u istoj godini Orašje / Donja Azizija kao varoš, planski je urbanizirana je i naseljena. Projektanti naselja bili su francuski inženjeri. Naselje su projektirali u obliku šahovske ploče. Već 1863. sagrađena je oraška džamija imena Azizija. Naselja odakle su došli srpski muslimani su Užice, Sokol, Šabac i Beograd. Muslimani iz Beograda i Užica bavili su se obrtom i trgovinom, iz Sokola zemljoradnjom i stočarstvom, iz Šapca obrtom, ribarstvom i skeledžijskim poslovima. Tradicija zanimanja kod muslimana zadržala se do danas te i danas većina muslimana potomaka doseljenih u Orašje ne bavi se obradom zemlje.

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Oružanom agresijom na hrvatsko selo Ravno u Hercegovini, 2. listopada 1991. godine, započeto je rat u Bosni i Hercegovini. S obzirom na velikosrpske apetite, na udaru našla se i Bosanska Posavina, u proljeće 1992. godine. Posavski narod, nedovoljno naoružan i pripremljen za obrambeni rat, nije se u potpunosti mogao suprotstaviti srpskoj okupatorskoj oružanoj sili (jednoj od najjačih u Europi), te su većinu hrvatskih i bošnjačkih naselja Srbi osvojili na nekoliko mjeseci. Nakon osvajanja slijedila je bespoštedna pljačka pokretnih dobara, a zatim ono što nije stradalo prilikom osvajanja, Srbi su uništavali na drugi način, miniranjem i paljenjem obiteljskih kuća i zgrada, što je pouzdano i utvrđeno. Osvajajući Posavinu, Srbi su počinili brojne zločine ubijajući i masakrirajući civilno pučanstvo, koje nije uspjelo napustiti svoja ognjišta, radeći pritom neviđeni genocid, kulturocid, urbicid i ekocid. Most na rijeci Savi, koji povezuje Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku, kod Orašja, porušen je 24. rujna 1991. godine.

Općina Orašje

Ocijenivši i procijenivši postojeću vojno-političku situaciju u Bosni i Hercegovini, mjerodavne općinske strukture su, još krajem 1991. godine, formirale krizne stožere i uveliko počele intenzivne pripreme za obrambeni rat. U proljeće 1992. godine, definirane su i utvrđene prve crte obrane i ustrojene prve vojne obrambene postrojbe. U početku su to bile manje vojne formacije sačinjene od dragovoljaca iz kojih je izrasla 106. brigada Hrvatskog Vijeća Obrane, sastavljena od četiri bojne (I., II., III. i IV. bojna). Početne obrambene postrojbe su bile uglavnom naoružane lakim pješačkim naoružanjem i ponekim protuoklopnih sredstvom, ali i jakim moralom. S vremenom, 106. brigada je oružano i logistički u svakom pogledu, ojačala do te mjere da je postala pouzdani bastion obrane općine Orašje, spremna i za oslobađanje okupiranih dijelova općine. Srpska vojna agresija na općinu Orašju započela je 29. travnja 1992. godine, topničkim napadom na hrvatsko selo Vidovice. Nakon 2 dana neprestanog topničkog napada koji je trebao poslužiti kao zastrašivanje i razbijanje prve obrambene crte, uslijedio je pješački napad 1. svibnja 1992. godine. Toga dana, snage pod zapovjedništvom Željka Ražnjatovića Arkana i Vojislava Šešelja, oko 600 pješaka potpomognuti s nekoliko tenkova, krenuli su u osvajanje Vidovica u čemu, zbog brojčane i tehničke nadmoći, i uspijevaju. Dana 2. svibnja 1992. godine, konsolidirana i oporavljena hrvatska obrana, pojačana dragovoljcima iz ostalih naselja oraške općine, u protunapadu ponovno zauzima Vidovice. Takvo stanje nije dugo trajalo, jer su već 4. svibnja 1992. godine srpske snage potpomognute snagama iz Brčkog, s više strana izvršili jaki napad na Vidovice, pa dolazi do borbe i prsa u prsa. Malobrojniji branitelji su ponovno napustili Vidovice i povukli se na pričuvne položaje. U razdoblju od 29. travnja do 4. svibnja 1992. godine, u borbama za Vidovice poginulo je oko 40 branitelja, a na desetine ih je teže ili lakše ranjeno. Na neprijateljskoj strani poginulo je preko 50 vojnika, a ništa manje i ranjeno, također je uništeno i oštećeno nekoliko tenkova. Ulaskom u hrvatska sela Vidovice, Kopanice i Jenjić, srpski vojnici su na najokrutniji način masakrirali i ubili desetke civila koji nisu mogli ili htjeli napustiti spomenuta sela.

Samostan u Tolisi

Od 4. svibnja crta obrane 106. brigade je neprestano ojačavana i utvrđivana čvrstim rovovima i bezbrojnim tranšeama, a protezala se u duljini 27-30 km, tj. od sela Oštra Luka sa zapadne strane bojišnice, preko Boka, Matića, Kostrča, Donje Mahale i Orašja, sve do Vidovica na krajnjem istoku općine. Popunjenost brigade ljudstvom je svakim danom rasla i prelazila formaciji 100%, što samo po sebi govori o moralu i odlučnosti branitelja. Jačih neprijateljskih pješačkih napada nije bilo sve do 19. srpnja 1992. godine, nego su se vodile rovovske bitke i diverzantske akcije. U tom periodu srpski agresor je tukao oraško područje oružjem najveće razorne moći: Lunama, Volkovima, topništvom najtežeg kalibra, uz česta zračna bombardiranja, s najrazornijim avio-bombama, tkz. "krmačama". Pored crte bojišnice, na udaru su bili industrijski objekti, škole, sakralni objekti, gospodarski objekti, a nekritički je gađano i cijelo područje općine. Najveće štete trpjela su sva naselja naslonjena na prvu crtu obrane: Oštra Luka, Bok i Matići, te Orašje, kao centar općine. Svakodnevno su brojne neprijateljske granate zasipale slobodno područje, a najčešće su stradavali civili. Dana 19. srpnja 1992. godine, Srpske snage su po cijeloj crti bojišnice, uz jaku topničku potporu, izveo žestok pješačko-tenkovski napad s namjerom da zauzmu oraški teritorij. Najveća žestina napada bila je oko sela Oštra Luka, zaselak Galići. Desetine tenkova i nekoliko tisuća neprijateljskih vojnika, naišli su na žestok otpor branitelja, borbe su bile toliko snažne, da ne isti dan crta obrane nekoliko puta probijana i vraćana. U konačnici, borbom prsa u prsa, neprijatelj je doživio teški poraz, kako u ljudstvu, tako i u tehnici. Srpski gubicu su bili stotine poginulih i ranjenih vojnika, te nekoliko uništenih tenkova. I na strani branitelja bilo je na desetine ranjenih i poginulih. Spomenuta četnička ofenziva u narodu se najčešće spominje kao Boj na Galićima. Srpske snage su nastavile sa svakodnevnim granatiranjem oraških naselja. Tisuće granata izazivalo je materijalne štete i civilne žrtve. Takvo stanje je trajalo sve do 23. listopada 1992. godine, kada su postrojbe 106. brigade HVO, u zoni odgovornosti IV bojne totalno razbile i uništile neprijatelja i oslobodile okupirano selo Vidovice, a 25. listopada na isti način oslobođeno je i selo Kopanice. Srpske snage su pretrpjeli teške gubitke.

Treba napomenuti da je crta bojišnice 106. brigade bila naslonjena i na slobodni dio općine Bosanski Šamac (sela: dio Grebnica, Bazik i Domaljevac), gdje je djelovala 104. brigada HVO-a. Ove su brigade jedna drugoj olakšavale obranu, međusobno štiteći leđa i ne dozvoljavajući agresoru da bilo koju stavi u okružene, ali su i priskakale u pomoć kad je napad na bilo koju od njih prijetio da pokida crte obrane.Poslije okupacije većeg dijela Bosanske Posavine i padom općina Derventa, Bosanski Brod, Modriča i Odžak, došlo je do povlačenja i postrojbi HVO-a s tih prostora. Tako su se krajem 1992. godine, 101. brigada HVO Bosanski Brod, 102. brigada HVO Odžak, 103. brigada HVO Derventa i 105. brigada HVO Modriča preselile na slobodno oraško područje. Iako formacijski nedovoljno popunjene ljudstvom i tehnikom, činile su vrlo značajnu pomoć u daljnjoj obrani općine Orašje, a bile su pripravne i za eventualno oslobađanje svojih matičnih prostora. Preustrojem HVO i uspostavom jedinstvenih snaga Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, u Posavini je 1994. godine formirana 4. Gardijska motorizirana brigada HVO "Sinovi Posavine". U njezinom sastavu bili su borci iz svih 6 brigada HVO Bosanske Posavine i činila je glavnu okosnicu u daljnjem vojnom djelovanju, kako obrambenom, tako i napadačkom. Od 6 brigada HVO Bosanska Posavina vojnim preustrojem formirane su 3 domobranske pukovnije.

Godine 1994. na slobodnom prostoru općine Orašje bila je ogromna koncentracija vojnog potencijala, kako u ljudstvu, tako i u tehnici, što je bilo garant opstojnosti, a čekalo je i "zeleno svjetlo" za oslobađanje okupiranih područja Bosanske Posavine. Stanje na oraškoj bojišnici je i dalje ostalo isto, uz stalno, obostrano, topničko djelovanje, sve do svibnja 1995. godine, kada su poražene srpske snage u Republici Hrvatskoj, nakon akcija Bljesak i Oluja, prebačene na Posavski koridor, u okolicu Orašja. Oporavljene od poraza u Hrvatskoj, pojačane i izuzetno naoružane srpske snagu krenule su u odlučujuću ofenzivu, pod nazivom "Osveta", s namjerom okupiranja prostora općine Orašje. Ofenziva je počela 5. svibnja i neprekidnih napadima trajala više dana. Neprijatelj je upotrijebio svu moguću tešku tehniku, uključujući i bojne otrove^{[nedostaje izvor]}. Tisuće srpskih vojnika i specijalaca bezuspješno je napadalo i pokušavalo probiti crte obrane. HVO je sve napade uspješno odbijao, pa je crta bojišnice do Daytonskog potpisa, bila uglavnom mirna i bez većih djelovanja.

Klima

Hladne zime s puno snijega i topla ljeta karakteriziraju područje grada i cijele općine.

Stanovništvo

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Orašje

Prema posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Orašje imala je 28.367 stanovnika, raspoređenih u 16 naselja.

Stanovništvo općine Orašje
godina popisa	2013.	1991. u promijenjenim granicama	1991.	1981.	1971.
Hrvati	17.345 (87,33%)	19.818 (82,06%)	21.308 (75,11%)	20.705 (74,46%)	19.354 (75,19%)
Srbi	157 (0,79%)	1.599 (6,62%)	4.235 (14,92%)	4.151 (14,92%)	4.266 (16,57%)
Muslimani	2.015 (10,15%)	1.879 (7,78%)	1.893 (6,67%)	1.548 (5,56%)	1.867 (7,25%)
Jugoslaveni			626 (2,20%)	1.056 (3,79%)	131 (0,50%)
ostali i nepoznato	344 (1,73%)	855 (3,54%)	305 (1,07%)	346 (1,24%)	122 (0,47%)
ukupno	19.861	24.151	28.367	27.806	25.740

Orašje (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Orašje
godina popisa	2013.	1991.	1981.	1971.
Muslimani	1 974 (54,62%)	1.843 (47,17%)	1.503 (43,94%)	1.840 (66,02%)
Srbi	42 (1,162%)	875 (22,39%)	662 (19,35%)	442 (15,85%)
Hrvati	1 350 (37,35%)	591 (15,12%)	426 (12,45%)	333 (11,94%)
Jugoslaveni	0	470 (12,02%)	761 (22,25%)	92 (3,30%)
ostali i nepoznato	248 (6,862%)	128 (3,27%)	68 (1,98%)	80 (2,87%)
ukupno	3.614	3.907	3.420	2.787

Naseljena mjesta

Naseljena mjesta iz popisa stanovništva 1991.:

Bok, Bukova Greda, Čović Polje, Donja Mahala, Donji Žabar, Jenjić, Kopanice, Kostrč, Lepnica, Lončari, Matići, Orašje, Oštra Luka, Tolisa, Ugljara i Vidovice.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, veći dio općine Orašje ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.

U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta: Čović Polje, Donji Žabar i Lončari, te dijelovi naseljenih mjesta: Lepnica, Jenjić i Oštra Luka. Od ovog područja formirana je općina Donji Žabar.

Gospodarstvo

Općina Orašje je jedna od BiH općina koje su tijekom 2004. godine prihvatila sugestije Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Država (USAID) i otpočela implementiranje Projekta novog pristupa za pružanje usluga društvu, te na principu sufinanciranja s USAID-m i njenim podizvođačima, u prvom redu PADCO-m, između ostalih i projekt šalter sale "Sve na jednom mjestu".

Spomenici i znamenitosti

• Katolička crkva blaženog Alojzija Stepinca.
• oraška džamija Azizija. Poznata kao jedna od rijetkih koja sadrži bocu s dlakom poslanika Muhammeda.
• spomenik poginulim partizanima iz 2. svjetskog rata i novoizgrađeni spomenik poginulim braniteljima iz rata 1992. – 1995. godine.

Obrazovanje

• Osnovna škola "Orašje"
• Srednjoškolski centar "fra Martin Nedić"
• Srednja strukovna škola Orašje
• Vrtić "Pčelica"

Kultura

• "Dani općine Orašje". Održavaju se krajem listopada svake godine.

• Međunarodna motorijada (prva na području bivše Jugoslavije) u organizaciji Moto kluba Posavac iz Orašja. U to vrijeme grad posjeti veliki broj turista iz svih okolnih zemalja, kao i iz Austrije, Njemačke, Italije, Švicarske.

• "Dani hrvatskog filma" kulturna je manifestacija koja traje 10 dana.

Zanimljivosti

• Granični prijelaz prema Hrvatskoj jedan je od tri suvremeno građena nova prijelaza u Bosni i Hercegovini.
• U gradu se nalazi veliki broj ugostiteljskih objekata u čemu su najpoznatije oraške ćevabdžinice.

Šport

• HNK Orašje
• NK Hajduk Orašje
• Kajak-kanu klub Sidro
• Karate klub Bosanac
• Taekwando klub Orašje
• Šahovski klub Orašje
• Auto-moto klub Posavac, Orašje
• KBV Muay thai Škorpion
• Kuglački klub Posavina
• Tavla klub Bosna
• Teniski klub Orašje
• Ženski odbojkaški klub Orašje

Zdravstvo

U gradu djeluju Županijska bolnica "Orašje", kao i istoimeni Dom zdravlja, s ukupno oko 150 zaposlenih.

Donacijom Republike Hrvatske 2004. godine, započeta je gradnja nove bolnice.

Mediji

• Radio postaja Orašje
• TV Studio Orašje

Značajne osobe

• Anto Baotić, pisac
• Miroslav Baotić, pjesnik
• Branko Damjanović, odbojkaš
• Ivo Gregurević, glumac
• Pavo Kobaš, pisac, metodičar i političar
• Mato Neretljak, nogometaš
• Marko Topić, nogometaš
• Aleksandar Živković, nogometaš
• Ilija Živković – Čokić, svećenik, psiholog
• Joso Živković, pjesnik i slikar
• Pavo Živković, povjesničar i romanopisac
• Mato Nedić, književnik

Izvori

• Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

• internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf

Vanjske poveznice

• Službena stranica općine Orašje
• Radio postaja Orašje