Prijeđi na sadržaj

Bogdan Cuvaj

Izvor: Wikipedija
Bogdan Cuvaj

Osobni podatci
Rođenje 20. listopada 1905.
Zagreb
Smrt 25. srpnja 1983.
Zagreb
Trenerska karijera
1924.1933.
1926. ?

1930.



1941.1943.
1945.1946.
1946.1952.
1952.1955.
1955.1956.
1955.1957.
1956.1957.
1957.
1958.1962.
1962.1963.
1963.1965.
1965.1966.
Concordia Zagreb (hazenaška sekcija)
Concordia Zagreb (juniori nogometne sekcije)
Concordia Zagreb (rezrerve nogometne sekcije)
Concordia Zagreb (nogometna sekcija)
Viktorija Slavonski Brod (nog. i haz. sekcija)
Marsonija Slavonski Brod (nog. i haz. sekcija)
Concordia Zagreb (nogometna sekcija)
NDH
Tekstilac Zagreb
Lokomotiva Zagreb
Metalac Zagreb
Dinamo Zagreb
Jugoslavija B
FSV Frankfurt
Metalac Zagreb
Kickers Offenbach
Metalac Zagreb
Lokomotiva Zagreb (tehnički direktor)
Dinamo Zagreb (direktor)
Portal o životopisima
Portal o nogometu

Bogdan Cuvaj (Zagreb, 20. listopada 1905.Zagreb, 25. srpnja 1983.) bio je hrvatski nogometni i hazenaški trener, lakoatletičar, sudac, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, sportski djelatnik, povjesničar sporta i bankovni službenik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rani život

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Zagrebu 20. listopada 1905.[1] Osnovnu školu završio je 1916., tijekom Prvog svjetskog rata.[2] Kao srednjoškolac pridružio se lakoatletskoj sekciji Concordije.[2] Godine 1924. završio je Trgovačku akademiju.[2][3] Godine 1928. apsolvirao je na zagrebačkoj Visokoj školi za trgovinu i promet.[2]

Prvi mandat kao nogometni trener Concordije

[uredi | uredi kôd]

Nogometnu karijeru započeo je 1926. kada je kao amater postao trenerom juniora Concordije.[2][4] Potom je preuzeo rezervnu momčad.[2] Godine 1929. na Concordijin trošak poslan je u Beč gdje je završio dvotjedni trenerski tečaj.[2][4] Cuvaj je 1930. kao 24-godišnjak imenovan trenerom prve momčadi koja je iste godine osvojila prvenstvo Kraljevine Jugoslavije.[2][4][5]

Hazenaški trener Concordije

[uredi | uredi kôd]

Postao je trenerom hazenaške sekcije Concordije 1924.[2] Tri godine kasnije s Concordijom je prvi put osvojio prvenstvo Zagrebačkog hazena-podsaveza.[6] Concordia se tako plasirala na državno prvenstvo.[6] U finalu je pobijedila ljubljansku Iliriju 12:8.[6]

Godine 1930. Concordia je osvojila prvenstvo novoosnovanog Zapadnog hazena-podsaveza.[7] Pobijedivši beogradsku Jugoslaviju 21:1, Concordia je 1931. osvojila svoj drugi naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije.[8] Isti uspjeh ponovila je 1932. kada je pobijedila Iliriju 14:4 i 16:3.[8] Concordia je bila neporažena u razdoblju od 7. listopada 1928. (poraz od ASK-a u finalu Zagrebačkog hazena-podsaveza) do 30. svibnja 1933. (poraz od Slavije Prag).[8] Tijekom tog perioda ostvarila je najveći omjer golova u povijesti hazene (1332:208).[9]

Odlazak u Brod na Savi

[uredi | uredi kôd]

Prestao je trenirati hazenašku sekciju Concordije 1933. kada je premješten u Brod na Savi zbog službe.[2][10] Ondje se odselio sa svojom ženom Zlatom Tonković-Cuvaj koja je bila hazenašica Concordije.[2] U Brodu na Savi, koji je 1934. preimenovan u Slavonski Brod,[11] živio je do 1939. te je tada sudjelovao u osnutku brojnih bosanskih i slavonskih hazenaških momčadi.[2] Bio je trener hazenaške i nogometne sekcije slavonskobrodskih klubova Viktorija i Marsonija.[2]

Povratak u Zagreb

[uredi | uredi kôd]

Nakon što se vratio iz Slavonskog Broda, Cuvaj je postao pročelnik, a kasnije trener nogometne sekcije Concordije.[2]

Godine 1939. izabran je za tajnika Hrvatskog nogometnog saveza na osnivačkoj skupštini saveza.[2] Od 1940. član je upravnog odbora, a od 1941. nadzornog odbora Hrvatskog nogometnog saveza.[2]

Cuvaj je 1941. odlukom Miške Zebića, povjerenika za šport NDH, preuzeo državno predstavništvo, odnosno funkcije izbornika hrvatske reprezentacije te međunarodnoga tajnika Hrvatskog nogometnog saveza.[4] S nogometnom sekcijom Concordije osvojio je prvenstvo Nezavisne Države Hrvatske 1942.[4]

Kao hrvatski izbornik debitirao je 8. rujna 1941. u utakmici protiv Slovačke koja je završila 1:1.[12] Bila je to druga utakmica u povijesti NDH.[12] NDH je 13. travnja 1942. ostvarila svoju rekordnu pobjedu pobijedivši Bugarsku 6:0.[4][12] Zbog nesuglasica oko selekcije igrača, Zebić je 1943. smijenio Cuvaja te ga je zamijenio vojvođanskim Nijemcem Bernardom Hüglom.[13] Hrvatska reprezentacija je prema Elo-rejtingu bila 1941. osma, 1942. jedanaesta, a 1943. deseta najbolja reprezentacija svijeta.[14][15][16]

Cuvaj je NDH vodio u sljedećim utakmicama:[17][18]

Datum Stadion Mjesto Država Domaćin Gost Rezultat
1. 8. rujna 1941.Tehelné poleBratislavaSlovačka Slovačka Hrvatska1:1
2. 28. rujna 1941.Stadion ConcordijeZagrebHrvatska Hrvatska Slovačka5:2
3. 18. siječnja 1942.Stadion Concordije Zagreb Hrvatska Hrvatska Njemačka 0:2
4. 5. travnja 1942.Stadio Luigi FerrarisGenova Italija Italija Hrvatska4:0
5. 13. travnja 1942.Stadion ConcordijeZagreb Hrvatska Hrvatska Bugarska6:0
6. 7. lipnja 1942.Tehelné poleBratislava Slovačka Slovačka Hrvatska1:2
7. 14. lipnja 1942.Albert Flórián StadionBudimpešta Mađarska Mađarska Hrvatska1:1
8. 8. rujna 1942.Stadion ConcordijeZagreb Hrvatska Hrvatska Slovačka6:1
9. 11. listopada 1942.Stadionul ONEFBukurešt Rumunjska Rumunjska Hrvatska2:2
10. 1. studenoga 1942.Adolf-Hitler-KampfbahnStuttgartNjemačka Njemačka Hrvatska5:1
11. 4. travnja 1943. Letzigrund Zürich Švicarska Švicarska Hrvatska 1:0
12. 10. travnja 1943.Stadion ConcordijeZagreb Hrvatska Hrvatska Slovačka1:0
13. 6. lipnja 1943.Tehelné poleBratislava Slovačka Slovačka Hrvatska1:3

Poslijeratna Jugoslavija i Zapadna Njemačka

[uredi | uredi kôd]

Nakon sloma NDH 1945., Cuvaj nije bio sankcioniran zbog svog djelovanja za vrijeme NDH jer nije bio pristaša ustaške ideologije.[4] Vodio je Tekstilac Zagreb od 1945. do 1946., a potom Lokomotivu Zagreb od 1946. do 1952.[2][19] Pod njegovim vodstvom ostvaren je najuspješniji period u povijesti Lokomotive. Lokomotiva je tada igrala u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije te je 1952. ostvarila 3. mjesto što je najveći uspjeh u povijesti kluba. Završivši ispred Dinama, Lokomotiva je te sezone bila najbolji zagrebački klub.

Paralelno je od 1950. član uprave Nogometnog saveza Hrvatske.[20] Godine 1952. postao je trener zagrebačkog Metalca i predsjednik Saveza nogometnih trenera Hrvatske.[19][20] Dužnost predsjednika vršio je do 1954.[20] Metalac je u sezoni 1954./55. kao trećeplasirana momčad ostvarila svoj najbolji plasman u Drugoj saveznoj ligi. Godine 1955. napustio je Metalac te je preuzeo Dinamo.[19][20] S Dinamom koji je vodio malo manje od godinu dana ostvario je 4. mjesto u prvoligaškoj sezoni 1955./56.[21] Od 1955. do 1957. bio je izbornik jugoslavenske B reprezentacije.[20]

Od 1956. do 1957. prvi je put obnašao dužnost trenera u inozemstvu. Tada je vodio zapadnonjemački klub FSV Frankfurt.[20] Godine 1957. po drugi put je bio trener Metalca.[20] U Zapadnoj Njemačkoj također je bio trener Kickers Offenbacha i to od 1958. do 1962.[20] U Oberligi Süd, ligi klubova s juga zemlje, je 1959. bio doprvak.[22] Kickers Offenbach i prvak Eintracht Frankfurt plasirali su se na državno prvenstvo 1959. koje je bilo podijeljeno u dvije grupe.[23] Kao prvaci tih grupa, oba kluba su igrala u finalu u kojem je naslov prvaka osvojio Eintracht Frankfurt pobijedivši Kickers Offenbach 5:3 u produžetcima.[23][24] Naredne godine Kickers Offenbach je ponovno bio doprvak Oberlige Süd te se plasirao na državno prvenstvo.[22][23]

Trenersku karijeru završio je u Metalcu kojeg je treći put vodio od 1962. do 1963.[20] Bio je tehnički direktor Lokomotive od 1963. do 1965. te direktor Dinama od 1965. do 1966.[20] U Dinamu je doveo Branka Zebeca, tvorca momčadi koja je osvojila Kup velesajamskih gradova 1966./67., Dinamovog jedinog europskog naslova.[21][25]

Povijest sporta

[uredi | uredi kôd]

Napisao je 64 članka u časopisu Povijesti sporta od 1973. do svoje smrti 1983.[1] Najčešće je pisao o povijesti hazene i zagrebačkim sportskim klubovima do 1945., prvenstveno o radničkim i triju najznačajnijim klubovima (Concordiji, Građanskom i HAŠK-u).

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Nogomet (Zagreb, 1946.)
  • Suvremeni nogomet (Zagreb, 1947.)
  • Hazena u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1977.)

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Individualna

[uredi | uredi kôd]
  • Zlatna plaketa Nogometnog saveza Jugoslavije[19]

Trenerska

[uredi | uredi kôd]

(nepotpun popis)

Concordia (hazenaška sekcija)
Concordia (nogometna sekcija)
Metalac Zagreb
Kickers Offenbach

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Franjo Frntić, Veliki gubitak za sport — Umro je Bogdan Cuvaj, Povijest sporta, listopad – prosinac 1983., br. 57., str. 245.
  2. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 Franjo Frntić, Veliki gubitak za sport — Umro je Bogdan Cuvaj, Povijest sporta, listopad – prosinac 1983., br. 57., str. 246.
  3. Franjo Frntić, Hazenašice HŠK Concordije, Zagreb — jedinstveni primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu, Povijest sporta, rujan 1980., br. 44., str. 242.
  4. 1 2 3 4 5 6 7 Pero Zlatar, Cuvaj vodio NDH: 'Učil bu nas šmrklivec koji ni igral nogomet', 24sata, objavljeno 12. lipnja 2018., pristupljeno 4. veljače 2026.
  5. Bogdan Cuvaj, Nogometna sekcija HŠK Concordije, Zagreb 1919 — 1944., Povijest sporta, rujan 1977., br. 32., str. 2797.
  6. 1 2 3 4 Franjo Frntić, Hazenašice HŠK Concordije, Zagreb — jedinstveni primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu, Povijest sporta, rujan 1980., br. 44., str. 243.
  7. Franjo Frntić, Hazenašice HŠK Concordije, Zagreb — jedinstveni primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu, Povijest sporta, rujan 1980., br. 44., str. 244–245.
  8. 1 2 3 Franjo Frntić, Hazenašice HŠK Concordije, Zagreb — jedinstveni primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu, Povijest sporta, rujan 1980., br. 44., str. 246.
  9. Franjo Frntić, Hazenašice HŠK Concordije, Zagreb — jedinstveni primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu, Povijest sporta, rujan 1980., br. 44., str. 247.
  10. Franjo Frntić, Hazenašice HŠK Concordije, Zagreb — jedinstveni primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu, Povijest sporta, rujan 1980., br. 44., str. 247.
  11. Slavonski Brod, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 4. siječnja 2026.
  12. 1 2 3 Tin Mudražija, Zgodovina nogometa v Kraljevini SHS/Jugoslaviji in v času okupacije, 2016., str. 751–752.
  13. Tin Mudražija, Zgodovina nogometa v Kraljevini SHS/Jugoslaviji in v času okupacije, 2016., str. 753–754.
  14. World Football Elo Ratings: Year 1942, Eloratings.net, pristupljeno 4. veljače 2026.
  15. World Football Elo Ratings: Year 1941, Eloratings.net, pristupljeno 4. veljače 2026.
  16. World Football Elo Ratings: Year 1943, Eloratings.net, pristupljeno 4. veljače 2026.
  17. Croatia - International Matches 1940-1956, RSSSF, pristupljeno 4. veljače 2026.
  18. Tin Mudražija, Zgodovina nogometa v Kraljevini SHS/Jugoslaviji in v času okupacije, 2016., str. 756–760.
  19. 1 2 3 4 Cuvaj, Bogdan, Nogometni leksikon, pristupljeno 4. siječnja 2026.
  20. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Franjo Frntić, Veliki gubitak za sport — Umro je Bogdan Cuvaj, Povijest sporta, listopad – prosinac 1983., br. 57., str. 247.
  21. 1 2 Treneri kroz povijest, GNK Dinamo Zagreb, pristupljeno 27. siječnja 2026.
  22. 1 2 3 Germany - Oberliga Süd 1945-63, RSSSF, pristupljeno 9. siječnja 2026.
  23. 1 2 3 4 Germany - Championships 1947-1963, RSSSF, pristupljeno 9. siječnja 2026.
  24. Deutsche Meisterschaft, 1958/1959, Finale, Njemački nogometni savez, pristupljeno 27. siječnja 2026.
  25. Branko Zebec, GNK Dinamo Zagreb, pristupljeno 27. siječnja 2026.
  26. Bogdan Cuvaj, Prvenstvo u igranju hazene od 1921. do 1938. godine, Povijest sporta, god. 3., br. 11., rujan 1972., str. 1022–1024.
  27. Franjo Frntić, Hazenašice HŠK Concordije, Zagreb — jedinstveni primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu, Povijest sporta, rujan 1980., br. 44., str. 244–245.
  28. 1929/1930, exyufudbal.rs, pristupljeno 26. prosinca 2025.
  29. Croatia - Championship Winning Squads, RSSSF, pristupljeno 28. prosinca 2025.