Prijeđi na sadržaj

Alternativa za Njemačku

Izvor: Wikipedija
Alternativa za Njemačku
Alternative für Deutschland
Vođa Jörg Meuthen i Alexander Gauland
Osnovana 6. veljače 2013.
Sjedište Schillstraße 9, Berlin
Država djelovanja Njemačka
Ideologija euroskepticizam
konzervativizam
antifeminizam
nacionalizam
Politički položaj Krajnja desnica
Bundestag
81 / 736
Europski parlament
15 / 96
Službena stranica

Alternativa za Njemačku (njem. Alternative für Deutschland, AfD) njemačka je krajnje desna[1][2][3] politička stranka osnovana 6. veljače 2013. godine. Savezni ured za zaštitu ustava (Bundesamt für Verfassungsschutz), njemačka domaća obavještajna agencija, klasificirala je stranku kao "potvrđeni desničarsko-ekstremistički poduhvat".[4][5] Prije ove klasifikacije, neki znanstvenici opisivali su je i kao desno-populističku[6] te nacionalno-konzervativnu.

Nekoliko državnih ogranaka i frakcija AfD-a povezivano je ili optuživano za veze s krajnje desnim nacionalističkim i zabranjenim pokretima, poput PEGIDA-e i Neue Rechte (Nova desnica)[7] Optuživani su za korištenje povijesnog revizionizma[8] i ksenofobne retorike.[9][10] Od 2018. godine pod nadzorom su različitih pokrajinskih ureda za zaštitu ustava.[11] Vodstvo AfD-a negiralo je da je stranka rasistička i bilo je interno podijeljeno oko podrške takvim skupinama.[12] U siječnju 2022., nakon neuspjele unutarstranačke borbe, tadašnji predsjednik stranke Jörg Meuthen podnio je ostavku i napustio AfD, navodeći da se stranka pomaknula daleko udesno s totalitarnim obilježjima te da u velikoj mjeri više nije utemeljena na slobodnom demokratskom poretku.[13][14] Bivši predsjednik i suosnivač AfD-a, Bernd Lucke, napustio je stranku 2015. godine uz istu primjedbu.[15]

Stranka je populistička, euroskeptična[16], proruski orijentirana[17] i najviše se protivi imigraciji, posebice imigraciji muslimana te širenju islamskog utjecaja.[18] Također se protivi euru i istospolnim brakovima, poriče klimatske promjene[19] te zagovara bolju suradnju s Rusijom.[17]

Alternativa za Njemačku treća je najbrojnija stranka po zastupljenosti i ujedno najjača oporbena stranka u njemačkom parlamentu (Bundestagu), a podrška joj, zbog bavljenja iznimno aktualnim političkim pitanjima Njemačke, iz godine u godinu raste. AfD je posebno popularan u istočnom dijelu Njemačke (savezne države Brandenburg, Tiringija, Saska, Saska-Anhalt), gdje je druga najpopularnija politička opcija.[20] Osim u državama na samom istoku Njemačke stranka uživa znatnu potporu i u saveznim državama Bavarskoj, Baden-Württembergu, Mecklenburg-Zapadnom Pomorju te u Saveznom glavnom gradu Berlinu.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U rujnu 2012. nekoliko osoba koje su bile u svezi s demokršćanskom strankom CDU u skupini Wahlalternative 2013 (hr. Izborna alternativa 2013.) održalo je sastanak. U manifestu su inicijatori – Alexander Gauland, Bernd Lucke, Konrad Adam i Gerd Robanus – uputili žestoku kritiku njemačkoj vladi da loše upravljaju eurokrizom. Skupina je ubrzo dobila podršku naprednih ekonomista, novinara i poslodavaca.[21] Poslije neuspjelog pokušaja suradnje s manjim regionalnim strankama, skupina je službeno osnovala političku stranku u travnju 2013., kada je održan prvi kongres u Berlinu.[22]

Politika

[uredi | uredi kôd]

Iako AfD ima širok politički program koji pokriva veliki broj različitih oblasti, valutna politika i pogled na Euro su uglavnom bili u fokusu. U izbornom manifestu koji je prihvaćen na stranačkom kongresu u prvoj točki stoji zahtjev "organiziranog razlaza eurozone".[23] Umjesto toga AfD želi ponovo uvesti nacionalne valute, ili omogućiti stvaranje "manjih i stabilnijih" valutnih zona, i da se tzv. paketi pomoći posrnulim ekonomijama financiraju banke, hedgefondovi i druge privatne institucije, a ne porezni obveznici. Same banke prema njihovom programu trebaju same pokrivati svoje gubitke u slučaju krize umjesto da ih država "spašava".[23]'

Definicija braka i feminizam

[uredi | uredi kôd]

Stranka se protivi istospolnim brakovima, ističući kako je brak zajednica muškarca i žene. Nakon što je u Bundestagu 2017. legalizirana istospolna bračna zajednica i omogućeno usvajanje istospolnim bračnim partnerima, čelništvo stranke zaprijetilo je ustavnom tužbom. Jednako tako su pozvali Nijemce da na predstojećim izborima odbace parlamentarce koji su glasali za legalizaciju istospolnih brakova.[24] Politički suparnici nerijetko optužuju AfD za homofobiju, a sama stranka odbacuje takve tvrdnje jer je i jedna od čelnica stranke Alice Weidel javno deklarirana lezbijka. Weidel se također protivi istospolnoj bračnoj zajednici i smatra da su homoseksualnim osobama koje stupaju u civilno partnerstvo sva prava osigurana.[25]

Unutarnji sukobi

[uredi | uredi kôd]

Sukobi unutar AfD oslikavali su borbu između različitih frakcija koje su imale različita mišljenja o pitanjima poput imigracijske politike i kako se stranka treba postaviti prema prosvjednom protuislamističkom pokretu Pegidi. Borbe doživljavaju kulminaciju tijekom stranačkog kongresa u Essenu u ljeto 2015. Dotadašnji predsjednik stranke Bernd Lucke je smijenjen tijekom kongresa 4. srpnja, a na njegovo mjesto dolazi Frauke Petry, iz stranačke konzervativne falange. [26] Izbor Petry za stranačkog vođu protumačen je kao zaokret u desno i poslije toga veća pozornost se daje pitanjima poput imigracije, islama i jačih odnosa s Rusijom.[27]

Pet od sedam AfG-ovih Europarlamentaraca napušta 7. srpnja stranku zbog prosvjeda prema novom stranačkom vođi.[28] Dan poslije i sam Bernd Lucke, koji se tijekom svog predsjedničkog mandata uglavnom usredotočio na pitanje Eurozone, da i on napušta AfD reagirajući na taj način na neprijateljsku politiku prema stranicima i proruskim potezima unutar novog stranačkog vodstva.[29] Lucke je osnovao drugu stranku 19. srpnja, Allianz für Fortschritt und Aufbruch (hr. Savez za napredak i obnovu).[30]

Popularnost i izborni rezultati

[uredi | uredi kôd]

Alternativa za Njemačku najjača je u područjima bivše komunističke Njemačke Demokratske Republike (Istočna Njemačka), posebice u saveznim državama Saska, Tiringija i Saska-Anhalt.[31] Razlozi za to velikim su dijelom ekonomska i integracijska pitanja koja i dalje postoje nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke,[32][33][34] kao i percipirana sklonost istočnonjemačkih glasača prema vladavini čvrste ruke.[35] Osim u državama na istoku, stranka uživa znatnu potporu i u saveznim državama Bavarskoj i Baden-Württembergu.

Na saveznim izborima 2021. godine, AfD je pao s trećeg na peto mjesto po broju zastupnika u Bundestagu, ali je ostvario rast u saveznim državama koje su bile u sastavu bivše Istočne Njemačke.[36] U bivšem Istočnom Berlinu zauzeo je drugo mjesto iza SPD-a s 20,5% glasova, dok je u zapadnom dijelu grada bio peti s 8,4% glasova.

Na saveznim izborima 2025. godine, AfD je ostvario rekordnih 20,8% glasova i završio na drugom mjestu iza CDU/CSU.

Izbori za Europarlament 2014.

[uredi | uredi kôd]

Stranka je osvojila 7,0% glasova u Njemačkoj na izborima za Europski parlament[37] i dobila sedam mandata.[38] Najveću podršku stranka je dobila u saveznim pokrajinama Saskoj 10,1% i Hessenu 9,1 % glasova. Najmanju podrška glasača od 5,4 %, stranka je dobila u pokrajinama Donjaj Saskoj i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.[39]

Ime stranke

[uredi | uredi kôd]

Ime stranke odražava otpor politikama Angele Merkel i njezinom inzistiranju na tkzv. Alternativlosigkeit (hrv. bezalternativnost).[40] Valja još jednom posebno napomenuti da službena kratica stranke nije AFD (što bi se čitalo a-ef-de), već je službena kratica AfD (što se čita aef-de).

Poznati članovi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Germany's far-right party will make the Bundestag much noisier, The Economist, 24. kolovoza 2017. Arhivirano 15. svibnja 2018.. Pristupljeno 24. rujna 2017.
  2. ↑ Sabine Ehrhardt: Germany's far-right AfD chooses nationalist as co-leader, Reuters, 2. prosinca 2017. Arhivirano 5. prosinca 2017.. Pristupljeno 22. siječnja 2018.
  3. ↑ German election: How right-wing is nationalist AfD?, BBC News, 13. listopada 2017. Arhivirano 17. siječnja 2019.. Pristupljeno 7. srpnja 2018.
  4. ↑ Bundesamt für Verfassungsschutz stuft die "Alternative für Deutschland" als gesichert rechtsextremistische Bestrebung ein, Bundesamt für Verfassungsschutz, 2. svibnja 2025. Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  5. ↑ Chris Lunday: The AfD is a right-wing extremist group, German intelligence agency says, Politico Europe, 2. svibnja 2025. Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  6. ↑ Rüdiger Schmitt-Beck: The 'Alternative für Deutschland in the Electorate': Between Single-Issue and Right-Wing Populist Party, German Politics, sv. 26, br. 1, str. 124–148, 2. siječnja 2017. Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  7. ↑ Katrin Bennhold: Germany Places Far-Right AfD Party Under Surveillance for Extremism, The New York Times, 3. ožujka 2021. Arhivirano 23. ožujka 2021.. Pristupljeno 5. ožujka 2021.
  8. ↑ The Utilisation of Historically Revisionist Narratives by the FPÖ and the AfD, E-International Relations, 21. travnja 2021. Arhivirano 8. studenog 2021.. Pristupljeno 8. studenog 2021.
  9. ↑ AfD embraces Pegida ahead of German election, The Irish Times, 19. rujna 2017. Arhivirano 24. rujna 2018.. Pristupljeno 20. prosinca 2017.
  10. ↑ Waving German flag, far-right and anti-Islam groups rally together before vote, Reuters, 19. rujna 2017. Arhivirano 22. prosinca 2017.. Pristupljeno 20. prosinca 2017.
  11. ↑ Verfassungsschutz darf AfD als »Verdachtsfall« beobachten, Der Spiegel, 8. ožujka 2022. Arhivirano 27. ožujka 2022.. Pristupljeno 24. ožujka 2022.
  12. ↑ Germany's far-right AfD party 'tearing itself apart', Al Jazeera, 12. srpnja 2019. Arhivirano 27. ožujka 2023.. Pristupljeno 31. ožujka 2023.
  13. ↑ Sebastian Pittelkow, Katja Riedel, Martin Schmidt: Meuthen verlässt die AfD, Tagesschau, 28. siječnja 2022. Arhivirano 4. lipnja 2023..
  14. ↑ Parteichef Jörg Meuthen verlässt die AfD, Deutsche Welle, 28. siječnja 2022. Arhivirano 13. kolovoza 2023..
  15. ↑ Lucke verlässt seine AfD. www.fr.de (njemački). 12. siječnja 2019. Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  16. ↑ Kai Arzheimer: The AfD: Finally a Successful Right-Wing Populist Eurosceptic Party for Germany?, West European Politics, sv. 38, br. 3, str. 535–556, siječanj 2015. Arhivirano 2. studenog 2021.. Pristupljeno 31. listopada 2021.
  17. ↑ a b Russia's best friends in Germany: AfD and BSW – DW – 09/01/2024. dw.com (engleski). Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  18. ↑ Kai Arzheimer, Carl C. Berning: How the Alternative for Germany (AfD) and their voters veered to the radical right, 2013–2017, Electoral Studies, sv. 60, str. 102040, 2019. Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  19. ↑ Pötter, Bernhard. 18. ožujka 2020. Germany has an unholy new alliance: climate denial and the far right. The Guardian (engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  20. ↑ Njemačka - 30 godina nakon pada Zida: Istok je napredovao, ali građani su nezadovoljni i glasaju za AfD  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. studenoga 2019. (Wayback Machine), pristupljeno 15. studenoga 2019.
  21. ↑ Gründer und Hauptzeichner  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. veljače 2013. (Wayback Machine).
  22. ↑ (njem.) Joachim Jahn, Aufstand gegen Merkels „alternativlose Politik“ FAZ (14 April 2013)
  23. ↑ a b Unser Wahlprogramm  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. lipnja 2013. (Wayback Machine) AfD.
  24. ↑ AfD prijeti ustavnom tužbom zbog legalizacije istospolnih brakova  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2018. (Wayback Machine), pristupljeno 6. listopada 2018.
  25. ↑ Nova šefica njemačkih ekstremnih desničara: "Merkel je luda, zemlja će biti uništena", pristupljeno 6. listopada 2018.
  26. ↑ http://www.dw.com/en/germanys-euroskeptic-afd-elects-conservative-leader-petry/a-18561912
  27. ↑ http://www.n-tv.de/politik/AfD-meldet-Hunderte-Austritte-article15461321.html
  28. ↑ http://www.bbc.com/news/world-europe-37269330
  29. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 20. ožujka 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  30. ↑ http://www.dw.com/en/ousted-chief-of-germanys-euroskeptic-afd-sets-up-new-political-party/a-18594891
  31. ↑ Njemačka - 30 godina nakon pada Zida: Istok je napredovao, ali građani su nezadovoljni i glasaju za AfD  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. studenoga 2019. (Wayback Machine), pristupljeno 15. studenoga 2019.
  32. ↑ Kay-Alexander Scholz: What drives AfD voters in eastern Germany?, Deutsche Welle, 2. rujna 2019. Arhivirano 22. srpnja 2023.. Pristupljeno 24. srpnja 2023.
  33. ↑ Ben Knight: Why young eastern German voters support the far-right AfD, Deutsche Welle, 11. lipnja 2021. Arhivirano 22. srpnja 2023.. Pristupljeno 24. srpnja 2023.
  34. ↑ Emily Schultheis: East Germany is still a country of its own, Foreign Policy, 7. srpnja 2021. Arhivirano 22. srpnja 2023.. Pristupljeno 24. srpnja 2023.
  35. ↑ Hans Pfeifer: Half of eastern Germans 'want authoritarian rule', Deutsche Welle, 29. lipnja 2023. Arhivirano 23. srpnja 2023.. Pristupljeno 24. srpnja 2023.
  36. ↑ Germany’s far-right AfD loses nationally, but wins in the East. POLITICO (engleski). 28. rujna 2021. Pristupljeno 5. svibnja 2025.
  37. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2015. Pristupljeno 27. ožujka 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  38. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2014. Pristupljeno 27. ožujka 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  39. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2014. Pristupljeno 27. ožujka 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  40. ↑ Nina Berbuir, Marcel Lewandowsky, Jasmin Siri: The Alternative für Deutschland: A new actor in the German party system, u: Germany After the 2013 Elections: Breaking the Mould of Post-War Politics?, Ashgate, 2015., str. 162–163. ISBN 978-1-4724-4439-4.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Alternativa_za_Njemačku&oldid=7199293"