Saska (pokrajina)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slobodna Država Saska
Freistaat Sachsen
Swobodny stat Sakska
Zastava Grb
Zastava Saske
(Zastava)
Grb Saske
(Grb)
Položaj
Deutschland Lage von Sachsen.svg Berlin Bremen Bremen Hamburg Donja Saska Bavarska Saarland Schleswig-Holstein Schleswig-Holstein Brandenburg Saska Tirinška Saska-Anhalt Mecklenburg-Zapadno Pomorje Baden-Württemberg Hessen Sjeverna Rajna-Vestfalija Porajnje-Falačka
Ovo je slika/karta s poveznicama (''imagemap'')
Administracija
Glavni grad Dresden
Ministar-predsjednik Stanislaw Tillich (CDU)
(od 28. svibnja 2008.)
Vladajuća stranka CDU i FDP
Posljednji izbori 2009
Sljedeći izbori 2014
Glasova u Saveznom vijeću 4
Osnovni podaci
Površina 18.415,51 km² (10. u Njem.)
Broj stanovnika 4,137 milijuna [1] (6. u Njem., 31. srpnja 2011.)
227 st./km² (8. u Njem.)
ISO 3166-2 DE-SN
Himna Gott segne Sachsenland
Zaduženost 6,5 milijardi eura (31. prosinca 2010)[2]
Službene stranice sachsen.de

Slobodna Država Saska (njemački : Freistaat Sachsen, gornjolužičkosrpski: Swobodny stat Sakska) je savezna pokrajina na istoku Njemačke. S nešto više od četiri milijuna stanovnika ovo je jedna od manjih njemačkih pokrajina. Glani grad je Dresden, dok je najmnogoljudniji pokrajinski grad Leipzig. Susjedne savezne pokrajine su Brandenburg na sjeveru, Saska-Anhalt na sjeverozapadu, Tirinška na zapadu, te Bavarska na jugozapadu. Ova pokrajina graniči i sa susjednom Češkom (Liberečki, Ústečki i Karlovarski kraj), te Poljskom (Lubusko i Donjošlesko vojvodstvo).

Saska je u povijesti obuhvaćala mnogo veće područje od područja današnje pokrajine Saske; štoviše, bila je jedna od najvećih njemačkih država. Ova pokrajina ponovno je uspostavljena 1990. godine u vrijeme ponovnog ujedinjenja Njemačke, te kao i za vrijeme Weimarske Republike nosi naslov slobodne države.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Topografska karta Saske

Saska se nalazi na istoku Srednje Njemačke i graniči s Bavarskom (41 km granice), Tirinškom (274 km), Saska-Anhaltom (206 km), Brandenburgom (242 km), Republikom Poljskom (123 km) i Češkom Republikom (454 km). Kao i pokrajina Tirinška, te dio Saske-Anhalta, Slobodna Država Saska dio je Srednjonjemačke regije.

S topografskog gledišta, Sasku je moguće podijeliti na ravničarski, brdoviti, te umjereno planinske dijelove. U nizinski dio spada Leipziška nizina i sam Leipzig, kao i sjeverna Gornja Lužica. Brdovito područje nastalo taloženjem lesa nalazi se na jugu. Sasko srednje gore podijeljeno je od zapada prema istoku prema nejasnim granicama. U jugozapadnoj Saskoj gorje se proteže od Vogtlanda s depresijom Erzgebirge kao sjevernom, te Elstergebirge kao jugoistočnom granicom. Najviši vrh Saske je Fichtelberg s 1215 m. U južnom dijelu Erzgebirgea nalazi se Park prirode Erzgebirge/Vogtland. Na istoku Rudne gore zbog erozija nastalo je Lapsko pjeskovito gorje.

Najveća i najznačajnija rijeka u Saskoj je Laba. Ona prolazi kroz pokrajinu od jugoistoka prema sjeverozapadu. Ostale važne rijeke su Mulde, Weißeritz, Zschopau, Weiße Elster i Spree, a sve pripadaju riječnom sustavu Labe. Istočnu granicu pokrajine čini rijeka Lužička Nisa koja se ulijeva u Odru.

Povijest[uredi VE | uredi]

Današnja Saska obuhvaća područje dijela toka Labe, južne Lužice i Rudne gore. Povijesno gledano ovo područje je dio nekadašnje plemenske grofovije Saske koja je bila država Sasa u sjevernoj Njemačkoj. Povijesno se ovo područje naziva Gornjom Saskom, kao suprotnost Donjoj Saskoj. U razdoblju između 1247. i 1485. povijest Saske se uvelike podudara s povijesti Tirinške.

U prapovijesti je današnja Saska bila važno područje prelaska preko gorskog lanca. Arheološka istraživanja pokazala su prisutnost lončarske kulture i prije 5500 godina pr. Kr. Naselja su se nalazila u području rijeka Labe, Mulde i Spree u podnožjima brda. Kasnije su se na ovom području naselila germanska plemena. Sve do 6. stoljeća ovo je područje bilo pod snažnim utjecajem Turinga. Kasnije to područje zauzimaju Franci i Sasi, a u 10. stoljeću Sasku s istoka naseljavaju slavenski narodi.

Preteča današnje Saske bila je kneževina Meißen osnovana 929. godine. Daljnju povijest ove države definira njemačko naseljavanje na istok. Na ovom teritoriju dolazi do kontakata i miješanja između Germana i Slavena. Mnoga mjesta u Saskoj imaju nazive proizašle iz slavenskih jezika. Zbog vađenja ruda, u području Rudne gore dolazi do osnivanja gradova. Godine 1089. Wettin dolazi u posjed kneževine.

Izborni knezovi Saske

Od 1423. utjecaj wettinskog plemstva raste, te se uz Gornju Sasku i Tirinšku njihovim posjedima dodaje i Saska-Wittenberg, a postaju i izborni knezovi. U narednim godinama Elektorat Saska zamjenjuje prijašnju kneževinu. Leipziškim sporazumom iz 1485. Saska i Tirinška se razdvajaju. Kao rezultat toga Dresden postaje sjedište plemstva. Nakon Schmalkaldskog rata koji ovaj elektorat gubi kao dio Schmalkaldskog saveza, dinastija Wettin se i u konačnici dijeli na ernestinsku i albertinsku lozu. Luteranstvo ipak ostaje lokalna religija u obje države. U Tridesetogodišnjem ratu Saska je stala na stranu cara u borbi protiv Bohemije. Prema volji cara Saska zauzima Lužicu kao naknadu za sudjelovanje u ratu. Saska neko vrijeme zadržava neutralnu poziciju, ali se onda okreće na stranu protestanata. U bitki kod Breitenfelda, Saska sa Šveđanima uspijeva prvi put pobijediti carsku vojsku. Praškim mirom Saska službeno dobiva Gornju i Donju Lužicu te vjerska prava.

Prema oporuci izbornog kneza Ivana Jurja I., Saska je prema sekundogenituri podijeljena trima nasljednicima, te su stvorena tri nova saska vojvodstva: Saska-Weißenfels, Saska-Merseburg i Saska-Zeitz. Idućih godina Saska jača te se brzo oporavlja od rata. Područje ostaje vjerno caru te šalje svoju vojsku u carske bitke, kao što je npr. opsada Beča 1683. godine. Pod Fridrikom Augustom I. Saska želi ojačati svoj položaj u Svetom Rimskom Carstvu. Politički i kulturni razvoj doživljava za vrijeme Fridrika Augusta II. koji Saskom vlada kao izborni knez, te Poljskom kao kralj. U Velikom sjevernom ratu sasko-poljske snage borile su se zajedno s Rusima protiv Švedske. U Sedmogodišnjem ratu Sasku je relativno lagano zauzela Pruska. Kasnije se saski vojnici bore na strani Austrije, Rusije i Francuske protiv Pruske i Velike Britanije, a iz tog saveza Saska izlazi 1759. godine. Pruske snage pokušavaju zauzeti Dresden 1760. i nanose veliku štetu gradu. Završetkom rata Šleska potpada pod Prusku, a Saska je ponovno obnovljena.

Napoléon Bonaparte prelazi Labu nakon bitke kod Dresdena

Prema deklaraciji iz Pillnitza, Saska se svrstava na prusku stranu u borbi protiv Francuske revolucije. Za vrijeme Napoleonovog prodora u Njemačku, zajedničke prusko-saksonske snage doživljavaju poraz, te ovo područje zauzimaju Francuzi. Saska ulazi u Rajnsku konfederaciju i od 1806. bivša izborna kneževina postaje Kraljevina Saska. U ratu za oslobođenje 1813. u Saskoj su se odvijale žestoke borbe. Saska je bila jedina od njemačkh država koja se borila na francuskoj strani u bitki kod Leipziga. Bečkim kongresom Pruska je htjela pripojiti Sasku, ali zbog zaštite od strane Austrije nije u tome uspjela. Saska je ostala kraljevina, ali je morala napraviti velike teritorijalne ustupke Pruskoj na sjeveru. Revolucija 1848. ugušena je u Dresdenu od strane vojske.

U Njemačkom ratu 1866. Saska je izgubila zajedno s Austrijom. Nakon toga se pridružila Sjevernonjemačkom savezu, te sudjelovala u Njemačko-francuskom ratu. Kraljevina Saska je 1871. postala savezna država u Njemačkom Carstvu pod pruskom dominacijom. U Prvom svjetskom ratu saksonska vojska zadnji put djeluje samostalno u sastavu njemačke vojske. Nakon abdikacije kralja u jesen 1918. Saska postaje slobodna država u sastavu Njemačke, kako je istaknuto u ustavu Weimarske Republike. Između 1934. i 1945., kao i u razdoblju između 1952. i 1990., Saska službeno nije postojala. Od 1990. ovaj entitet ponovno postoji kao pokrajina Savezne Republike Njemačke.

Politika[uredi VE | uredi]

Sjedište vlade Saske

Pokrajinsku vladu odnosno Saskovu državnu vladu ("Sächsische Staatsregierung") vodi ministar-predsjednik kojeg izabire pokrajinski parlament. Od 2009. predsjednik vlade je Stanislaw Tillich, pripadnik manjine Lužičkih Srba i član Kršćansko-demokratske unije (CDU). Sjedište pokrajinske vlade (Sächsische Staatskanzlei) nalazi se u Dresdenu u četvrti Innere Neustadt. Zakonodavnu vlast čini Saski parlament (Sächsische Landtag) koji se trenutno sastoji od 132 zastupnika. Ustavni sud Slobodne Države Saske nalazi se u Leipzigu. Njemu su podređeni okružni sudovi ("Landgericht") u Bautzenu, Chemnitzu, Dresdenu, Görlitzu, Leipzigu i Zwickauu.

Slobodna Država Saska[uredi VE | uredi]

Prva Slobodna Država Saska stvorena je 1918. nakon abdikacije kralja i ukidanja Kraljevine Saske. U procesu političkog izjednačavanja (Gleichschaltung) za vrijeme nacističke vlasti i uspostavljanja novog poretka, dana 30. siječnja 1934. Saska gubi svoj suverenitet, te se lokalna vlast i parlament zamjenjuje centralističkom upravom. Nakon Drugog svjetskog rata Saska potpada pod Sovjetsku okupacijsku zonu. Saska je bila jedna od pet pokrajina od kojih je 7. listopada 1949. stvorena Njemačka Demokratska Republika. Godine 1952. u DDR-u je nametnuta centralistička podjela teritorija koja se sastojala od okruga i kotareva (Bezirk). Teritorij Saske podijeljen je na kotare Leipzig, Dresden i Chemnitz (preimenovan u Karl-Marx-Stadt u razdoblju 1953.–1990.) i od tada je prestala postojati.

Saska je ponovno službeno obnovljena na dan ujedinjena 3. listopada 1990., a zadnjeg dana u mjesecu dobila je ponovno naziv Slobodna Država Saska (u povijesnom kontekstu Druga Slobodna Država). Od tada je jedna od 16 pokrajina (država) Savezne Republike Njemačke. Dana 26. svibnja 1992. usvojen je Ustav Slobodne Države Saske.

Upravna podjela[uredi VE | uredi]

Okruzi u Saskoj

Saska je podijeljena na 3 upravna područja:

Ta upravna područja su pak razdijeljena na sljedeće okruge:

  1. Bautzen (Budyšin) (BZ)
  2. Erzgebirgskreis (Rudogorje) (ERZ)
  3. Görlitz (Zhorjelc) (GR)
  4. Leipzig (L)
  5. Meißen (MEI)
  6. Mittelsachsen (FG)
  7. Nordsachsen (TDO)
  8. Sächsische Schweiz-Osterzgebirge (Saska Švicarska i istočna Rudna gora) (PIR)
  9. Vogtlandkreis (V)
  10. Zwickau (Z)

Gradovi koji se nalaze izvan okruga su:

Trenutačna upravna podjela nastala je nakon reforme provedene 2008. kada je broj okruga smanjen s 22 na 10, a broj gradova izvan okruga također smanjen sa sedam na tri.

Promjene nastale reformom upravne podjele
Novi okruzi Bivši gradovi i okruzi Br. stan. (31. prosinca 2008.) Procjena
br. stan 2025.[3]
Površina u km² Gustoća stanovništva 2008.
stan. po km²
Gustoća stanovništva 2025.
stan. po km²
Bautzen Bautzen, Kamenz, Hoyerswerda, Bischofswerda 328.990 273.500 2.391 138 114
Erzgebirgskreis Stollberg, Annaberg, Aue-Schwarzenberg, Mittlerer Erzgebirgskreis 377.245 307.300 1.828 206 168
Görlitz Niederschlesischer Oberlausitzkreis, Löbau-Zittau, Görlitz 284.790 232.100 2.106 135 110
Leipzig Leipziger Land, Muldentalkreis 271.863 241.800 1.646 165 147
Meißen Riesa-Großenhain, Meißen 256.638 223.900 1.452 177 154
Mittelsachsen Freiberg, Mittweida, Döbeln 335.797 277.500 2.111 159 132
Nordsachsen Delitzsch, Torgau-Oschatz 211.356 182.000 2.020 105 90
Sächsische Schweiz-Osterzgebirge Weißeritzkreis, Sächsische Schweiz 255.459 232.200 1.654 154 140
Vogtlandkreis Vogtlandkreis, Plauen 250.246 205.000 1.412 177 145
Zwickau Chemnitzer Land, Zwickauer Land, Zwickau 348.834 288.500 949 368 304

Gradovi i općine[uredi VE | uredi]

Saska se sastoji od 485 politički odijeljenih gradova i općina (stanje 1. siječnja 2010.). Od ovog broja 178 čine gradovi između kojih su tri autonomna grada (izvan okruga), te njih 50 velikih okružnih gradova (Große Kreisstädte). Ostalih 307 upravnih jedinica čine općine koje nemaju status grada. Mnoge općine su udružene te djeluju zajedno.

Najveći gradovi u Saskoj su Leipzig i Dresden, a slijedi ih Chemnitz. Zwickau više nema status velikog grada budući da je broj stanovnika pao ispod sto tisuća. Od pada komunizma i ujedinjenja Njemačke 1990. Saska je zbog iseljavanja i visokog mortaliteta izgubila oko 600.000 stanovnika. Najveći gradovi u ovoj pokrajini bilježe rast stanovništva, a zanimljivost je da je Dresden među vrhu u Njemačkoj prema porastu broja stanovnika.

Grad Okrug Br. stan.
31. prosinca 2000.
Br. stan.
31. svibnja 2011.
Promjena
u %
Leipzig nema 493.208 524.692 +6,38
Dresden nema 477.807 524.427 +9,76
Chemnitz nema 259.246 242.804 −6,77
Zwickau Zwickau 103.008 93.353 −9,37
Plauen Vogtlandkreis 71.543 65.906 −7,88
Görlitz Görlitz 61.599 55.512 −9,88
Freiberg Mittelsachsen 45.428 41.294 −9,10
Bautzen / Budyšin Bautzen 43.353 40.576 −6,41
Freital Sächsische Schweiz-Osterzgebirge 40.129 39.282 −2,11
Pirna Sächsische Schweiz-Osterzgebirge 42.108 38.632 −8,25
Hoyerswerda / Wojerecy Bautzen 50.203 37.119 −26,06
Riesa Meißen 39.367 33.767 −14,22
Radebeul Meißen 32.246 33.670 +4,42
Zittau1 Görlitz 32.775 28.096 −14,28
Meißen Meißen 29.398 27.507 −6,43
Delitzsch2 Nordsachsen 29.265 26.246 −10,08
Limbach-Oberfrohna Zwickau 27.552 25.282 −8,03
Glauchau Zwickau 27.285 24.364 −10,45
Markkleeberg Leipzig 23.157 24.333 +5,10
Werdau Zwickau 26.077 22.472 −13,33
Annaberg-Buchholz Erzgebirgskreis 24.495 21.802 −10,89
Coswig Meißen 24.035 21.193 −11,44
Döbeln3 Mittelsachsen 24.322 21.173 −12,47
Crimmitschau Zwickau 23.305 20.742 −10,40
Borna4 Leipzig 24.219 20.573 −14,66
Reichenbach im Vogtland Vogtlandkreis 23.469 19.976 −14,24
Auerbach/Vogtl.5 Vogtlandkreis 22.629 19.951 −11,49

1 Pripojeno općini Hirschfelde (zajedno sa mjestima Dittelsdorf iSchlegel) dana 1. siječnja 2007.
2 Pripojeno općini Döbernitz dana 1. ožujka 2004.
3 Pripojeno općini Ebersbach dana 1. srpnja 2011.
4 Pripojeno općini Wyhratal dana 1. siječnja 2004.
5 Pripojeno općini Rebesgrün dana 1. siječnja 2003.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Od 1950-ih broj stanovnika Saske opada. Iseljavanje se najviše osjeti u manjim mjestima i ruralnim područjima. Broj stanovnika zadnjih godina raste samo u Dresdenu i Leipzigu. Od godine 2000. stanovništvo Dresdena naraslo je za 29.000 stanovnika, dok je u Leipzigu broj porastao za 17.000 stanovnika. Oba ova velika grada očekuju daljnji rast stanovništva.

Prirast stanovništva u Saskoj od 1905. godine:

Godina Br. stan.
1905. 4.508.601
1946. 5.558.566
1950. 5.682.802
1964. 5.463.571
1970. 5.419.187
1981. 5.152.857
1990. 4.775.914
1995. 4.566.603
2000. 4.425.581
Godina Br. stan.
2001. 4.384.192
2002. 4.349.059
2003. 4.321.437
2004. 4.296.284
2005. 4.273.754
2006. 4.249.774
2007. 4.220.200
2008. 4.192.801
2009. 4.168.732
Godina Br. stan.
2010. 4.149.477

Prosječan broj djece po ženi u Saskoj 2010. bio je 1,49, što je u samom vrhu među njemačkim saveznim pokrajinama.[4] Ovaj broj je najveći u Erzgebirgskreisu s 1,537,dok se na začelju nalazi Leipzig s 1,371 djece po ženi. S fertilitetom od 1,479 Dresden je na vrhu među njemačkim gradovima iznad pola milijuna stanovnika.

Jezik[uredi VE | uredi]

U Slobodnoj Državi Saskoj uglavnom se govori istočnosredišnjim dijalektom njemačkog jezika. Iako se izgovor pomalo razlikuje od standardnog jezika, pisani jezik saksonskog dvora za Martina Luthera bio je osnova modernog njemačkog jezika.

U Lužici govori se više dijalekata gornjolužičkosrpskog jezika, kao i međudijalekti gornjolužičkosrpskog i donjolužičkosrpskog jezika. Oba lužičkosrpska jezika pripadaju zapadnoslavenskoj grupi jezika. Broj govornika ovih jezika koji se njima koriste svakodnevno danas se u Saskoj kreće između 15.000 i 20.000.

U saksonskom gorju živi oko 700.000 govornika vogtlandskog i erzgebirškog dijalekta. U velikim gradovima lokalni dijalekti miješaju sa sa standardnim njemačkim jezikom. Saksonskim govorom služi se i stanovništvo u dijelovima Saske-Anhalta, Tirinške i Brandenburga.

Religija[uredi VE | uredi]

Natpolovična većina stanovništva nisu pripadnici niti jedne vjerske zajednice. Petina stanovništva pripada Evangeličkoj (luteranskoj ) crkvi Njemačke[5], a 3.6 % katoličkoj crkvi.[6] Većina mjesta u Saskoj tradicionalno su protestantska, te je lokalna mjesna crkva obično evangelička. Veća mjesta često imaju i rimokatoličku crkvu, dok u ponekim postoji i starokatolička crkva.[7] Ostale kršćanske zajednice, kao i židovska i muslimanska manjina također djeluju u Saskoj.

Članovi (31. prosinca 2009.)[8] Udio u stanovništvu
rimokatolici 148.976 3,6 %
evangelici 855.430 20,5 %
ostale konfesije i
ateisti
3.164.326 75,9 %

Osim standardnih blagdana koji su neradni dani u cijeloj Njemačkoj, u Slobodnoj Državi Saskoj radi vjerskog slavlja neradni su i neki protestantski blagdani, kao "Dan reformacije"[9] ili "Buß- und Bettag". U ponekim općinama i naseljima u kojima živi lužičkosrpska manjina, kao blagdan se slavi i Tijelovo.[10]

Mediji[uredi VE | uredi]

Slobodna Država Saska ima značajnu medijsku mrežu sastavljenu od tiskanih, radijskih i televizijskih medija.[11]

Tiskani mediji[uredi VE | uredi]

Dnevne novine [12]

Časopisi [13]

  • WochenSpiegel
  • BLICK
  • Sächsischer Bote
  • Wochenkurier
  • Leipziger Rundschau
  • Sachsen Sonntag
  • Hallo! Leipzig

Radio[uredi VE | uredi]

Službene stanice [14]

Slobodne stanice [15]

Privatne stanice [16]

Televizija[uredi VE | uredi]

Službeni programi [17]

Privatni programi

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Nakon Drugog svjetskog rata od 1946. Sovjetska vojna uprava u Njemačkoj osniva industrijska narodna poduzeća (Volkseigener Betrieb ili VEB). Nakon ujedinjenja Njemačke gospodarstvo Saske proživljava duboke strukturalne promjene. Veliki dio zastarjelih industrijskih postrojenja je zatvoren. Rudnici bivaju zatvoreni, a postojenja zamijenjena novima. Danas je Saska u vrhu istočnonjemačkog gospodarstva, iako još uvijek postoji snažan problem nezaposlenosti. Sredinom 2011. u Saskoj je bilo evidentirano oko 219.200 nezaposlenosti, što čini stopu nezaposlenosti od 10,3%.[18]

Zbog vrlo visokih stopa rasta pojedinih industrijskih grana, lokalno gospodarstvo se može uspoređivati i sa zapadnonjemačkim pokrajinama. Prihodi dobne skupine od 20-35 godina starosti veći su od nacionalnog prosjeka, ali su zato prihodi skupine starije od 40 godina niži od tog prosjeka. Strukturne promjene ipak nisu do kraja završene u ovom dijelu Njemačke. Godine 2004. BDP prema kupovnoj moći bio je na 85,9% BDP-a Europske Unije.[19] Sveukupni BDP savezne pokrajine Saske 2009. iznosio je oko 94,99 milijardi eura.[20]

Infrastruktura[uredi VE | uredi]

Zračne luke i piste u Saskoj

Glavni nositelji gospodarsva Saske su urbana područja Leipzig-Halle i Chemnitz-Zwickau. Prema BDP-u ekonomski najsnažnije područje je Dresden i okolica. Autocesta 4 prolazi kroz Sasku u smjeru zapad-istok. Najveći dio sagrađen je u 1930-ima, a cesta je modernizirana u 1990-ima. Veliki cestovni projekt je izgradnja autoceste A 72 između Chemnitza i Leipziga. Među novozavršenim projektima su A 17 koja povezuje Dresden i Prag, te leipziška obilaznica.

U prvoj polovici 20. stoljeća Saska je imala najgušću željezničku mrežu u Europi. Na prijelazu s 19. na 20. stoljeće najveći broj naselja u Saskoj bio je udaljen najviše 15 km od željezničkog kolodvora ili stajališta. Vrlo važnu ulogu imala je uskotračna željeznica u nizinskim dijelovima i u području Rudne gore. Danas u Saskoj postoji sedam uskotračnih pruga koje se većinom koriste u turističke svrhe. Veliki broj starih željezničkih pravaca danas više nije u funkciji.

Trenutačno su u fazi izgradnje brze veze u smjerovima Leipzig–Dresden (preko Riese), te Dresden–Chemnitz i Leipzig/Halle–Erfurt. Veliki željeznički projekt je i izgradnja podzemne željeznice u Leipzigu. Zanimljivo je napomenuti da je leipziški glavni kolodvor prema površini najveći glavni kolodvor u Europi. Unatoč gustoj željezničkoj mreži i velikom broju stanovnika, Saska ima najmanje željezničkih kolodvora za duge relacije od svih novih njemačkih pokrajina. Četiri ovakva kolodvora nalaze se unutar ili oko Dresdena i Leipziga. Urbano područje Chemnitz-Zwickau slovi kao željeznički najlošije povezano područje među njemačkim gradskim regijama.[21]

Turizam[uredi VE | uredi]

Od prirodnih ljepota, najposjećenija područja su Rudna gora, Vogtland, Saska Švicarska i Žitavsko gorje, dok su Leipzig i Dresden najposjećeniji gradovi. Uz sportske i rekreativne sadržaje, Saska turiste privlači i bogatom kulturom i arhitekturom koji su posebno izraženi u gradovima kao što su Dresden, Leipzig, Meißen (porculan) ili Görlitz. Posebno kulturno bogatstvo ovog kraja je rudarska tradicija ("Cesta srebra" između Zwickaua i Dresdena), te lokalna obrtnička umjetnost, kao i lužičkosrpske pisanice. Broj noćenja u Saskoj kretao sa od 14,9 milijuna 2005. godine, preko 15,9 milijuna (+6,7 %) 2006.,[22] i 15,5 milijuna 2007. [23], do 15,7 milijuna 2008. godine.[24]

Reference[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Savezni i pokrajinski statistički podaci
  2. Statistisches Bundesamt - Podaci o zaduženosti po pokrajinama
  3. statistik.sachsen.de: 5. Regionalisierte Bevölkerungsprognose für den Freistaat Sachsen bis 2025. Provjereno 22. svibnja 2011.
  4. Geburten je Frau im Freistaat Sachsen 1990 – 2010, PDF
  5. http://www.ekd.de/download/kirchenmitglieder_2007.pdf
  6. http://www.dbk.de/relaunchhinweis
  7. Deutschlandfunk, Sendung „Tag für Tag“: Altkatholiken in Sachsen (14. travnja 2009.)
  8. Statistisches Landesamt Sachsen
  9. Änderung des Gesetzes über Sonn- und Feiertage im Freistaat Sachsen
  10. Gesetz über Sonn- und Feiertage im Freistaat Sachsen (SächsSFG) § 1
  11. http://www.medien.sachsen.de/12594.htm
  12. http://www.medien.sachsen.de/
  13. http://www.bvda.de/index.php?id=40&land=13
  14. http://www.medien.sachsen.de/12602.htm
  15. http://www.freie-radios.de/
  16. http://www.slm-online.de/psk/slmo/powerslave,id,193,nodeid,193,ansicht,gruppe,gruppe_id,100.html
  17. http://www.medien.sachsen.de/12601.htm
  18. [1] (12. kolovoza 2011.)
  19. Eurostat News Release 63/2006: Regionalni BDP per capita u EU 25[2]
  20. [3] (12. kolovoza 2011.)
  21. Tehničko sveučilište u Chemnitzu: Wie die Deutsche Bahn eine ganze Region im Stich läßt.
  22. Statistisches Landesamt des Freistaates Sachsen: Übernachtungen in Beherbergungsstätten des Freistaates Sachsen nach dem Herkunftsland der Gäste ab 1992 (izbor)
  23. Landestourismusverband Sachsen:"Das Jahr 2007"
  24. Landestourismusverband Sachsen: "Stabil trotz Krisenzeiten - Reiseland Sachsen 2008 wieder im Aufwärtstrend"

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Wolfgang Ismayr, Klemens H. Schrenk: Freistaat Sachsen, in: Uwe Andersen, Wichard Woyke, Handwörterbuch des politischen Systems der Bundesrepublik Deutschland, 6. Auflage, VS-Verlag, Wiesbaden 2009, S. 394-399, ISBN 3-531-15727-2
  • Joachim Menzhausen: Kulturgeschichte Sachsens. Edition Leipzig, Leipzig 2008
  • Reiner Groß: Geschichte Sachsens. Edition Leipzig, 4. Auflage, Leipzig 2007
  • Friedrich Ludwig Müller, Angela Pfotenhauer, Elmar Lixenfeld, Florian Monheim: Barock in Sachsen. Monumente-Edition. Monumente-Publikation der Deutschen Stiftung Denkmalschutz, Bonn 2000, ISBN 3-935208-01-4
  • Rainer Karlsch, Michael Schäfer: Wirtschaftsgeschichte Sachsens im Industriezeitalter. Edition Leipzig, Dresden/Leipzig 2006
  • Hartmut Kowalke: Sachsen. Reihe Perthes Länderprofile, Klett-Perthes-Verlag, Gotha/Stuttgart 2000, ISBN 3-623-00672-6
  • Sächsische Landeszentrale für politische Bildung/Landesverein Sächsischer Heimatschutz e.V. (Hrsg.): Sachsen. Heimatgeschichte, Volkskunde, Denkmalpflege, Dorfgestaltung, Natur und Landschaft. Dresden 2007

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]