Ambrozije Gučetić
| Njegova preuzvišenost Ambrozije Gučetić O.P. | |
|---|---|
| Stonski biskup | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Imenovan | 23. ožujka 1615. |
| Služba završila | 13. srpnja 1632. |
| Prethodnik | Mihovil Restić |
| Nasljednik | Ludovik Džamanjić |
| Druge službe | Trebinjsko-mrkanski biskup (1609.–1615.) |
| Redovi | |
| Posvećenje | 5. srpnja 1609. posvetitelj Ottavio kard. Acquaviva d'Aragona |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 1563. Dubrovnik |
| Umro | 13. srpnja 1632. Ston |
| Pokopan | Stonska katedrala |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
Ambrozije ili Ambroz Gučetić O.P. (tal. Ambrogio Gozzeo; Dubrovnik, 1563. – Ston, 13. srpnja 1632.) bio je prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup stonski od 1615. do 1632. Prije toga, obnašao je dužnost biskupa trebinjsko-mrkanskog, od 1609. do 1615. godine.
Smatra se jedim od prvih hrvatskih životopisaca.[1]
Rodio 1563. godine u dubrovačkoj plemićkoj obitelji, Marina Franova zvanog Ruljica († 1571.) i Nike, kćeri Luje G. († 1600.) koji su osim njega imali šest drugih sinova i četiri kćeri, od kojih je jedna bila časna sestra benediktinka u samostanu sv. Marije. Nijedan brat se nije ženio, niti imao potomka.[2] Ime je dobio po očevom polubratu, Ambrozu Gučetiću, dubrovačkom plemiću i stonskom knezu.[3]
Dana 29. svibnja 1578. ušao je u dominikanski red. Nakon završenog tečaja humanističkih znanosti, 1584. poslan je na doškolovanje u Bolognu.[2] Na generalnom učilištu dominikanskoga reda je 1588. godine položio lektorski ispit.[4] Dana 15. kolovoza Iste godine je iz Dubrovnika bio poslan u Napulj da na tamošnjem Generalnom učilištu Reda kao bakalaureus predaje teologiju zbog postizanja doktorata.[4] Nakon toga se vraća u Dubrovnik gdje je bio prior u više samostana dominikanske Dubrovačke kongregacije.[4]
Na prijedlog dubrovačkog Senata od 2. veljače 1609.,[5] poglavar dominikanskog reda, Augustinus Galamini, 20. svibnja 1609., odobruje njegov izbor.[6] Papa Pavao V. ga zatim imenuje, 15. lipnja iste godine,[7] trebinjsko-mrkanskim biskupom. Za biskupa je posvećen 5. srpnja 1609. godine.[7] Glavni posvetitelj na ređenju, u rimskoj bazilici San Giovanni dei Fiorentini, bio mu je Ottavio kard. Acquaviva d'Aragona.[7]
S kotorskim biskupom vodio je spor zbog jurisdikcije nad Herceg Novim, ali ga nije dobio.[6] Gučetić je bio prvi trebinjsko-mrkanski biskup koji je stupio na tlo svoje biskupije pod osmanskom vlašću. O tome je napisao izvještaj Kongregaciji Koncila u Rimu, 1610. godine.[8] Tada navodi da u njegovoj biskupiji postoje u Popovu svega 4 katolička zaseoka.[9] Dalje navodi kako su nevjernici porušili brojne crkve u biskupiji te da je biskupija bez svećenstva.[9] Uz to navodi da on, kao biskup, ima samo trojicu sluga.[9] Ipak, poznato je da u to vrijeme u Popovu i Gracu djeluju dvojica svećenika franjevaca.[8] U izvještaju iz 1613. navodi kako su mu spomenuti svećenici iskazali poslušnost[8] s brojnim vjernicima u Herceg-Novom, Popovu, Orahovu, Bobanima te nekim drugim mjestima.[5]
Sveta ga Stolica, 23. ožujka 1615., premješta za biskupa Stonske biskupije.[5] Uz novčanu pomoć biskupa Nikole Brautića, podignuo je dominikanski samostan u Brocama na Pelješcu.[4] Godine 1626. za katedralnu crkvu dao je izraditi bogato oslikan oltar.[6] Godine 1628. obdario je svećeničku bratovštinu u Stonu bogato oslikanim oltarom.[4]
Preminuo je 13. srpnja 1632. godine. Pokopan je u stonskoj katedrali.[5][4]
Ostavio je više djela u rukopisu:[6]
- „Reformatio calendarii perpetui iuxta calendarium Gregorianum”
- „Tabula ordinationum omnium capitulorum generalium Ordinis Praedicatorum ab anno Domini MDXLII usque ad annum MDCI”
- „Lectiones in Logicam Petri Hispani”
- „Correctiones Commentarii Ludovici Vives in libros S. Augustini De civitate Dei”
- „Correctiones in figuras Bibliorum Fr. Antonii de Rempologis Heremitani”
- „Correctiones in Regnum Slavorum Mauri Oribini”
- „Correctiones in librum ‘Il monte Calvario’”
- „Similitudines et exempla num. 1019 ad usum concionatorum”
- „Arbor nobilis familiae Gozeanae”
Sva djela, osim posljednjega, koje govori o rodoslovlju Gučetića, su vremenom izgubljena.[4]
U Veneciji mu je 1605. objavljeno djelo:[4]
- „Catalogus virorum ex familia Praedicatorum in literis insignium”
- ↑ Uredništvo 1983.
- ↑ a b Krasić 2023, str. 461.
- ↑ Vekarić 2009.
- ↑ a b c d e f g h Krasić 2002.
- ↑ a b c d Perić 2000, str. 22.
- ↑ a b c d Krasić 2023, str. 462.
- ↑ a b c Catholic Hierarchy.
- ↑ a b c Krešić 2011, str. 60.
- ↑ a b c Pinjuh 2013, str. 67.
- Krasić, Stjepan. 2023. Dubrovački dominikanci i Trebinjsko-mrkanska biskupija. Puljić, Ivica; Marić, Marinko (ur.). Trebinjsko-mrkanska biskupija: Zbornik radova povodom obilježavanja 1000. obljetnice prvoga pisanog spomena Trebinjske biskupije i 700. obljetnice prvoga pisanog spomena Mrkanske biskupije. Trebinjsko-mrkanska biskupija. Mostar. str. 437–469
- Perić, Ratko. 2000. Da im spomen očuvamo. Biskupski ordinarijat Mostar. Mostar.
- Pinjuh, Dijana. 2013. Vjerske prilike kod katolika u Hercegovini od turskog osvajanja do konca 17. stoljeća. Zagreb
- Krasić, Stjepan. 2002. Gučetić, Ambroz. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - Krešić, Milenko. 2011. Crkveno uređenje jugoistočne Hercegovine (Trebinjske biskupije) u 17. stoljeću. Vrhbosnensia. Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo. (11): 57–70
- Prlender, Ivica. 2002. Gučetić. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - Uredništvo. 1983. Predgovor (PDF). Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - Vekarić, Nenad. 2009. Gučetić (Gozze), Ambroz. Leksikon Marina Držića. Zagreb. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Bishop Ambrogio Gozzeo, O.P. †. catholic-hierarchy.org (engleski). Pristupljeno 18. rujna 2022.
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Toma Budislavić |
Biskup trebinjsko-mrkanski 1609.–1615. |
nasljednik Krizostom Antić |
| prethodnik Mihovil Restić |
Biskup stonski 1615.–1632. |
nasljednik Ludovik Džamanjić |