Andrija Konc

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Andrija Konc (Sombor, 10. studenog 1919. - Bjelovar, 1945.) hrvatski operetni pjevač i šansonjer, najpopularniji pjevač četrdesetih godina.

Životopis[uredi VE | uredi]

Glas je školovao u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesora Lava Vrbanića, kod kojeg je i diplomirao . U Zagrebu je jedno vrijeme pjevao u opernom zboru HNK-a, ali ga je napustio i opredjelio se za zabavnu glazbu. U kratkom vremenu postao je vrlo popularan. Pjevao je u najelitnijim zagrebačkim lokalima, snimao je gramofonske ploče, pjevao je na radiju, gostovao u inozemstvu. Andrija Konc je 1933. pristupio konobarskom športskom klubu Hajduk u Zagrebu i tamo je šest godina igrao na mjestu vratara. Godine 1938. zagrebačke Ilustrovane športske novine objavile su vijest da “odlični vratar Konc odlazi ove godine u Budimpeštu, gdje će igrati za Ferencvarosz...” Konc je ipak prednost dao svojem školovanju na Akademiji i nije otišao u Budimpeštu, ali je 1939. postao vratar tadašnjeg službenog državnog nogometnog prvaka, zagrebačkog HAŠK -a.

Dana 22. ožujka 1945. godine izveo je uživo na Hrvatskom krugovalu skladbu Ljube Kuntarića "Ti ni ne slutiš", a nešto kasnije iste godine njegova sudbina ostala je do današnjih dana nepoznata.

Dolaskom nove vlasti 8. svibnja 1945. na Radio Zagrebu mnoge se radijske djelatnike surovo maknulo, a mnogima je bio zabranjen svaki javni nastup. Popularni domaći šlageri u novom duhu "kolektivizma" smjeli su biti izvođeni samo u orkestralnoj inačici, dok su se pjevale isključivo narodne pjesme u pratnji tamburaških sastava.

Eliza Gerner u svojoj knjizi "U sjeni stoljeća koje odlazi" navodi da je 1945. odveden u logor, vjerojatno zato jer je bio zvijezda u doba Nezavisne Države Hrvatske, dok lokalni izvori, spominju likvidaciju Andrije Konca u samom Bjelovaru, premda ni za jedno ni za drugo nema izravnih dokaza. Jedino je neosporna činjenica da se Andriji Koncu gubi svaki trag nakon ulaska u zgradu bjelovarske OZNA-e 1945. godine. Po skidanju zabrane spominjanja imena Andrije Konca 1993. godine, Eliza Gerner navodi kako je poslala sve izreske iz novina njegovoj sestri Elizabeti, koja je u međuvremenu umrla.

Izvori[uredi VE | uredi]