Antička sela sjeverne Sirije

Antička sela sjeverne Sirije
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Sirija
Godina uvrštenja	2011. (35. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, iv, v
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:1348
Koordinate	36°20′3″N 36°50′39″E / 36.33417°N 36.84417°E
	Mrtvi gradovi Sirije Lokacija antičkih sela u sjevernoj Siriji
	v; r; u;

Antička sela sjeverne Sirije čini skupina od 40 sela (od oko njih 700) grupiranih u osam parkova koji se nalaze u sjeverozapadnoj Siriji, jugozapadno od Alepa, a pružaju izvanredno svjedočanstvo seoskog života u kasnoj antici i tijekom bizantskog razdoblja. Napuštena od 8. do 10. stoljeća, sela koja datiraju od 1. do 7. stoljeća (kao što su: Serjilla, Al-Bara, Telanissos, i dr.), poznata i kao Mrtvi gradovi Sirije,^[1] imaju izuzetno dobro očuvan krajolik i arhitektonske ostatke stambenih zgrada, poganskih hramova, crkava (kao što je Crkva Svetog Simeona Stupnika iz 475. god. u mrtvom gradu Telanissosu^[2]), cisterni, termi, itd. Reliktni kulturni krajolik ovih sela također predstavlja važnu ilustraciju prijelaza iz antičkog poganskog svijeta rimskog carstva do bizantskog kršćanstva. Poneki posjedi ilustriraju hidrauličke tehnike, obrambene zidove i planiranje rimskih poljoprivrednih parcela kao svjedočanstvo majstorstva mještana u poljoprivrednoj proizvodnji.

Napušteno i danas pusto, područje mrtvih gradova nekad je obiliovalo velikim brojem prosperitetnog stanovništva, jer je bogato maslinicima i bilo je zaleđe velikog kršćanskog središta, grada Antiohije. Gradovima i selima ("gradovi" je pogrešan naziv, ali zvuči dramatičnije) nedostaje mrežni plan antičkih gradova, i umjesto toga čini se kako su se ova naselja organski razvila u prirodi.

Nakon islamskog osvajanja bizantskoga svijeta, politički i demografski centar preselio se iz Antiohije u Damask i ovoj regiji, koja je ovisila o Antiohiji, počelo je propadati. Njegovi stanovnici su se odselili ostavljajući za sobom duh gradova. U nedostatku provala ili prirodnih katastrofa, ti gradovi i sela su ostali izvanredno dobro očuvani kroz stoljeća. Zbog toga su od 2011. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji.^[3] No, zbog ratnih sukoba, 20. lipnja 2013. godine UNESCO je odlučio staviti svih šest mjesta svjetske baštine u Siriji na popis mjesta svjetske baštine u opasnosti.^[4]