Damask

Koordinate: 33°30′N 36°17′E / 33.500°N 36.283°E / 33.500; 36.283
Izvor: Wikipedija
Damask
دِمَشق Dimašk
panorama Damaska
panorama Damaska
Službeni pečat Velikog Novgoroda
Pečat
Nadimak: مدينة الياسمين Madīnatu 'l-Yāsmīn ("Grad Jasmina")
Koordinate: 33°30′N 36°17′E / 33.500°N 36.283°E / 33.500; 36.283
Država Flag of Syria.svg Sirija
Pokrajina Damask
Okrug [[(okrug)|]]
Nahija [[(nahija)|]]
Površina
 - Urbano područje 77 km2
 - Metropolitansko područje 105 km2
Visina 680 m
Stanovništvo (2009.)
 - Grad 4,356.000
 - Urbano područje 1,711.000
Vremenska zona EET (UTC+2)
 - Ljeto (DST) EET (UTC+3)
Poštanski broj 11
Pozivni broj 963
Zemljovid
Damask na karti Sirija
Damask
Damask

Damask (službeni arapski naziv : دمشق Dimašk; neslužbeno: aš-Šam الشام) je glavni grad i jedan od 14 upravnih okruga Sirije. Prema popisu iz 2009. u gradu živi oko 1,11 milijuna stanovnika[1], dok je u širem gradskom području obitavalo više od 2,4 milijuna stanovnika.

Damask se nalazi na rijeci Barada, na istočnom podnožju planinskoga vijenca Antilibanon, 80 km od istočne obale Sredozemnoga mora, na visoravni oko 680 metara nadmorske visine. Klima je poluaridna (polupustinjska) zbog tzv. sjenovitih kiša s Antilibanona.

Danas je Damask prijestolnica Sirije u kojoj se nalaze vlada i ministarstva, dok gradom upravlja Ministarstvo unutarnjih poslova. Damask je također jedno od glavnih kulturnih i vjerskih središta Levanta. Drevni grad Damaska upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji još 1979. godine. God. 2008. izabran je za arapski glavni grad kulture.[2]

Povijest Damaska[uredi | uredi kôd]

Damask u starom vijeku[uredi | uredi kôd]

Za Damask se tvrdi da je najstariji u kontinuitetu nastanjeni grad svijeta, iako se za isto pripisuje i Alepu (Haleb, حلب). U hijeroglifskim tablicama nađenim u Egiptu spominje se »Dimaška« kao jedan od osvojenih gradova u 15. stoljeću prije Krista. U iskopinama u dvorištu džamije Umajad su pronađeni predmeti iz trećeg tisućljeća prije Krista. Ime Dimaška nalazi se u arhivima Elbe, a pronađeno je i na pločicama u gradu Mariju (oko 2500. pr. Kr.).

Za Damask su se vodile mnogobrojne bitke tijekom rane povijesti, počevši od izraelskoga kralja Davida, asirskoga kralja Tiglata Pilesera III. (733. pr. Kr.), novobabilonskog vladara Nabukodonosora II. (pod čijom su vlašću bili od 604. pr. Kr. - 562. pr. Kr.), preko ahemenidskih Perzijanaca (530. pr. Kr.) do Aleksandra Makedonskoga (koji je osvojio grad 333. pr. Kr.). Grčki utjecaj oslabio je kada su Nabatejci pokorili grad 85. pr. Kr. Rimljani su uskoro protjerali Nabatejce (64. pr. Kr.) i Sirija je postala rimskom provincija (Syria). Damask je u rimsko doba dobio na važnosti i postao vojna baza za borbe protiv Perzijanaca. Hadrijan je proglasio metropolis u 2. stoljeću poslije Krista.

Damask između religija[uredi | uredi kôd]

Grob glave sv. Ivana Krstitelja

U Damasku je Saul Taržanin prešao na kršćanstvo i postao apostol Pavao. Do kraja 4. stoljeća poslije Krista većina stanovništva je primila kršćanstvo. Jupiterov hram postao je katedrala posvećena sv. Ivanu Krstitelju, čija glava i danas leži u grobu unutar džamije. Prodorom islama, Damask postaje sjedište Omejidskoga kalifata, u razdoblju od 661. do 750. godine. Grad je naglo rastao i kršćanska katedrala pretvorena je u džamiju. Kada su Abasidi prevladali i preselili kalifat u Bagdad, Damask je opustio.

Srednji vijek, turska i mongolska osvajanja[uredi | uredi kôd]

Grad su osvojili Turci Seldžuci (1076.), nakon čega su ga Križari bezuspješno pokušali preoteti 1148. god., prije nego što je on 1154. god. konačno pao u ruke Nuredina (Nur ad Din, Nur ad-Din), generala turskog porijekla. Mnogi spomenici u današnjem gradu potiču iz vremena njegovog nasljednika, Saladina (Salah ad Din, Salah ad-Din), kada je Damask bio prijestolnica ujedinjenog Egipta i Sirije.

Mongoli su se sljedeći uselili u grad, ali su ubrzo bili izbačeni od strane egipatskih Turaka Memluka 1260. god. Tijekom memlučkog razdoblja, roba iz Damaska je poznata širom svijeta i privukla je mnogo trgovaca iz Europe. Ovo je vodilo ka drugoj najezdi Mongola pod Tamerlanom, kada je grad opustošen, a svi umjetnici i znanstvenici deportirani u Samarkand. Memluci su se ubrzo vratili i nastavili izgradnju grada.

S početkom četverostoljetne osmanske vladavine gradom (1516. god.) bogatstvo se Damaska smanjuje i grad postaje manje pokrajinsko središte unutar velikoga carstva. Jedina kratka stanka u osmanskoj vladavini bila je u razdoblju 1831. - 1840. god., kada je grad ponovo postao glavni grad egipatske Sirije, pod vladavinom Muhameda Ali Paše. Zapadne sile interevenirale su u strahu od propasti Osmanskoga carstva, i natjerale generala Ibrahim Pašu na povlačenje iz Sirije.

Novi vijek[uredi | uredi kôd]

Do 1878. brojnost stanovništva se popela na oko 150 000, a u gradu je postojao dobro izgrađen prijevozni sustav. 1908. godine grad je imao mrežu tramvajskog prijevoza i željeznicom je bio povezan s Bejrutom i Medinom. Turske i njemačke snage koristile su Damask kao bazu tijekom Prvoga svjetskog rata. Kada su ih pobijedili Arapska Liga i Saveznici, postavljena je prva, kratkotrajna vlada 1919. godine. Francuzi su dobili mandat od Lige Naroda i okupirali grad i zemlju u razdoblju 1920. - 1945. Susreo ih je val nezadovoljstva i otpora, tako da su 1925. čak uveli bombardiranje kao metodu slamanja otpora. Potpuna nezavisnost stečena je 1946. godine, kada su se francuske i britanske snage povukle, čime Damask postaje glavnim gradom nezavisne države Sirije.

God. 1979., Damask je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji, a od 1999. god. Sirija je zakonom o zaštiti starina provela zaštitu Staroga grada.[3] No, zbog ratnih sukoba, 20. lipnja 2013. godine UNESCO je odlučio staviti svih šest mjesta svjetske baštine u Siriji na popis mjesta svjetske baštine u opasnosti[4]

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Drevni grad Damask
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Courtyard2(js).jpg
Flag of Syria.svg Sirija
Godina uvrštenja1979. (3. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:20
Koordinate33°31′N 36°17′E / 33.51°N 36.29°E / 33.51; 36.29 (WD)
Damask na karti Sirija
Damask
Damask


Damask ima mnoge znamenitosti iz raznih povijesnih razdoblja grada. Kako je grad pripadao mnogim kulturama i narodima koje su uvijek gradile na ostacima prijašnjih građevina postalo je gotovo nemoguće istražiti sve ruine koje na nekim mjestima leže 2,5 m ispod današnjeg nivoa grada. Damaščanska citadela (1076.) se nalazi na sjeverozapadnom kutu Starog grada, a ostaci rimskog Jupiterovog hrama na ulazu u sokak Al Hamadija. Rimska središnja ulica (decumanus), danas poznata kao "Ulica zvana prava", koja se navodi u tekstu o preobraćenju sv. Pavla u Djelima apostolskim 9:11, produžena je do 1,5 km duljine. Ulica Bab Šarki ( باب شرقي‎, "Istočna vrata"), koja je ispunjena mnogim trgovinama, vodi do stare kršćanske četvrti Bab Tuma (باب توما, "Vrata sv. Tome"). Na kraju ulice Bab Šarki nalazi se podzemna kapela ispod kuće sv. Ananija (كنيسة القديس حنانيا‎) koji je pokrstio sv. Pavla. Sokak Midhat Paše (سوق مدحت باشا‎) je natkrivena tržnica, duga 490 m, nazvana po osmanskom upravitelju koji ju je obnovio u 19. stoljeću.

Omejidska džamija (جامع بني أمية الكبير‎, Ğām' Banī 'Umayya al-Kabīr) je najveća i jedna od najstarijih džamija na svijetu, te se smatra četvrtom najsvetijom džamijom islama. Izgrađena je 634. godine na mjestu ranokršćanske bazilike posvećene Svetom Ivanu Krstitelju iz vremena Konstantina I., te se u njoj još uvijek nalazi oltar glave sv. Ivana Krstitelja, kojeg kao proroka štuju i kršćani i muslimani. Tu se također nalazi i oltar Muhamedovog unuka, kalifa Husejn ibn Alija, ali i Saladinov mauzolej u vrtu džamije. U blizini se nalazi i Džamija Sajudah Rukaja, kćerke Husejna ibn Alija, ali i palača Azem, palača osmanskih upravitelja Sirije.

Ostale zgrade[uredi | uredi kôd]

Gradovi prijatelji[uredi | uredi kôd]

Damask ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Statistički zavod SirijeInačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2011. - procjena broja stanovnika Damaska po spolu 31. prosinca 2009. (engl.) Posjećno 11. travnja 2011.
  2. Damask kao arapski glavni grad kulture 2008.Inačica izvorne stranice arhivirana 5. kolovoza 2011. (arap.) Posjećeno 11. travnja 2011.
  3. Ancient City of Damascus na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 20. lipnja 2013.
  4. Syria’s Six World Heritage sites placed on List of World Heritage in Danger na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 20. lipnja 2013.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Damask

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]