Armin Pavić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Armin Pavić

Armin Pavić (Požega, 29. ožujka 1844. - Zagreb, 11. veljače 1914.), bio je hrvatski književni povjesničar i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Armin Pavić rođen je u Požegi 1844. godine. Gimnaziju pohađao u rodnome gradu i Zagrebu.[1] Studij klasične filologije i slavistike završio u Beču 1864. godine. Radio je kao gimnazijski profesor u Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Požegi i Zagrebu.[1] Od 1877. godine bio je profesor hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojega je bio i dekan (1882.-83. i 1894.-95.). Bio je i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1896.-97.),[2] redoviti član JAZU (od 1874.) i saborski zastupnik (1884.-1906.).[3] U mladim danima objavljivao je pjesme i pripovijetke, prijevode i kazališne kritike.

Umro je u Zagrebu 11. veljače 1914. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[4][5]

Znanstvena djelatnost[uredi VE | uredi]

Istraživao je povijest književnosti i književnu teoriju. Objavljivao je kazališne i književne kritike u mnogim časopisima, najčešće u Viencu, a za ediciju Stari pisci hrvatski priredio je djela Ivana Gundulića i Junija Palmotića. Poznat je po tome što se uključio u raspravu o podrijetlu Gundulićeva Osmana. U početku je tvrdio da su ga napisala dva pisca, a poslije se priklonio stajalištu o postojanju dvaju manjih spjevova koji su tek naknadno spojeni u jedan. Sličnu je tezu zastupao i u raspravama o podrijetlu pjesama o boju na Kosovu, tvrdeći kako su one odlomci iz jedne veće tekstovne cjeline, vjerojatno epa. Takve su Pavićeve teze zasigurno nastale pod utjecajem Wolfovih pretpostavki o genezi Homerova epa. Jedno od njegovih prvih djela, Historija dubrovačke drame (1871.), zajedno s monografskim raspravama o Ivanu Gunduliću (Estetička ocjena Gundulićeva Osmana, 1879.; Postanje Gundulićeva Osmana, 1913.) i Juniju Palmotiću (Junije Palmotić, 1883.), zanimljiv su književnopovijesni prinos istraživanju hrvatske ranonovovjekovne književnosti. Jedan je od značajnijih književnih povjesničara starijega naraštaja, koji se odmaknuo od usko filološkoga pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijega književnopovijesnog istraživanja. Od njegova prevoditeljskoga rada treba istaknuti prijevode Anakreontove lirike u Viencu te vrstan prijevod Aristotelove Poetike s iscrpnim komentarima.[3] Njegova Historija dubrovačke drame iz 1871. godine prvo je hrvatsko opširnije djelo o dubrovačkoj književnosti.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis:

  • O dubrovačkih prevodiocih grčkih tragedija, 1867.
  • Aristotelova definicija pjesničke umjetnosti, 1868.
  • Kako se izgubilo 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana, 1871.
  • Historija dubrovačke drame, 1871.
  • Estetička ocjena Gundulićeva Osmana, 1879.
  • Postanje Gundulićeva Osmana, 1913.
  • Junije Palmotić, 1883.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Proleksis enciklopedija: Pavić, Armin, pristupljeno 20. ožujka 2016.
  2. Sveučilište u Zagrebu: Armin Pavić, pristupljeno 20. ožujka 2016.
  3. 3,0 3,1 Hrvatska enciklopedija: Pavić, Armin, pristupljeno 20. ožujka 2016.
  4. Svakodnevica 1914. u starim novinama, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, pristupljeno 20. ožujka 2016.
  5. Gradska groblja Zagreb - P, pristupljeno 20. ožujka 2016.