Armin Pavić

Armin Pavić
Armin Pavić
Rođenje	29. ožujka 1844. ; Požega
Smrt	11. veljače 1914. (69 god.) ; Zagreb
Polje	povijest književnosti i filologija
	Normativni nadzor wikipodatci; VIAF; HE; DB; Portal o životopisima
	v; r; u;

Armin Pavić (Požega, 29. ožujka 1844. – Zagreb, 11. veljače 1914.), bio je hrvatski književni povjesničar i prevoditelj sa starogrčkoga.

Životopis

Armin Pavić rođen je u Požegi 1844. godine. Sin je Antuna Branka (Aleksandra) Pavića, liječnika Požeške županije i pisca.^[1] Gimnaziju je pohađao u rodnome gradu, Beču i Zagrebu,^[2]^[1] gdje su mu učiteljima bili V. Babukić, Jurković, V. Jagić i J. W. Tkalčević. Studij klasične filologije završio je u Beču 1864. godine, a 1866. je položio u Beču i profesorski ispit iz klasične filologije, a njemačkoga i hrvatskoga kao nastavnih jezika. Radio je kao gimnazijski profesor (za hrvatski, latinski i grčki) u Osijeku, Rijeci, Varaždinu, Požegi i Zagrebu.^[2] Od 1877. godine bio je profesor hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kojega je bio i dekan (1882. – 83. i 1894. – 95.). Bio je i rektor Sveučilišta u Zagrebu (1896. – 97.),^[3] redoviti član JAZU (od 1874.) i saborski zastupnik (1884. – 1906.),^[4] te predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Hrvatske zemaljske vlade od 1898. do 1904.^[5]. U mladim danima objavljivao je pjesme i pripovijetke, prijevode i kazališne kritike.

Umro je u Zagrebu 11. veljače 1914. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.^[6]^[7]

Znanstvena djelatnost

Istraživao je povijest književnosti i književnu teoriju. Objavljivao je kazališne i književne kritike u mnogim časopisima, najčešće u Viencu (na primjer članak Naše kazalište u prvom broju Vienca, zajedno sa Franjom Markovićem), a za ediciju Stari pisci hrvatski priredio je djela Ivana Gundulića i Junija Palmotića.

Jedno od njegovih najznačajnijih djela je Historija dubrovačke drame (1871.), koja predstavlja prvo hrvatsko opširnije djelo o dubrovačkoj književnosti.^[2] O dubrovačkoj književnosti je rekao: "Ja držim još i danas, a i uvieke ću držati Dubrovačku literaturu po nas Hrvate veoma te veoma znamenitom. ..."^[1] Uslijediti će monografske rasprave o Ivanu Gunduliću (Estetička ocjena Gundulićeva Osmana, 1879.) i Juniju Palmotiću (Junije Palmotić, 1883.). Ti radovi predstavljaju važan književnopovijesni prinos istraživanju hrvatske ranonovovjekovne književnosti.

Uključio se i u raspravu o podrijetlu Gundulićeva Osmana (Kako se izgubilo 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana, 1871, O kompoziciji Gundulićeva Osmana^[8], Postanje Gundulićeva Osmana, 1913). Od početka je tvrdio da je riječ o dva spjeva samog Gundulića, Vladislavijade i Osmana, koji su tek naknadno spojeni u jedan, pri čemu je prvo držao da je spjevove spojio odnosno kanio spojiti sam Gundulić, a kasnije je mislio da je to napravio netko (Gundulićev sin) nakon smrti Gundulića, no na kraju se vratio na svoju izvornu tezu.^[1] Nasuprot tome F. Marković, V. Jagić, L. Zore i A. Jensen zatupali su mišljenje o jedinstvu kompozicije Osmana. Sličnu je tezu Pavić zastupao i u raspravama o podrijetlu pjesama o boju na Kosovu, tvrdeći kako su one odlomci iz jedne veće tekstovne cjeline, vjerojatno epa. Takve su Pavićeve teze zasigurno nastale pod utjecajem Wolfovih pretpostavki o genezi Homerova epa.

Jedan je od značajnijih književnih povjesničara starijega naraštaja, koji se odmaknuo od usko filološkoga pristupa književnoj građi i krenuo putem sustavnijega književnopovijesnog istraživanja. Od njegova prevoditeljskoga rada treba istaknuti prijevode Anakreontove lirike u Viencu te vrstan prijevod Aristotelove Poetike s iscrpnim komentarima.^[4] Po pisanju zagrebačkog Srbobrana Armin Pavić, predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu je izbacio iz srednjoškolskih svedodžbi Daničićevo nazivanje jezika: srpski ili hrvatski jezik. Od tada, 1901., se pisalo samo hrvatski jezik.^[9]^[10] Tomislav Maretić je napisao Gramatiku hrvatskog ili srpskog jezika i podnio molbu da mu se gramatika primi kao knjiga za srednje škole. Odgovorio mu je predstojnik g. Pavić, da će mu se knjiga samo tako primiti za srednje škole, ako iz naslova izostavi ono ili srpskog jezika. Srbobran je zbog toga osuđivao Maretića.^[11] ^[12]

Djela

Nepotpun popis:

O dubrovačkih prevodiocih grčkih tragedija, 1867.
Aristotelova definicija pjesničke umjetnosti, 1868.
Kako se izgubilo 14. i 15. pjevanje Gundulićeva Osmana, 1871.
Historija dubrovačke drame, 1871.
Estetička ocjena Gundulićeva Osmana, 1879.
Postanje Gundulićeva Osmana, 1913.
Junije Palmotić, 1883.

Izvori

1 2 3 4 Jelčić, Dubravko. 1977. Vallis aurea. Nakladni zavod MH. Zagreb. str. 157–176, ovdje 169.
1 2 3 Proleksis enciklopedija: Pavić, Armin, pristupljeno 20. ožujka 2016.
↑ Sveučilište u Zagrebu: Armin Pavić, pristupljeno 20. ožujka 2016.
1 2 Pavić, Armin. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20. ožujka 2016.
↑ Batinić, Štefka. 2022. Predstojnici Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade od 1869. do 1918 (PDF). eukor.isp.hr. Pristupljeno 4. studenoga 2025.
↑ Svakodnevica 1914. u starim novinama Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2016. (Wayback Machine), Nacionalna i sveučilišna knjižnica, pristupljeno 20. ožujka 2016.
↑ Gradska groblja Zagreb - P, pristupljeno 20. ožujka 2016.
↑ Pavić, Armin. 1875. O kompoziciji Gundulićeva Osmana. Rad JAZU
↑ Вишњић, Чедомир. 2013. Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 58., Још један "успјех" Српског клуба. СКД Просвјета, Службени Гласник. Загреб, Београд.
↑ Србобран, бр. 38, 17. фебруара - 2. марта 1901., Још један "успјех" Српског клуба. Загреб. 1901
↑ Вишњић, Чедомир. 2013. Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 60. СКД Просвјета, Службени Гласник. Загреб, Београд.
↑ Србобран, бр. 56, 10. (23.) марта 1901.,. Загреб. 1901

Vanjske poveznice

Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

[:0-1] 1 2 3 4 Jelčić, Dubravko. 1977. Vallis aurea. Nakladni zavod MH. Zagreb. str. 157–176, ovdje 169.

[proleksis-2] 1 2 3 Proleksis enciklopedija: Pavić, Armin, pristupljeno 20. ožujka 2016.

[3] Sveučilište u Zagrebu: Armin Pavić, pristupljeno 20. ožujka 2016.

[he-4] 1 2 Pavić, Armin. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20. ožujka 2016.

[5] Batinić, Štefka. 2022. Predstojnici Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade od 1869. do 1918 (PDF). eukor.isp.hr. Pristupljeno 4. studenoga 2025.

[6] Svakodnevica 1914. u starim novinama Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2016. (Wayback Machine), Nacionalna i sveučilišna knjižnica, pristupljeno 20. ožujka 2016.

[7] Gradska groblja Zagreb - P, pristupljeno 20. ožujka 2016.

[8] Pavić, Armin. 1875. O kompoziciji Gundulićeva Osmana. Rad JAZU

[9] Вишњић, Чедомир. 2013. Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 58., Још један "успјех" Српског клуба. СКД Просвјета, Службени Гласник. Загреб, Београд.

[10] Србобран, бр. 38, 17. фебруара - 2. марта 1901., Још један "успјех" Српског клуба. Загреб. 1901

[11] Вишњић, Чедомир. 2013. Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 60. СКД Просвјета, Службени Гласник. Загреб, Београд.

[12] Србобран, бр. 56, 10. (23.) марта 1901.,. Загреб. 1901

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

v r u Rektori Sveučilišta u Zagrebu
19. stoljeće	Matija Mesić (1874. – 1875.) • Stjepan Spevec (1875. – 1876.) • Antun Kržan (1876. – 1877.) • Kosto Vojnović (1877. – 1878.) • Franjo Maixner (1878. – 1879.) • Franjo Iveković (1879. – 1880.) • Aleksandar Bresztyenszky (1880. – 1881.) • Franjo Marković (1881. – 1882.) • Feliks Suk (1882. – 1883.) • Blaž Lorković (1883. – 1884.) • Đuro Pilar (1884. – 1885.) • Gustav Baron (1885. – 1886.) • Franjo Vrbanić* (1886. – 1887.) • Tadija Smičiklas (1887. – 1888.) • Antun Franki (1888. – 1889.) • Luka Marjanović (1889. – 1890.) • Natko Nodilo (1890. – 1891.) • Ivan Bujanović* (1891. – 1892.) • Josip Pliverić* (1892. – 1893.) • Vinko Dvoržak (1893. – 1894.) • Antun Maurović (1894. – 1895.) • Franjo Spevec (1895. – 1896.) • Armin Pavić (1896. – 1897.) • Juraj Dočkal (1897. – 1898.) • Josip Šilović (1898. – 1899.) • Đuro Arnold (1899. – 1900.)
20. stoljeće	Rudolf Vimer (1900. – 1901.) • Franjo Vrbanić* (1901. – 1902.) • Vjekoslav Klaić (1902. – 1903.) • Ivan Bujanović* (1903. – 1904.) • Josip Pliverić* (1904. – 1905.) • Antun Heinz (1905. – 1906.) • Antun Bauer (1906. – 1907.) • Milivoj-Klement Maurović (1907. – 1908.) • Gustav Janeček (1908. – 1909.) • Josip Volović (1909. – 1910.) • Julije Rorauer (1910. – 1911.) • Julije Domac (1911. – 1912.) • Josip Pazman (1912. – 1913.) • Edo Lovrić* (1913. – 1914.) • Đuro Korbler (1914. – 1915.) • Fran Barac (1915. – 1916.) • Ernest Miler* (1916. – 1917.) • Julije Golik (1917. – 1918.) • Ivan Angelo Ruspini (1918. – 1919.) • Ladislav Polić* (1919. – 1920.) • Karlo Radoničić (1920. – 1921.) • Vladimir Varićak (1921. -1922.) • Đuro Nenadić (1922. – 1923.) • Stjepan Zimmerman (1923. – 1924.) • Ladislav Polić* (1924. – 1925.) • Drago Perović (1925. – 1926.) • Ernest Miler* (1926. – 1928.) • Josip Belobrk (1928. – 1932.) • Albert Bazala (1932. – 1933.) • Đuro Stipetić (1933. – 1935.) • Stanko Hondl (1935. – 1937.) • Edo Lovrić* (1937. – 1938.) • Andrija Živković (1938. – 1940.) • Stjepan Ivšić (1940. – 1943.) • Božidar Špišić (1943. – 1944.) • Stjepan Horvat (1944. – 1945.) • Andrija Štampar (1945. – 1946.) • Grga Novak (1946. – 1947.) • Andrija Mohorovičić (1947. – 1949.) • Marko Kostrenčić (1949. – 1950.) • Antun Barac (1950. – 1951.) • Franjo Bošnjaković (1951. – 1952.) • Teodor Varićak (1952. – 1953.) • Željko Marković (1953. – 1954.) • Hrvoje Iveković (1954. – 1956.) • Zoran Bujas (1956. – 1958.) • Marijan Horvat (1958. – 1960.) • Vladimir Serdar (1960. – 1963.) • Slavko Macarol (1963. – 1966.) • Jakov Sirotković (1966. – 1968.) • Ivan Supek (1968. – 1972.) • Predrag Vranicki (1972. – 1976.) • Drago Grdenić (1976. – 1978.) • Ivan Jurković (1978. – 1982.) • Zvonimir Krajina (1982. – 1986.) • Vladimir Stipetić (1986. – 1988.) • Zvonimir Šeparović (1988. – 1990.) • Marijan Šunjić (1990. – 1998.) • Branko Jeren (1998. – 2002.)
21. stoljeće	Tomislav Ivančić** • Helena Jasna Mencer (2002. – 2006.) • Aleksa Bjeliš (2006. – 2014.) • Damir Boras (2014. – 2022.) • Stjepan Lakušić (2022 – danas)
*rektor u dvama, neuzastopnim mandatima **izabran, no podnio ostavku prije stupanja na dužnost