Prijeđi na sadržaj

Bitka na Kosovu polju

Izvor: Wikipedija
Bitka na Kosovu polju

Adam Stefanović: Bitka na Kosovu
Vrijeme 15. lipnja 1389. (Vidovdan)
Lokacija Kosovo polje
Ishod Taktička pobjeda balkanskih snaga
Sukobljeni
Balkanski saveznici:
Moravska Srbija
Bosansko Kraljevstvo
Hrvatsko Kraljevstvo		 Osmansko Carstvo
Vođe
Knez Lazar†
Vlatko Vuković
ban Ivan (vjerojatno Ivan Paližna)[1]		 Murat I.†
Jakub†
Bajazid I.
Vojne snage
30.000 – 40.000 20.000 – 25.000
Posljedice
Smrt kneza Lazara Smrt sultana Murata I.

Bitka na Kosovu polju vodila se 15. lipnja[note 1] 1389. godine između Srbije potpomognute značajnim bosanskim, hrvatskim i albanskim snagama[2][3][4] protiv Osmanskog Carstva, na Kosovu polju oko 5 kilometara sjeverozapadno od Prištine.[5]

Uvod

[uredi | uredi kôd]

Nakon pada Sofije (1382.) i Niša (1386.) Osmanlijama su se otvorila vrata za Srbiju. Lazar je pomoću hrvatske vojske 1387. godine razbio Osmanlije kod Pločnika na rijeci Toplici, ali ta kao i ona hrvatska pobjeda kod Bileće (1388.) razjarila je sultana Murata I. Prvi na udaru bio je knez Lazar. Izmirivši se sa Žigmundom, hrvatsko-ugarskim kraljem tražio je knez Lazar i pomoć Tvrtka, kralja u Bosni. Tvrtko mu je poslao, prema nekim izvorima, 20.000 vojnika pod vodstvom vojvode Vlatka Vukovića. Vojsci bosanskog kralja su se pridružili hrvatski križari pod vodstvom bana Ivana Paližne.[6] Da su na kršćanskoj strani saveznika sudjelovali i odredi Bugara, Vlaha i Čeha,[7] i da su Ugarska i Poljska poslale pojačanja balkanskim saveznicima[8], kako navode neki autori, a na osnovu turskih kronika, je upitno.[6]

Bitka i njezine posljedice

[uredi | uredi kôd]
Raspored vojnih snaga prije Bitke na Kosovu polju

Bitka se odigrala 15. lipnja 1389., na Vidovdan. U osmanskoj vojsci je sultan Murat I. upravljao središnjim dijelom vojske dok su krilima upravljali njegovi sinovi Jakub i Bajazid. Tijek bitke i danas je nejasan; prema jedinim izvorima iz prve ruke – onih s bosanskog dvora Tvrtka I. kršćani su odnijeli pobjedu; međutim se zna da su Srbi ubrzo nakon bitke plaćali sultanu danak, iz čega moramo zaključiti da je posrijedi u najboljem slučaju Pirova pobjeda. U bitci je poginuo osmanski sultan Murat I.; legenda pripovijeda da ga je ubio srpski junak Miloš Obilić.

Također je u bitci poginuo srpski knez (i vladar pretežnog dijela Srbije) Lazar Hrebeljanović; Njegova udovica Milica i malodobni sin Stefan su ubrzo nakon bitke sklopili mir s Osmanlijama, priznajući vrhovnu vlast sultana i obvezavši se na plaćanje danka; srpske postrojbe su se potome borile na osmanskoj strani protiv kršćana u bitkama na Rovinama (1395.) i kod Nikopolja (1396.), te u bitci s Mongolima kod Ankare (Angore) (1402. god.). Vidjevši u rasulu koji je u Turskoj nastao poslije što su Mongoli teško porazili Osmanlije 1402. godine,[9] priliku da se otrgne od podložnosti muslimanskim vladarima, Stefan Lazarević 1402. godine raskida vezu s Osmanlijama, postavši - s titulom despota, kakvu je u to vrijeme koristio i poluneovisni Mihael I. Komnen Duka u Epirskoj Despotovini - vazal ugarsko-hrvatskom kralju Žigmundu Luksemburškom, čiju je vojsku ranije 1396. godine bio pomogao poraziti u bitci kod Nikopolja.

Srbija će od Žigmunda kod uspostave vazalnog odnosa primiti po prvi put vlast nad Mačvom i Beogradom i zabilježiti kratko vrijeme prosperiteta, makar je izgubila područja u Makedoniji. Kralj Žigmund 1411. god. će nakon rata s Bosnom uzeti Srebrenicu Bosni i dati je svojem vazalu Srpskoj Despotovini: kako su ondje bili rudnici srebra, tim je potezom Žigmund u isto vrijeme oslabio Bosnu koja je imala jake pretenzije prema područjima Hrvatske, te ojačao Srbiju u kojoj se od turske opasnosti branilo teritorij same Ugarske. Nakon rata s Turcima 1428. godine mora sada opet umanjena Srbija vratiti Beograd Ugarskoj, a sama plaća danak Osmanlijama; veliki napori da se odupre moćnom muslimanskom susjedu kojem se moralo plaćati veliki danak (e da Turci ne bi puštali svoje čete da posve nesmiljeno pljačkaju i porobljavaju po Srbiji) - tako i gradnja Smedereva na samoj sjevernoj granici Srbije uz Dunav pomoću prisilnog rada - osigurali su opstanak Srpske Despotovine (kao ugarskog vazala) tek na neko vrijeme. Nakon što su 1439. godine Turci uzeli Srbima Srebrenicu, Smederevo je (na samoj granici Srbije s Mađarskom, dakle) uz mađarsku pomoć obranjeno od turskih opsada 1440., 1453. i 1456. godine; svaki puta nakon teških ratova u kojima je Srbija pljačkana, paljena i porobljavana. Posve oslabljena Despotovina predala se Turcima 1459. godine - 70 godina nakon Bitke na Kosovu polju.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Bitka je vođena na srpski praznik Vidovdan koji se slavi 15. lipnja po julijanskom, a 28. lipnja po gregorijanskom kalendaru.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Ivan Paližna, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 3. srpnja 2025.
  2. ↑ (engl.)Miranda Vickers, A History of Kosovo
  3. ↑ (srp.)Miroslava Malešević, Nasilje identiteta[neaktivna poveznica]
  4. ↑ (engl.)Final report of the United Nations Commission of Experts  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. svibnja 2012. (Wayback Machine)
  5. ↑ Serbs Mark Anniversary Of 1389 Battle Of Kosovo
  6. 1 2 Stjepan Antoljak: Jesu li Hrvati sudjelovali u kosovskoj bici 1389. godine?. hrcak.srce.hr. str. 54. Pristupljeno 12. listopada 2025.
  7. ↑ Ангелов, Д., Чолпанов, Б. Българска военна история през Средновековието (X-XV век), Издателство на БАН, София 1994, стр. 235
  8. ↑ Military history of Hungary (Magyarország hadtörténete), Ed.: Ervin Liptai, Zrínyi Military Publisher, 1985. Budimpešta, ISBN 963-05-0929-6
  9. ↑ "ANGORSKA BITKA 1402. (II. dio) - UGAŠENA TURSKA MUNJA", Marinko Ogorec, "Hrvatski vojnik" broj 332, veljača 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2013. Pristupljeno 12. kolovoza 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)


Članak Bitka na Kosovu polju koji govori o bitkama i ratovima je mrva. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bitka_na_Kosovu_polju&oldid=7373259"