Prijeđi na sadržaj

Australopitecini

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Australopithecina)
Australopitecini
Australopithecus sediba
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Primates
Natporodica:Hominoidea
Porodica:Hominidae
Potporodica:Homininae
Tribus:Hominini
Podtribus:Australopithecina
Gregory & Hellman, 1939.
Rodovi

Pojam australopitecini općenito se odnosi na svaku vrstu koja pripada rodu Australopithecus i Paranthropus. Znanstvenici se još nisu usuglasili oko uvrštenja rodova Kenyanthropus,[2] Ardipithecus,[2] i Praeanthropus u ovu skupinu.[3] Pojam dolazi iz stare taksonomske klasifikacije, prema kojoj su australopitecini postojali kao zasebna potporodica.[4] Većina stručnjaka danas klasificira takson Australopithecina kao podtribus tribusa Hominini.[5][6] Pripadnici roda Australopithecus se ponekad definiraju kao "gracilni australopitecini", dok se pripadnici roda Paranthropus nazivaju "robustnim australopitecinima".[7][8]

Australopitecini su živjeli u vremenskom razdoblju pliocena i pleistocena, bili su dvonožni sa zubalom vrlo sličnim čovjekovom. Međutim, moždani im je volumen bio sličan onome kod današnjih čovjekolikih majmuna, s manjim stupnjem encefalizacije nego kod roda Homo.[7] Čovjek (rod Homo) je možda potekao od predaka australopitecina, dok je rod Ardipithecus mogući predak australopitecina.[8]

Popis vrsta

[uredi | uredi kôd]

U popisu niže slijedi popis svih poznatih australopitecina prema Briggsu i Crowtheru.[6]

Fizičke karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Australopitecini su bili prilagođeni dvonožnom hodu, imaju visoki brahijalni indeks (omjer podlaktice i nadlaktice) u odnosu na ostale hominide i veći spolni dimorfizam od pripadnika roda Homo ili Pan,ali manji od gorila ili orangutana. Prema većini podataka zaključuje se da su u prosjeku bili visoki 1,2 do 1,5 metara i teški između 30 i 55 kilograma. Moždani volumen se kretao od 350 do 600 cm3. Zubi iza očnjaka (postkanini) bili su relativno široki s debljom caklinom u odnosu na sadašnje majmune i čovjeka, dok su sjekutići i očnjaci bili relativno mali, s malom razlikom između mužjaka i ženki u usporedbi sa sadašnjim majmunima.[8]

Azijski australopitecini

[uredi | uredi kôd]

Manjinski stav unutar zajednice palaeoantropologa je da su australopitecini migrirali izvan Afrike. Poznati pobornik ove teorije je Jens Lorenz Franzen, bivši direktor odjela za paleoantropologiju Istraživačkog instituta u Senckenbergu. Franzen tumači da su robustni australopitecini u svojim migracijama ne samo došli do Indonezije, kao Meganthropus, nego i do Kine:

Wikicitati »Na ovaj način možemo zaključiti da prepoznavanje prisutnosti australopitecina u Aziji ne zbunjuje veći pomaže rasvjetljavanju rane evolucije hominida na ovom kontinentu. Ovaj koncept može objasniti prisutnost oskudnih ostataka iz Jave i Kine kao tragove azijske grane rane migracije Australopithecusa, kojem je slijedila puno kasnija migracija Homo erectusa iz Afrike, što ju je dovelo do postupnog izumiranja nakon razdoblja suživota.[9]«

Godine 1957., opisan je pronalazak fosilnih zubi iz ranog pleistocena u Kini koji bi trebali pripadati P. robustusu. Tri kutnjaka iz pokrajine Jianshi u Kini (špilja Longgudong) je kasnije identificirano kao zubi vrste Australopithecusa (Gao, 1975.). Međutim, detaljnije analize dovele su u pitanje ovu interpretaciju; Zhang (1984.) tumači zub iz Jianshija kao neidentificirani zub koji pripada H. erectusu. Liu et al. (2010.) također dovode u pitanje vezu između zuba iz Jianshija i australopitecina i smatraju da ovaj zub pripada Homo erectusu:

Wikicitati »Nije vidljiva bitna razlika u obliku zubne krune između zuba iz Jianshija i ostataka zubiju kineskog Homo erectusa, stoga nema dokaza koji podržavaju tezu da je hominin iz Jianshija blizak Australopithecusu

Unutarnje poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Stanford, C. B. (2012). "Chimpanzees and the behavior of Ardipithecus ramidus". Annual Review of Anthropology 41: 139–149. doi:10.1146/annurev-anthro-092611-145724
  2. a b Wood, B. (2010). "Reconstructing human evolution: Achievements, challenges, and opportunities". Proceedings of the National Academy of Sciences 107: 8902–8909. doi:10.1073/pnas.1001649107
  3. Cela-Conde, C. J.; Ayala, F. J. (2003). "Genera of the human lineage". Proceedings of the National Academy of Sciences 100 (13): 7684–7689. doi:10.1073/pnas.0832372100. PMC 164648. PMID 12794185.
  4. Kottak, C. P. (2004). "Glossary". Cultural Anthropology: The Exploration of Human Diversity (10th ed.). McGraw-Hill. ISBN 978-0072832259
  5. Wood, B.; Richmond, B. G. (2000). "Human evolution: Taxonomy and paleobiology". Journal of Anatomy 197 (Pt 1): 19–60. doi:10.1046/j.1469-7580.2000.19710019.x. PMC 1468107. PMID 10999270
  6. a b Briggs, D.; Crowther, P. R., (2008). Palaeobiology II. John Wiley & Sons. str. 124. ISBN 9780470999288.
  7. a b Mai, L. L.; Owl, M. Y.; Kersting, M. P. (2005). The Cambridge Dictionary of Human Biology and Evolution. Cambridge & New York: Cambridge University Press. str. 45. ISBN 978-0-521-66486-8
  8. a b c Szpak, P. 2007. Evolution of the Australopithecines. Tree of Life
  9. Franzen, 1985.

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Briggs, D.; Crowther, P. R., ur. 2008. Palaeobiology II. John Wiley & Sons. str. 600. ISBN 9780470999288
  • Franzen, J. L. (1985). "Asian australopithecines?". In: Hominid Evolution: Past, Present, and Future. New York: Wiley-Liss, 255-263.
  • Gao, J. (1975). "Australopithecine teeth associated with Gigantopithecus". Vertebrata Palasiatica. 13(2): 81-88.
  • Kottak, C. P. 2004. Glossary. Cultural Anthropology: The Exploration of Human Diversity 10th izdanje. McGraw-Hill. ISBN 978-0072832259. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2013. Pristupljeno 23. kolovoza 2014.
  • Liu, Wu, Ronald Clarke, and Song Xing. (2010). "Geometric morphometric analysis of the early Pleistocene hominin teeth from Jianshi, Hubei Province, China." Science China Earth Sciences. 53(8): 1141-1152.
  • Mai, L. L.; Owl, M. Y.; Kersting, M. P. 2005. The Cambridge Dictionary of Human Biology and Evolution. Cambridge University Press. Cambridge & New York. str. 45. ISBN 978-0-521-66486-8
  • Wolpoff, M. H. (1999). Paleoanthropology. New York: McGraw-Hill.
  • Zhang, Y. (1985). "Gigantopithecus and “Australopithecus in China". In: Palaeoanthropology and palaeolithic archaeology in the People’s Republic of China, 69-78.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]