Paranthropus robustus

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Paranthropus robustus
Prvobitna lubanja Paranthropus robustus u Muzeju Transvaal
Prvobitna lubanja Paranthropus robustus u Muzeju Transvaal
Status zaštite

{{StatusIzumrli
Fosil|fosil=Status zaštite: Fosili pra=Status zaštite: prapovijesni Tekst|TEKST=Status zaštite: Vidi tekst izumrli

}}


Raspon fosila: Pleistocen
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Rod: Paranthropus
Vrsta: P. robustus
Dvojno ime
Paranthropus robustus
Broom, 1938.
Područje života
Sinonimi
Australopithecus robustus

(Dart, 1938.)

Paranthropus robustus (ili Australopithecus robustus) je vrsta hominina prvobitno otkrivena u Južnoafričkoj Republici 1938. godine. Po karakteristikama lubanje, razvoj P. robustusa odvijao se prema jačanju sposobnosti žvakanja tvrdih materijala. Zbog osobina koje se asociraju s ovom robusnom linijom australopitecina, antropolog Robert Broom uspostavio je rod Paranthropus i u njega svrstao tu vrstu.

Znanstvenici procjenjuju da je Paranthropus robustus živio između 2,0 i 1,2 milijuna godina prije današnjice. P. robustus imao je veliku sagitalnu krestu, jaku čeljust, čeljusne mišiće i kutnjake i pretkutnjake.

Otkriće[uredi VE | uredi]

"Euridika", DNH-7

Nakon Dartovog otkrića vrste Australopithecus africanus, Robert Broom je podržavao njegove tvrdnje da je Australopithecus africanus predak Homo sapiensa. Broom je bio škotski liječnik koji je u to vrijeme radio u Južnoafričkoj Republici i započeo vlastita iskapanja diljem južnoe Afrike u potrazi za novim primjercima vrste koju je Dart bio prethodno otkrio. Broom je 1938., u starosti od 70 godina, prilikom iskapanja u Kromdraaiju (Južnoafrička Republika) pronašao dijelove lubanje i zube koji su sličili Dartovom primjerku vrste Australopithecus africanus, ali je lubanja imala neke "robusne" karakteristike.

Među otkrivenim fosilima bili su dijelovi lubanje i zubi stari 2 milijuna godina. Fosilna nalazišta vrste Paranthropus robustus mogu se pronaći samo u Južnoafričkoj Republici u Kromdraaiju, Swartkransu, Drimolenu, te špiljama Gondolin i Coopers. U špilji kod Swartkransa otkriveni su ostaci 130 jedinki. Analiza zubiju tih hominina pokazala je da je prosječan P. robustus rijetko živio dulje od 17 godina.

Paranthropus robustus je prva otkrivena "robusna" vrsta hominida, pronađena je dugo prije P. boiseija i P. aethiopicusa. Broomovo otkriće P. robustusa bilo je prvo otkriće robusnog australopitecina i drugo otkriće australopitecina općenito nakon vrste Australopithecus africanus, kojeg je otkrio Dart. Broomov rad na australopitecinima pokazao je da evolutivni trag koji je vodio do Homo sapiensa nije bio pravocrtan, već pun raznolikosti.

Morfologija[uredi VE | uredi]

Karakteristično za sve robusne australopitecine, P. robustus je imao glavu oblikom sličnu gorilinoj, s masivnije građenom čeljusti i zubima u odnosu na hominine u liniji roda Homo. Sagitalna kresta, koja se protezala duž vrha lubanje, služila je kao hvatište za velike mišiće za žvakanje. Lubanju DNH 7 vrste Paranthropus robustus, popularno nazvanu "Euridika", je 1994. otkrio Andre Keyser u špilji Drimolen u Južnoj Africi; stara je 2,3 milijuna godina i pripadala je ženki.

Zubi tih primata bili su veći i deblji od bilo kojeg otkrivenog gracilnog australopitecina, pa je zbog morfoloških razlika Broom prvobitno priključio svoj primjerak vrsti Australopithecus robustus. Mužjaci P. robustusa bili su visoki samo 1,2 m i težili 54 kg, dok su ženke bile niže od 1 metra i težile samo 40 kg, što ukazuje na izražen spolni dimorfizam. Zubi P. robustusa gotovo su iste veličine kao i kod P. boisei.

Broom je pažljivo analizirao svoje otkriće i primijetio razlike u veličini kutnjaka, koji su nešto više bili nalik kutnjacima gorila nego ljudskim kutnjacima. U Južnoj Africi pronađeno je još ostataka P. robustusa. Prosječna veličina mozga ove vrste iznosi samo 410 do 530 cm3, otprilike kao kod čimpanza. Neki znanstvenici tvrde da se ishrana P robustusa sastojala od tvrde hrane kao što su orasi i lukovice, budući da su živjeli u otvorenim šumama i savanama. Novija istraživanja ukazuju na to da su oni vjerojatno bili svejedi generalisti,[1] dok drugi tvrde da su se hranili tvrdom hranom samo za vrijeme oskudice.[2]

Istraživanje omjera izotopa stroncija u zubima (2011.) ukazalo je na to da su grupe vrsta Australopithecus africanus i P. robustus u Južnoj Africi bile patrilokalne: ženke su se, za razliku od mužjaka, nastanjivale dalje od mjesta rođenja.[3][4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Wood, B. & Strait, D. (2004.). "Patterns of resource use in early Homo and Paranthropus". Journal of Human Evolution svezak 46 (2): str. 119. – 162..
  2. Scott, R.S., Ungar, P.S., Bergstrom, T.S., Brown, C.A., Grine, F.E., Teaford, M.F., and Walker, A. (2005.). "Dental microwear texture analysis shows within-species dietary variability in fossil hominins". Nature svezak 436 (broj 7051): stre. 693. – 695..
  3. Bowdler, Neil. "Ancient cave women 'left childhood homes'", BBC News, objavljeno 2 June 2011, pristupljeno 2011-06-02
  4. Copeland SR, et al. (2011.). "Strontium isotope evidence for landscape use by early hominins". Nature svezak 474 (broj 7349): str. 76. – 78..

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]