Juanmouski čovjek

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Homo erectus yuanmouensis
Status zaštite


Raspon fosila: pleistocen
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Natporodica: Hominoidea
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Rod: Homo
Vrsta: Homo erectus
Podvrsta: Homo erectus yuanmouensis
Dvojno ime
Homo erectus yuanmouensis
Područje života

Juanmouski čovjek (kineski: 元谋人, pinyinYuánmóu Rén; lat.: Homo erectus yuanmouensis) je podvrsta Homo erectusa, čiji su fosilizirani ostaci para sjekutića otkriveni u blizini sela Danawu u jugozapadnoj kineskoj pokrajini Yuanmou (kineski:元谋县, pinyin: Yuánmóu Xiàn). Kasnijim istraživanjima na istom su nalazištu pronađene životinjske kosti s tragovima ljudskog djelovanja, kameni alat, pepeo i tragovi logorske vatre. Ovi su fosili izloženi u Kineskom nacionalnom muzeju u Pekingu.

Otkriće[uredi VE | uredi]

Ostatke juanmouskog čovjeka otkrio su 1. svibnja 1965., kineski geolog Fang Qian, koji je radio za Institut za istrađivanje geološke mehanike. Na temelju palaeomagnetskog datiranja okolnih stijena, starost pronađenih fosila je procijenjena na 1,7 milijuna godina, što ih čini najstarijim fosilima ljudskih predaka u Kini i Istočnoj Aziji.[1]

Datiranje[uredi VE | uredi]

Procjenu starosti ovih fosilnih ostataka je neizravno doveo u pitanje Geoffrey Pope koji je objasnio da dokazi na raspolaganju ne podržavaju pojavu hominida u Aziji prije milijun godina od današnjice[2] (ova je sumnja u međuvremenu razriješena s daljim otkrićima posljednjih 25 godina). Ostaju, međutim, proturječna mišljenja glede starosti juanmouskog čovjeka. You et al. (1978.) procjenjuju da član 4 gornjeg sloja formacije spada u srednji pleistocen i trebao bi biti označen kao Shangnabang Fm., dok sedimenti otkriveni u Shagou sadrže ostatke Enhydriodon cf. falconeri i trebali bi biti označeni kao Shagou Fm. iz doba pliocena.[3]

Liu et al. (1983.) smatraju da juanmouski čovjek pripada srednjem pleistocenu, njegova starost dakle ne prelazi 0,73 milijuna godina, stoga je vjerojatno živio u isto vrijeme s pekinškim čovjekom. Qian i suradnici (1985.) su zatim proveli dalje studije na datiranju ostataka juanmouskog čovjeka, ali opet je dobio procjenu od 1,7 miijun godina, dakle razdoblje ranog plesitocena. Ova su istraživanja animirala diskusiju o starosti otkrivenog materijala. Još su uvijek prisutna proturječna mišljenja u vezi sedimenata, paleoklimatskih uvjeta, glacijacije, i drugih aspekata.[4]

Prema rezultatima Qian et al. (1991.), paleomagnetsko datiranje okolnog materijala na mjestu gdje je pronađen fosilni zub pokazuje starost od 1,7 milijun godina. Starija istraživanja Liua i Dinga (1984.) dokazala su da je faunalna skvencija ovog nalazišta obrnuta, s više izumrlih vrsta u površnim slojevima u odnosu na dublje slojeve. Na temelju tih dokaza oni smatraju da je starost juanmouskog čovjeka oko 0,5 - 0,6 milijuna godina što ga svrstava u srednji pleistocen.

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. (1977.). "Preliminary study on the age of Yuanmou man by palaeomagnetic technique". Scientia Sinica svezak 20 (broj 5): str. 645. – 664.
  2. Geoffrey G. Pope. Evidence on the Age of the Asian Hominidae Proceedings of the National Academy of Sciences (1983) 80:4988-92
  3. Qian F, Li Q, Wu P, Yuan S, Xing R, Chen H, and Zhang H (1991). Lower Pleistocene, Yuanmou Formation: Quaternary Geology and Paleoanthropology of Yuanmou, Yunnan, China. Beijing: Science Press, str. 17. - 50.
  4. Qian F, Li Q, Wu P, Yuan S, Xing R, Chen H, and Zhang H (1991). Lower Pleistocene, Yuanmou Formation: Quaternary Geology and Paleoanthropology of Yuanmou, Yunnan, China. Beijing: Science Press, str. 17. - 50.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]