Prijeđi na sadržaj

Berislav Pušić

Izvor: Wikipedija

Berislav Pušić (Krivodol kraj Mostara, 8. lipnja 1952.), hrvatski vojni zapovjednik iz Bosne i Hercegovine. 1992. postao je časnik Vojne policije HVO-a u Mostaru. 11. svibnja 1993. imenovan je za časnika HVO-a za suradnju s UNPROFOR-om. 5. srpnja iste godine postao je šef službe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba, a 6. kolovoza predsjednik povjerenstva zaduženog za zatvore i druge zatočeničke objekte HVO-a.

Suđenje u Haagu

[uredi | uredi kôd]

2004. Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Pušića [1]. Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine [2].

Pušić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4 914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana [3], što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala [4][neaktivna poveznica]. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013.,[1] ali je odgođena za svibanj.[2] U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja.[3] 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 10 godina zatvora.[4]

Dne 29. studenog 2017. godine konačnom je pravomoćnom drugostupanjskom presudom osuđen na 10 godina zatvora.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. www.jutarnji.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2012. (Wayback Machine), "HAAŠKI SUD 'Došlo je do zastoja, presuda Hrvatima iz BiH u ožujku'", HINA, objavljeno 5. prosinca 2012., pristupljeno 6. siječnja 2013.
  2. www.nezavisne.com, "Presuda Prliću i drugima odgođena za maj, " objavljeno 1. ožujka 2013., pristupljeno 5. ožujka 2013.
  3. www.vecernji.hr, "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja, " objavljeno 15. travnja 2013., pristupljeno 22. travnja 2013.
  4. www.vecernji.hr, "PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.
  5. vijesti.hrt.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine), "Posljednja haška presuda - 111 godina za Hrvate iz BiH", objavljeno i pristupljeno 29. studenog 2017.