Slobodan Praljak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slobodan Praljak
Slobodan Praljak 2013.
Slobodan Praljak 2013.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 2. siječnja 1945.
Mjesto rođenja Čapljina, Bosna i Hercegovina
Datum smrti 29. studenoga 2017.
Mjesto smrti Haag, Nizozemska
Nacionalnost Hrvat
Nadimak Brada
Knjige 26 publikacija
Opis vojnoga službovanja
Čin general pukovnik
Ratovi Domovinski rat
Rat u BiH
Važnije bitke Bošnjačko-hrvatski sukob
Vojska Hrvatska vojska
Hrvatsko vijeće obrane

Slobodan Praljak (Čapljina, 2. siječnja 1945.Haag, 29. studenoga 2017.), bio je general pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane.

Bio je predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tijekom 1993. godine. Pravomoćno je osuđen na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.[1]

Slobodan Praljak je izricanje drugostupanjske presude prekinuo ispijanjem bočice otrova u raspravnoj dvorani Haaškog suda za ratne zločine, uz uzvik da nije kriv. Znatan dio javnosti Hrvatske i BiH, te vrh hrvatske politike doživjeli su presudu Slobodanu Praljku kao nepravdu.[2][3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Raniji život[uredi VE | uredi]

Slobodan Praljak završio je tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5. Napisao je svoju tezu o korekciji kromatske slike električnog signala za televizijski rad. Godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, filozofiju i sociologiju. Godine 1972. je diplomirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Predavao je filozofiju i sociologiju.[4]

Tijekom sedamdesetih i osamdesetih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Slobodan Praljak režirao je filmove:

  • Jegulje putuju u Sargasko more (1979.) – TV film
  • Smrt psa (1980.) – dokumentarni film
  • Povratak Katarine Kožul (1989.) – drama (za ovaj film Praljak je zajedno s Abdulahom Sidranom napisao također i scenarij)
  • Sandžak (1990.) – dokumentarni film
  • Duhan (1990.) – dokumentarni film

Režirao je i televizijsku seriju Blesan i tulipan, te TV dramu Novela od Stanca (1980.)

Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bio je istaknut, ali i kontroverzan vojni zapovjednik. Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno oružanim snagama Republike Hrvatske. U rujnu 1991. kao dragovoljac otišao je u Sunju gdje je imenovan za zapovjednika obrane mjesta. Poslije odlazi u BiH te je prilikom oslobođenja doline Neretve i Mostara bio jedan od ključnih zapovjednika oslobađanja u operaciji Lipanjske zore i kasnije promaknut je u čin general-bojnika.

Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.[5]

Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine, general Slobodan Praljak je bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine, Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem "Tutom", što je rezultiralo Praljkovom smjenom sa položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.[6]

Dana 9. studenoga 1993. godine, srušen je Stari most u Mostaru, a većina svjetskih medija je za taj čin optužila Hrvatsko vijeće obrane na čelu sa Slobodanom Praljkom, kao načelnikom, iako je on razriješen dužnosti dan prije. Praljak tvrdi kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Slobodan Praljak

Optužnica[uredi VE | uredi]

Slobodan Praljak se nalazi među šest hrvatskih političara i časnika iz Bosne i Hercegovine (hercegbosanska šestorka), koji su se dragovoljno odazvali pozivu na suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog opužbe za ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini. Zajedno s Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem, optužen je od strane tužiteljstva Haškog suda po točkama optužnice koje uključuju zločine protiv čovječnosti po Ženevskoj konvenciji kršenja prava ratovanja.[5]

Optužnica ih tereti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koji je navodno počeo 18. studenoga 1991. godine osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i trajao do ožujka 1994. godine kada je Washingtonskim sporazumom prekinut Bošnjačko-hrvatski sukob i potpisano osnivanje Federacije Bosne i Hercegovine. U svom prvom iskazu pred Haškim sudom, 6. travnja 2004. godine izjasnio se da po svim točkama optužnice nije kriv.[5]

Suđenje u Haagu[uredi VE | uredi]

Hrvatski general Slobodan Praljak odlučio je preuzeti bitku za obranu pravde u Haagu. Od početka do danas prepoznaje se četrnaest glavnih ciljeva ove bitke: razvoj hrvatske državotvorne svijesti, odgovornost i djelotvornosti, jačanje dostojanstva hrvatskog naroda, provjera funkcioniranja hrvatske države, razotkrivanje funkcioniranja i dosega pravde na sudu u Haagu, informiranja odgovornih hrvatskih institucija i pojedinaca o obrani Bosne i Hercegovine, informiranje hrvatske i svjetske javnosti, prijenos odgovornosti mladima i budućnosti te vlastita obrana kao optuženog. Praljak je uz pomoć svojih suradnika iz ureda obrane počeo prikupljati informacije vezane uz odnos između Hrvatske i BiH tijekom ratnih godina i objavio 26 knjiga.[7]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Završna riječ generala Praljka‎

Na suđenju šestorici bivših političkih i vojnih čelnika Herceg-Bosne, optuženih u Haškom tribunalu, general Slobodan Praljak svjedočeći u svojoj obrani, iznio je mnoge tvrdnje, argumente i citate o ratnim događanjima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. U obraćanju sucima, na kraju završnih riječi svoje obrane pred Haaškim sudom, poručio je da je njegova savjest čista i da zna da nije kriv za ratne zločine. 29. svibnja 2013. godine nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 20 godina zatvora.[8]

Smrt[uredi VE | uredi]

Dana 29. studenoga 2017. na izricanju drugostupanjske presude u Haagu potvrđena je kazna iz prvostupanjske presude; iako je za Praljka presuđeno da nije kriv za jedan dio zločina za koje je osuđen u prvostupanjskoj presudi iz 2013. godine.[9]

Nakon što je presuda izrečena, Praljak je rekao:

"Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!"

i potom podigao fijalu otrova te ju ispio. Nakon nekoliko sati, u bolnici u Haagu, general pukovnik Slobodan Praljak je umro.[10] Znatan dio javnosti u Hrvatskoj i BiH presudu je doživio kao nepravdu,[11][12] a takvoj ocjeni pridružio se i hrvatski politički vrh.[13]

Knjige[uredi VE | uredi]

Tijekom suđenja Praljak je izdao 26 knjiga s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo kulture i Ministarstvo financija u vrijeme vlada Jadranke Kosor i Zorana Milanovića te je knjige proglasilo šundom, na koje se plaća PDV te je 7. svibnja 2013. godine ovrhom nad njegovim računom naplaćeno 435 tisuća kuna.[14][15]

Srodni članci[uredi VE | uredi]

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. The ICTY renders its final judgement in the Prlić et al. appeal case. Press release. International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, Media Office in The Hague, The Hague, 29. studenoga 2017., pristupljeno 30. studenoga 2017.
  2. HRT (1. prosinca 2017.). Plenković i Čović nakon sastanka poslali poruku ohrabrenja. HRT. pristupljeno 3. prosinca 2017.
  3. Index.hr (1. prosinca 2017.). Građani u centru Zagreba pale svijeće za Praljka. Index.hr. pristupljeno 3. prosinca 2017.
  4. Slobodan Praljak redatelj u Bazi hrvatske kinematografije - igrani film
  5. 5,0 5,1 5,2 Druga proširena optužnica protiv hercegbosanske šestorke
  6. Nacional.hr Zbog laži u Haagu, Praljak potencijalni optuženik
  7. Slobodan Praljak. Publikacije o ratu (Izbor knjiga autora Slobodana Praljka, na mrežnim stranicama generala Slobodana Praljka). http://slobodanpraljak.com/. pristupljeno 3. prosinca 2017.
  8. Vecernji.hr, "Presude u Haagu: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.
  9. Judgement Summary (u pogledu izricanja presude S. Praljku, v. osobito str. 13.-14.) (engleski). MKSJ (29. studenoga 2017.). pristupljeno 3. prosinca
  10. Jutarnji.hr, Nakon izrečene drugostupanjske presude, Praljak počinio samoubojstvo! objavljeno i pristupljeno 29. studenoga 2017.
  11. U Mostaru tisuće svijeća za Praljka: "Najveću odgovornost snosi Stipe Mesić koji je cijeli sretan dilao dokumente po Haagu". Dnevnik.hr (29. studenog 2017.). pristupljeno 3. prosinca 2017.
  12. Edi Prodan (29. studenoga 2017.). Na Mostu branitelja stotine građana zapalile svijeće za Praljka. Novi list. pristupljeno 3. prosinca 2017.
  13. J.K. (2. prosinca 2017.). Plenković i Čović žale zbog smrti Praljka i prizivaju reviziju haške presude (bošnjački). BHRT. pristupljeno 3. prosinca 2017.
  14. Večernji.hr "Tko je bio Slobodan Praljak i koju je ulogu imao u BiH", objavljeno i pristupljeno 29. studenoga 2017.
  15. M. Marković (1. prosinca 2017. (priložen dokument Ministarstva kulture RH od 6. studenoga 2008. godine, u faksimilu)). Dokument: Nina Obuljen je knjige generala Praljka o Domovinskom ratu proglasila šundom. Maxportal. pristupljeno 3. prosinca 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Slobodan Praljak.com Stranica generala Praljka, koja sadrži brojne dokumente, video-zapise, publikacije, svjedočenja...