Prijeđi na sadržaj

Valentin Ćorić

Izvor: Wikipedija
Valentin Ćorić, 2017.

Valentin Ćorić (Paoča kraj Čitluka, 23. lipnja 1956.), hrvatski političar iz Bosne i Hercegovine. Radio je kao inženjer na preradi boksita. Poslije se prestao baviti rudarstvom i započeo vojnu karijeru, postavši zapovjednik vojarne u Krvavicama u Hrvatskoj. 1992. imenovan je za zamjenika za sigurnost i zapovjednika Vojne policije HVO-a. Krajem 1993. postao je ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Nakon što je odslužio - uključujući pritvor - dvije trećine od 16 godina zatvora na koje ga je za ratne zločine bio osudio Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, u siječnju 2019. godine je otpušten iz zatvora.[1]

Suđenje u Haagu

[uredi | uredi kôd]

2004. Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Ćorića i Berislava Pušića . Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine .

Ćorić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4 914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana , što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala [2]. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013.,[3] ali je odgođena za svibanj.[4] U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja.[5] 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 16 godina zatvora.[6] 29. studenog 2017. donesena je pravomoćna presuda u kojoj se potvrđuje osuda na 16 godina zatvora.

Nakon zatvora

[uredi | uredi kôd]

Nakon odsluženja nešto više od 2/3 kazne (dugogodišnji pritvor je uračunat u odsluženje kazne), Valentin Ćorić je u siječnju 2019. godine otpušten iz zatvora; uz zabranu medijskog istupanja i komunikacije sa žrtvama.[7]

Nakon otpuštanja iz zatvora, radi u obiteljskoj vinariji u Paoči kod Čitluka.[8]

Nakon isteka zabrane medijskih istupa, 2024. god je Valentin Ćorić objavio knjigu "In vino libertas", s autobiografskim zapisima iz zatvoreništva u Haagu; kod predstavljanja knjige u siječnju 2024. godine objašnjeno je da je ona bila napisana još 2017. god. Na promociji knjige održanoj u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu okupio se veći broj javnih osoba, koji su iskazivali o svojem prijateljstvo i podršci Valentinu Ćoriću.[9]

U intervjuu 2024. god. o svojem djelovanju u ratu govori: "Kao visoki dužnosnik u ratu i poslije, vjerovao sam kako visoko profesionalno i časno obavljam svoje dužnosti. Ali nosio sam i širu odgovornost od koje se ne može pobjeći. Istinski žalim svaku žrtvu i njihove patnje koje je rat prouzročio."[10]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "SAOPĆILI IZ MEĐUNARODOG MEHANIZMA ZA KRIVIČNE SUDOVE (MMKS): Ratni zločinac Valentin Ćorić na prijevremenoj slobodi", "Slobodna Bosna", 12. veljače 2024. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
  2. "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja", "Javno.ba" (preuzeto od "Večernji list"), 15. travnja 2013. Kopija kod "Wayback machine"
  3. www.jutarnji.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2012. (Wayback Machine), "HAAŠKI SUD 'Došlo je do zastoja, presuda Hrvatima iz BiH u ožujku'", HINA, objavljeno 5. prosinca 2012., pristupljeno 6. siječnja 2013.
  4. www.nezavisne.com, "Presuda Prliću i drugima odgođena za maj, " objavljeno 1. ožujka 2013., pristupljeno 5. ožujka 2013.
  5. www.vecernji.hr, "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja, " objavljeno 15. travnja 2013., pristupljeno 22. travnja 2013.
  6. www.vecernji.hr, "PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.
  7. "ODSLUŽENJA DVIJE TREĆINE KAZNE Osuđeni ratni zločinac pušten uz uvjet da medijski ne istupa, dočekao ga Kordić", HINA (kod Jutarnji list), 16. siječnja 2019. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
  8. "Podrumi Andrija desetljećima potvrđuju uspješnost", službene stranice Općine Čitluk, 30. studenog 2024. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
  9. "Valentin Ćorić predstavio knjigu 'In vino libertas'", Radiotelevizija Herceg-Bosne, 26. siječnaj 2024. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.
  10. "INTERVJU S VALENTINOM ĆORIĆEM: U Haagu sam proizveo 1200 litara vina i zbog tog sam hobija nekoliko puta završavao u samici", Darko Pavićić, "Ljubuški portal" (preuzeti iz "Večernji list), 26. siječnja 2024. Pristupljeno 10. kolovoza 2025.