Bespuća povijesne zbiljnosti

Bespuća povijesne zbiljnosti
	; Bespuća povijesne zbiljnosti na hrvatskome i stranim jezicima
Autor	Franjo Tuđman
Izdavač	Nakladni zavod Matice hrvatske
Datum (godina); izdanja	1989.
Vrijeme (mjesto); nastanka	Zagreb
Broj stranica	505

Bespuća povijesne zbiljnosti su najpoznatije djelo prvoga hrvatskog predsjednika, prevođena i na strane jezike.

Opis djela[uredi | uredi kôd]

Knjigu je dr. Tuđman pripremao od ranih 1980-ih,^[1] a objavio 1989. – 1990. godine.^[2]

Ako se pogleda Tuđmanov spisateljski opus, onda se Bespuća povijesne zbiljnosti nameću kao knjiga središnja po važnosti i utjecaju. Tuđmanov povjesničarski magnum opus ostaje Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji; uz nju, tu je i vrijedna rasprava Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, dok je polemičar i strateg Tuđman najbolje predstavljen u Usudbenim povjesticama i u zbirci interviewa inozemnim novinarima, Hrvatska riječ svijetu.

U tome korpusu pisanih djela, Bespuća se nameću kao čudan križanac: dijelom polemika s političko-ideološkim protivnicima iz Tuđmanovog komunističkog razdoblja; dijelom filozofski pokušaj meditacije nad nasiljem u svjetskoj povijesti. Dijelo je i pokušaj artikulacije težnje za profiliranjem političke aktivnosti koja će svoj izraz dobiti u borbi za hrvatsku samostalnu državu. Tuđman je kao «filozof povijesti» neoriginalan i ne previše uvjerljiv: najveći broj ilustracija njegovih tvrdnji je iz popularne knjige Barbare Tuchman o zlosretnom 14. stoljeću. Klasični pisci filozofije povijesti u Tuđmanovovu svjetonazoru ne igraju veliku ulogu. Najugledniji domaći analitičari hrvatske geo- i povijesnopolitičke sudbine kao Ivo Pilar i Milan Šufflay slabo su zastupljeni u ovome djelu. Štoviše, u svome je pojmovnom instrumentariju Tuđmanova knjiga bila pomalo zastarjela već u trenutku izlaska: autorovo pozivanje na marksističke autoritete i ljevičarsko pravovjerje predstavljalo je anakronizam i u trenutku objave.

Predmet čestih kritika, Tuđmanov antisemitizam, nazočan je u ovome djelu. U cijelom jednom poglavlju, naslovljenom "O historijatu umnožaba ratnih zločina i stvaranja "jasenovačkog" mita i "bleiburškog" mita", Tuđman podrobno analizira to pitanje.^[3] Namjerom pobijanja "glavnog velikosrpskog mita", Jasenovca, statistikama je potkrijepljivao proizvoljnost dotadašnjih procjena o žrtvoslovlju tijekom Drugog svjetskog rata. Naveo je i dosta povjesničara koji problematiziraju brojke o stradanju Židova pod nacističkim režimom, držeći upitnom tezu o 6 milijuna poubijanih Židova. Ti istraživači smatraju da se točna brojka ne može odrediti, ali da je bliža procjeni od 4 milijuna, a ne 6 milijuna. Naglasivši to, kao i otvorivši neugodnu temu židovskih kapoa u koncentracijskim logorima (tj. o «suradnji» židovskih logoraša s nacističkim nadzornicima, uglavnom po memoarima hrvatskoga komunista Ante Cilige, koji je proveo godinu dana kao zatočenik u Jasenovcu), Tuđman je dirnuo u «svetu kravu» židovske "nacionalne mitologije". Tuđman je perspektivizirao židovsko mučeništvo kao samo jedno od stradanja u općoj povijesti genocida, ovim je pokušao relativizirati majoriziraciju nacističkog i minoriziraciju komunističkog zlosilja.

Trajne vrijednosti Tuđmanove knjige se mogu sažeti u dvije izuzetne odlike: rušenje centralnog "modernoga velikosrpskoga mita", Jasenovca, koji mu je važnošću nadišao srpsku Kosovsku mitologiju koja pripada predmodernomu razdoblju nacionalne ideologije, te odigrao zloćudnu ulogu u novijoj povijesti. Navodno desetorostruko napuhivanje brojki i «nacionalno profiliranje» Jasenovačkih žrtava poslužilo je glavnim sredstvom za stvaranje slike o Hrvatima kao dijaboličnim krvolocima, uticaj čega je odigrao kobnu ulogu u masovnoj mobilizaciji Srpstva koje se sunovratilo u istrjebljivački rat. Doduše, moglo bi se dodati da su neki suvremenici (kao povjesničar Ljubo Boban, i, kasnije, matematičar-publicist Josip Pečarić) također obrađivali temu mitologizacije i instrumentalizacije logora Jasenovac u službi velikosrpske ekspanzionističke agresije.

Tuđman je također tvrdio da je "orkestrirana" navala srpskih historičara na Katoličku crkvu i na njezinu ulogu među Hrvatima, napose tijekom Drugoga svjetskog rata, zapravo nastavak i primjena Stojanovićeve teze s početka stoljeća.^[1]

Drugo, pomalo neočekivano trajno nasljeđe Tuđmanovih Bespuća povijesne zbiljnosti je na polju "pohrvaćivanja" hrvatskoga jezika. Neke su Tuđmanove novotvorenice ušle u hrvatski jezik, većina nije, no, važnijom se pokazala njegova upornost u upotrebi izvornih hrvatskih riječi. Već legendarni naslov jednoga poglavlja: «Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe», ukazao je na smjer kojim je otada krenuo hrvatski jezik - makar se taj put nerijetko i razilazio s Tuđmanovim.

Sadržaj djela[uredi | uredi kôd]

Dio prvi
- Povijest i životna sudba
  - I. O orisu jasenovačkog mita i teza o genocidnosti hrvatstva
  - II. O »Eri tuđmanovštine« ili otkada i o čemu je spor
    - 1. U sukobu s dogmatsko unitarističkim nagnućima na strategijskom području narodne obrane
    - 2. U viru ključnog spora oko sloma monarhističke Jugoslavije i Hrvatske u NOR-u
    - 3. U procjepu političkog voluntarizma i znanstvenog nastojanja
    - 4. U žrvnju obračuna dogmatskih snaga s demokratsko-progresivnim strujama
Dio drugi
- Povijest kao zločinidba i mitska pričimba
  - I. O historijatu umnožaba ratnih žrtava i stvaranja »jasenovačkog« mita i »bleiburškog« mita
  - II. Tragovima povijesne (pre)ozbiljnosti i nerazboritosti
    - 1. Pri-činidbe mitomanske pri-povijesti
    - 2. O ratnim i genocidnim zlodjelima u ranijoj povijesti
    - 3. U sjeni »holokausta«
    - 4. Svedobna sveudiljnost genocidne činidbe
Dio treći
- Filozofija i povijesno zlo
  - I. Prazdvajanja ljudskog uma nad bivstvom nasilja
    - 1. U mitologijsko-religijskom mudroslovlju
    - 2. U antičkom filozofskom umovanju
    - 3. U kršćanskoj skolastici
  - II. Promišljanja smisla neizbježiva zla
    - 4. U humanističko-renesansnom povijesno-misaonom grotlu
    - 5. Na putovima racionalizma
    - 6. U razboru prosvjetiteljskom
    - 7. U obzorju europske klasike
  - III. Osmišljavanje svrhovitosti i besciljnosti sile
    - 8. Na inačištu suglasja i opreka s filozofskim nasljeđem
    - 9. U domišljanju pacifističkom i marksističkom
    - 10. U faštističko-nacističkom procijepu volje i raz-uma
    - 11. U suvremenom promišljanju svevremenskoga bezgraničja zlosilja
    - 12. U razdvojbi - zdvojnosti
Dio četvrti
- Povijesne činjenice i neznanstvene teorije
  - I. Izopaka povijesno-znanstvenih činjenica
    - 1. O vjerodostojnosti izvora i svjedočanstava o ratnim žrtvama
    - 2. O dosadašnjim znanstvenim spoznajama
  - II. Mitska podloga teorija o genocidnosti hrvatstva
    - 3. Od mita do teorija o genocidnosti svakog hrvatstva
    - 4. O povijesnoj krivnji katoličke Crkve
    - 5. O prosudbama nacionalizma i separatizma hegemonizma i federalizma
- Zaglavak
Pretpostavke za ozbiljenje povijesne razboritosti
Kazalo imena^[4]

Izdanja[uredi | uredi kôd]

Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja,

Zagreb, 1989.;
II. izd. 1989.,
III. i IV. izd. 1990.^[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ ^a ^b Jure Krišto: Katolička crkva i katolicizam u djelu Franje Tuđmana (III.) (pristupljeno 18. kolovoza 2012.). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2014. Pristupljeno 18. kolovoza 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ ^a ^b Životops, Dr. Franjo Tudjman, povjesničar i državnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2012. (Wayback Machine) (pristupljeno 18. kolovoza 2012.)
↑ Vladimir Žerjavić: "Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu", Globus, Zagreb 1992. (pristupljeno 18. kolovoza 2012.) (Hrčak)
↑ Franjo Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti, Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Izabrana djela Franje Tuđmana, Zagreb, 1990., ISBN 86-401-0042-X, str. 506-507

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Bespuća povijesne zbiljnosti : rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja / Franjo Tuđman; Katalog HAZU; (Hrvatske povjesnice)^{[neaktivna poveznica]}

[Krišto-1] Jure Krišto: Katolička crkva i katolicizam u djelu Franje Tuđmana (III.) (pristupljeno 18. kolovoza 2012.). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2014. Pristupljeno 18. kolovoza 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[Predsjednik-2] Životops, Dr. Franjo Tudjman, povjesničar i državnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2012. (Wayback Machine) (pristupljeno 18. kolovoza 2012.)

[3] Vladimir Žerjavić: "Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu", Globus, Zagreb 1992. (pristupljeno 18. kolovoza 2012.) (Hrčak)

[4] Franjo Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti, Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Nakladni zavod Matice hrvatske, Izabrana djela Franje Tuđmana, Zagreb, 1990., ISBN 86-401-0042-X, str. 506-507

[1]

[2]

[3]

[4]