Prijeđi na sadržaj

Bit će krvi

Izvor: Wikipedija
Bit će krvi
Naslov izvornika
There Will Be Blood
RedateljPaul Thomas Anderson
ProducentPaul Thomas Anderson
Daniel Lupi
Joanne Sellar
ScenaristScenarij:
Paul Thomas Anderson
Roman:
Upton Sinclair
Glavne ulogeDaniel Day-Lewis
Paul Dano
Dillon Freasier
GlazbaJonny Greenwood
SnimateljRobert Elswit
MontažaDylan Tichenor
DistributerSAD:
Paramount Vantage
Inozemstvo:
Miramax Films
Godina izdanja2007.
Trajanje158 min.
Država SAD
Jezikengleski
Proračun$25,000,000
Mrežno sjedište
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Bit će krvi (eng. There Will Be Blood) je povijesna drama Paula Thomasa Andersona iz 2007. djelomično temeljena na romanu Nafta! Uptona Sinclaira. Govori o pohlepnom naftašu u potrazi za bogatstvom tijekom procvata naftne industrije u Južnoj Kaliforniji krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

U glavnim ulogama pojavljuju se Daniel Day-Lewis i Paul Dano. Snimanje je započelo sredinom svibnja 2006. u Novom Meksiku i Marfi u Teksasu, a završeno je 24. kolovoza 2006. Prvo javno prikazivanje bilo je 29. rujna 2007. na Fantastic Festu u Austinu u Teksasu. Film je objavljen 25. prosinca 2007., u New Yorku i Los Angelesu, a prikazivao se o ograničenom broju kina na izabranim tržištima. Opća distribucija počela je 25. siječnja 2008.

Zaradio je mnoge kritičarske pohvale i brojne nominacije te pobjede. Pojavio se na mnogim listama najboljih filmova godine raznih kritičara, a Daniel Day-Lewis je za svoju izvedbu osvojio Oscar, BAFTA-u, Zlatni globus te nagrade Ceha američkih glumaca, Udruge filmskih kritičara New Yorka i Irske filmske akademije (IFTA). Film je bio nominiran za osam Oscara, a osvojio je za najboljeg glumca (Day-Lewis) i fotografiju (Robert Elswitt).

Radnja

[uredi | uredi kôd]

Priča počinje 1898. s tragačem srebra Danielom Plainviewom (Daniel Day-Lewis) koji igrom slučaja u jednoj od svojih iskopina pronađe izvor nafte. Nakon provjere kamenja, koja je potvrdila prisutnost nafte, Plainview je počinje izvlačiti i prerađivati vlastitom opremom koju je sam dizajnirao. Ubrzo se obogati dovoljno za pokretanje male tvrtke za vađenje nafte. Nakon što mu jedan radnik slučajno pogine na radu, Plainview uzima njegovo dijete i počinje ga odgajati kao svoje. Počinje sklapati veće poslove koristeći dječaka, kojem daje ime H.W. (Dillon Freasier), kao svojeg nominalnog "partnera" kako bi prikazao status i vjerodostojnost čovjeka koji drži do obiteljskih vrijednosti. Do 1911. postaje jedan od najuspješnijih naftaša u Kaliforniji.

Plainviewu dolazi mladić zvan Paul Sunday (Paul Dano) koji mu prodaje informaciju o zemljištu bogatom naftom na kojem živi njegova obitelj u Malom Bostonu u Kaliforniji. Plainview i H.W. odlaze tamo predstavljajući se kao lovci na prepelice te otkrivaju naftu kako prodire na površinu. Plainview pokuša otkupiti zemljište ne spominjući Paulovu ocu, Abelu (David Willis), naftu. No, Paulov brat blizanac, Eli (također Paul Dano), zna za naftu i podiže cijenu na deset tisuća dolara koje namjerava utrošiti u gradnju vlastite crkve. Plainview mu daje pet tisuća unaprijed i obećava drugih pet kao donaciju crkvi.

Kako bi osigurao monopol nad naftom u Malom Bostonu, Plainview zakupljuje prava na bušenje na mnogim susjednim zemljištima, osim jednog čijeg je vlasnika, gospodina Bandyja (Hans Howes), Plainview ignorirao kad je Bandy zahtijevao da Plainview dođe na njegov posjed osobno. S novcem od zemljišta, Eli osniva vlastitu crkvu koju naziva Crkvom Trećeg Otkrivenja, a sebe proglašava duhovnim iscjeliteljem. Plainview podiže samaricu, a dan prije početka bušenja, Eli zamoli da blagoslovi građevinu kako bi promovirao crkvu. Plainview pristaje, ali na svečanosti ignorira Elija i pozove njegovu malu sestru Mary (Sydney McCallister), koja se sprijateljila s H.W.-om. Bušenje počinje.

Rupa s vremenom postaje toliko duboka da doseže "ocean nafte" ispod grada, ali u eksploziji plina H.W. izgubi sluh. Nakon što Eli dođe do bušotine tražeći novac koji mu Plainview duguje, ovaj ga iznenada grubo napadne, vičući na njega kako je nesposoban izliječiti mu sina. Ponižen, Eli se vraća u očevu kuću, gdje pretuče oca zbog toga što je prodao obiteljsku zemlju po niskoj cijeni.

Jednog dana, Plainviewu dolazi čovjek koji tvrdi da je njegov polubrat Henry Brands (Kevin J. O'Connor), od kojeg Plainview saznaje da mu je otac mrtav. Plainview povjeruje Henryju i postaje bliskiji s njim nego s ijednim drugim suradnikom, povjerivši mu želju da potuče svu konkurenciju. H.W. počne čitati Henryjev dnevnik i pokuša zapaliti krevet u kojem je Henry spavao te večeri. Plainview ga pošalje u školu za gluhe i gubi kontakt s njim.

Plainviewu dolazi suparnik, Standard Oil, koji je spreman otkupiti njegovo zemljište u Malom Bostonu. Nakon što Plainview upita što bi radio bez Malog Bostona, agent Standard Oila odvrati kako bi se trebao brinuti za svog sina, a Plainview mu zaprijeti smrću. Plainview odlučuje sklopiti ugovor s Union Oilom za izgradnju naftovoda koji će voditi do obale Santa Barbare. Nakon pregleda karte, otkrivaju da bi nafotovod morao ići preko jedinog zemljišta pokraj Malog Bostona kojeg Plainview nije otkupio, Bandyjeva ranča. Plainview i Henry odlaze u izviđanje obale, zaustavivši se kod Bandyjeve farme gdje susreću Bandyjeva unuka koji ustvrdi kako mu je djed na putu i da se vraća za nekoliko dana. Plainview i Henry nastavljaju razgledavanje i planiranje rute nafotovoda. Usput počinju postavljati kolce, od pustinjskog dijela južne Doline San Joaquin, preko Bandyjeva ranča i stepe pa sve do obale Tihog oceana.

Stigavši na obalu, Henry i Plainview se sastaju s Union Oilom i sklapaju dogovor o gradnji naftovoda. Plainview se ponovno počne uzdati u Henryja, ali ubrzo postaje sumnjičav da Henry nije ono za što se predstavlja. Na plaži počne testirati Henryja govoreći o obilježjima i događajima iz njihova rodnog grada, Fond du Laca u Wisconsinu. Na povratku u Mali Boston, Plainview budi Henryja i uperi mu pištolj u glavu pitajući ga za njihov rodni grad. Henry priznaje da je beznačajni varalica: Plainviewov pravi brat bio je Henryjev prijatelj koji je umro od tuberkuloze. Plainview upuca Henryja i pokopa ga u plitkom grobu u njihovu kampu.

Sutradan Plainviewa budi Bandy koji pristaje prodati svoje zemljište za naftovod pod jednim uvjetom: da se Plainview krsti u Crkvi Trećeg Otkrivenja. Osim saznanja da je njegovo zemljište ključno za Plainviewov nafotovod, Bandyjeva prednost je i to što zna da je Plainview ubio Henryja. Plainview, kojeg ne zanima religija, pristaje i istrpi ponižavajuću inicijaciju u Elijevoj režiji. Plainview pošalje po H.W.-a, ali još ne zna komunicirati s dječakom koji sada uči jezik znakova te postaje sve zaokupljeniji svojim poslom. Osim toga, sve više počinje piti viski. Eli napušta Mali Boston kako bi postao misionar.

Priča se nastavlja u 1927., s vjenčanjem H.W.-a i Mary Sunday. Plainview živi u velikom, ali praznom zdanju. Gotovo uvijek je pijan, a vrijeme provodi gađajući svoje stvari revolverom. H.W. (kojeg sada glumi Russell Harvard) dolazi svom ocu kako bi ga pitao (preko prevoditelja) da raskinu partnertsvo kako bi mogao osnovati vlastitu naftnu kompaniju u Meksiku. Vidljivo uzrujan, Plainview odsječno kaže H.W.-u da on zapravo nije njegov sin nego siroče pronađeno u pustinji - što je razlog zašto ne posjeduje očeve karakteristike. H.W. odvraća "Zahvaljujem Bogu što nemam ništa od tebe u sebi." Zatim odlazi iz prostorije dok ga Plainview naziva "kopiletom iz košare".

Nakon nekog vremena, nakon ekonomske recesije, Plainviewa u njegovoj kuglačkoj dvorani posjećuje Eli. Eli sada vodi veliku crkvu i propovijeda na radiju, ali je izgubio bogatstvo i pokušava prodati Plainviewu prava na bušenje Bandyjeva ranča koji sada pripada Eliju. Plainview pristaje, ali pod svojim uvjetom. Podvrgava Elija ponižavajućoj sceni gdje Eli mora priznati da je lažni prorok te proglasiti Boga praznovjerjem. Plainview mu nakon toga kaže da je nafta isušena iz zemlje od strane njegovih okolnih bušotina. Plainview počne ismijavati Elija, a zatim ga napadne, bacajući kugle na njega i goneći ga preko kuglačkih staza. Na kraju, Plainview zatuče Elija na smrt čunjem za kuglanje. Sjeda do beživotnog tijela, a njegov batler silazi niz stepenice, zovući ga. Njegova posljednja rečenica je "Gotov sam!"

Glumci

[uredi | uredi kôd]

Produkcija

[uredi | uredi kôd]

Razvoj

[uredi | uredi kôd]
Paul Thomas Anderson s Danielom Day-Lewisom u New Yorku, prosinac 2007.

Paul Thomas Anderson originalno je radio na scenariju o dvije suprotstavljene obitelji. Mučio se sa scenarijem i ubrzo shvatio da on jednostavno ne funkcionira.[1] U Londonu je kupio primjerak romana Nafta! Uptona Sinclaira te ga je odmah privukla ilustracija na omotu koja je prikazivala naftno polje u Kaliforniji.[2] Dok je čitao, Anderson se još više fascinirao romanom i adaptirao prvih 150 stranica za scenarij. Nakon brojnih posjeta muzejima posvećenima ranim naftašima u Bakersfieldu shvatio je kako bi scenarij trebao izgledati.[3] Promijenio je naslov iz Nafta! u Bit će krvi.[1] Nije spominjao tko će glumiti Plainviewa jer je htio da projekt ostane jedostavan.[1] Napisao je originalni scenarij s Danielom Day-Lewisom u planu te je kontaktirao glumca kad je scenarij bio pri kraju. Čuo je da se Day-Lewisu svidio film Pijani od ljubavi, što ga je uvjerilo da mu da primjerak nedovršenog scenarija. Prema Day-Lewisu, samo to što ga je pitao da snimi film je bilo dovoljno.[4] U intervjuu za The New York Observer, glumac je opisao što ga je privuklo projektu. Bilo je to "shvaćanje da je ušao u taj svijet. Nije ga promatrao - ušao je u nj."[5] Rečenica u posljednjoj sceni, "Pijem tvoj milkshake!" je parafraza citata senatora Novog Meksika Alberta Falla iz govora pred kongresnom istragom u dvadesetima u vezi naftnog skandala. Anderson je bio oduševljen izrazom "milkshake" koji se upotrebljavao kako bi se objasnio složeni tehnički proces naftne drenaže senatorima.[6]

Prema JoAnne Sellar, jednoj od producenata filma, bio je to težak film za financirati jer "su studiji smatrali kako projekt nije toliko jak da postane veliki film."[2] Bile su potrebne dvije godine kako bi se prikupila financijska sredstva.[3]

Za ulogu Plainviewova sina, Anderson je gledao ljude u Los Angelesu i New Yorku, ali je shvatio da mu treba netko iz Teksasa tko zna pucati iz puške i koji "živi u tom svijetu."[1] Producenti su se raspitivali po školi, a ravnatelj je predložio Dillona Freasiera. Umjesto da čita scene i razgovaraju s njim, producenti su ga angažirali shvativši kako je on idealan izbor za ulogu.[1]

Kako bi formirao svoj lik, Day-Lewis je počeo s glasom. Anderson mu je poslao snimke s kraja 19. stoljeća do 1927. i primjerak film Blago Sierra Madre, uključujući dokumentarac o njegovom redatelju, Johnu Hustonu, koji je izvršio veliki utjecaj na Andersonov film.[2] Prema Andersonu, bio je inspiriran činjenicom da Sierra Madre govori "o pohlepi, ambiciji, paranoji i traženju najgorih dijelova samog sebe."[3] Dok je pisao scenarij, pustio bi film prije nego što je išao u krevet po noći. Kako bi istražio za ulogu, Day-Lewis je čitao pisma radnika i proučavao fotografije iz tog perioda. Osim toga, čitao je i o naftnom tajkunu Edwardu Dohenyju na kojem je Sinclairova knjiga djelomično temeljena.[7]

Snimanje

[uredi | uredi kôd]

Snimanje je započelo u lipnju 2006. na ranču u Marfi u Teksasu,[3] a trajalo je tri mjeseca.[2] Snimalo se i u Los Angelesu. Anderson je pokušao snimiti scenarij po sekvencama s većinom setova na ranču.[3] Dva tjedna pred snimanje koje je trajalo 60 dana, Anderson je zamijenio glumca koji je igrao Elija Sundaya s Paulom Danom., koji je originalno angažiran za puno manju ulogu Paula Sundaya, brata koji odaje Plainviewu tajnu o nafti na ranču Sundayevih. Profil o Day-Lewisu u New York Timesu sugerirao je da se originalni glumac (Kel O'Neill) plašio Day-Lewisove žestine i navike da ostane u liku na i izvan seta.[3][7] I Anderson i Day-Lewis su demantirali ovu tvrdnju,[3][7] a glumac je rekao, "Apsolutno ne vjerujem da se to dogodilo zato što se bojao mene. Vjerujem da je to tako - i nadam se da sam u pravu." Anderson je prvi put vidio Danoa u Priči o Jacku i Rose te je smatrao kako bi bio savršen za ulogu Paula Sundaya, koju je namjeravao namijeniti 12 ili 13-godišnjem dječaku. Dano je imao samo četiri dana za pripremiti se za puno veću ulogu Elija Sundaya,[8] ali je istražio vremenski period u kojem je film smješten kao i evangeličke propovjednike.[1] Tri tjedna scena sa Sundayom i Plainviewom morale su biti ponovno snimljene s Danom umjesto Kela O'Niella.[3] Scene interijera u palači snimljene su u Greystone Mansionu na Beverly Hillsu u Kaliforniji, bivšem stvarnom domu Edwarda Dohenyja Juniora, koji mu je poklonio otac Edward Doheny. Scene snimljene u Greystoneu zahtijevale su pažljivu renovaciju kuglane u podrumu.

Anderson je film posvetio Robertu Altmanu koji je umro dok je Anderson montirao film.[1]

Ovaj film je bila druga koprodukcija Paramount Vantagea i Miramax Films objavljen nakon filma Nema zemlje za starce (koji je osvojio Oscar za najbolji film).

Glazba

[uredi | uredi kôd]
There Will Be Blood
Jonny Greenwood (filmska glazba)
ŽanrSoundtrack
Objavljen18. prosinca 2007.
Trajanje33:15
IzdavačNonesuch Records
Producent(i)Graeme Stewart
Recenzije

Anderson je bio veliki obožavatelj Radioheada te je bio oduševljen glazbom Jonnyja Greenwooda za film Bodysong. Dok je pisao scenarij za Bit će krvi, Anderson je čuo Greenwoodov orkestralni broj Popcorn Superhet Receiver i kontaktirao ga da radi s njim. Nakon što je pristao skladati glazbu za film, Greenwood se dvoumio o tome da se povuče s projekta, ali ga je Anderson svojim entuzijazmom nagovorio da ostane.[9][10] Redatelj mu je dao primjerak filma, a ovaj se tri tjedna poslije vratio s dva sata glazbe snimljene u studiju Abbey Road Studios u Londonu.[1]

Greenwoodova glazba u prosincu 2007. je nominirana za Grammy u kategoriji "Najboljeg soundtrack albuma za filmski, televizijski ili drugi vizualni medij".[11]

Popis pjesama

[uredi | uredi kôd]
  1. "Open Spaces" - 3:55
  2. "Future Markets" - 2:41
  3. "Prospectors Arrive" - 4:34
  4. "Eat Him by His Own Light" - 2:41
  5. "Henry Plainview" - 4:14
  6. "There Will Be Blood" - 2:05
  7. "Oil" - 3:06
  8. "Proven Lands" - 1:51
  9. "HW/Hope of New Fields - 2:50
  10. "Stranded the Line" - 2:21
  11. "Prospectors Quartet" - 2:57

Premijera

[uredi | uredi kôd]

Kritike

[uredi | uredi kôd]

Prvo javno prikzivanje Bit će krvi bilo je 29. rujna 2007. na Fantastic Festu u Austinu u Teksasu. Film je u New Yorku i Los Angelesu objavljen 26. prosinca 2007., gdje je u prvom vikendu zaradio 190,739 dolara. Film se zatim 25. siječnja 2008. počeo prikazivati u 885 kina na izabranim tržištima, ostvarivši u početnom vikendu prihod od 4,8 milijuna dolara. Film je na kraju u Sjevernoj Americi zaradio 40,1 milijuna dolara, a u ostatku svijeta 32,7, uz ukupni prihod od 72,9 milijuna, što je uvelike nadmašilo budžet od 25 milijuna dolara.[12]

Film je dobro prošao kod kritike. Prema podacima od 12. svibnja 2008. na Rotten Tomatoesu, 92 posto od 191 recenzije je pozitivno.[13] Na Metacriticu, od 39 recenzija, 92 posto ih je pozitivno.[14]

Andrew Sarris je nazvao film "impresivnim dostignućem u postizanju simulirane stvarnosti prošlog vremena i prostora uz korištenje regionalnih amaterskih glumaca i statista s pravim pokretima i zvukovima."[15] U časopisu Premiere, Glenn Kenny je hvalio izvedbu Daniela Day-Lewisa: "Jednom kad njegov Plainview dobije krila, nemilosrdni fokus izvedbe čini junaka posebnim."[16] Manohla Dargis je u svojoj recenziji za New York Times napisala, "film je iznad svih umjetničkih djela, onaj koji natkriljuje povijesni okvir koji mu je natovaren, a njegovi užici su nepomirljivo estetski."[17] Časopis Esquire također je hvalio Day-Lewisovu izvedbu: "što je najzabavnije, premda na zastrašujući način, gledanje je kako taj pohlepnik postaje sve više poremećen dok se sukobljava s Elijem Sundayom. Ali je užitak podsjetiti se, barem jednom u četiri godine, da profinjenost može biti preuveličana."[18] Richard Schickel u časopisu Time je hvalio Bit će krvi kao "jedan od najoriginalnijih američkih filmova ikad snimljenih."[19] Kritičar Tom Charity, pišući za CNN-ovu listu najboljih deset filmova godine, naziva Bit će krvi jedinim "pravim remek-djelom" 2007.[20]

Schickel ga je također uvrstio među deset najboljih filmova godine (na devetu poziciju), nazvavši izvedbu Day-Lewisa "zapanjujućom", a film "hipnotizirajućom meditacijom američkog duha u svim njegovim dvovrsnostima: zloban i plemenit, srdit i tajnovit, hipnotičan i malo više nego lud u svojim aspiracijama."[21]

Glavni kritičar The Timesa, James Christopher u svojoj je publikaciji najboljih filmova svih vremena iz travnja 2008. smjestio Bit će krvi na drugu poziciju, iza Casablance.[22]

Međutim, neki kritičari nisu bili takvog mišljenja. Armond White iz New York Pressa rekao je da "glazbena lukavost prerušava nekoherentnost priče - te njezinu braću, tišinu i oportunistički sadizam", smatravši kako je završetak filma "zbunjujući i površan".[23] Mick LaSalle iz San Francisco Chroniclea obrušio se na pohvale filma rekavši "ne treba se pretvarati kako je 'Bit će krvi' remek-djelo samo zato što se Anderson iskreno trudio da on to i postane."[24] Iako je Carla Meyer, iz Sacramento Bee, dala filmu tri i pol od četiri zvjezdice, nazvavši ga "remek djelom", rekla je da je konačni obračun između Daniela i Elija označio trenutak u kojem Bit će krvi "prestaje biti remek djelo i postaje jako dobar film. Ono što je bilo veliko postaje sitno, a zatim iznureno."[25]

Top deset ljestvice

[uredi | uredi kôd]

Film se pojavio na mnogim ljestvicama najboljih filmova 2007. raznih filmskih kritičara.[26][27]

Kućna izdanja

[uredi | uredi kôd]

Film je 8. travnja 2008. objavljen na DVD-u. Objavljen je u izdanjima s jednim i dva diska. Anderson je odbio snimiti komentar za film.[30] Potvrđeno je i objavljivanje HD-DVD izdanja, ali je kasnije otkazano zbog propasti formata. Blu-ray izdanje objavljeno je 3. lipnja 2008.

Nagrade i nominacije

[uredi | uredi kôd]
Udruženje/nagrada Kategorija Pobjednik/Nominirani Rezultat
Američki filmski institut[31] Film godine (2007.) Da
Američko društvo snimatelja Najbolja fotografija Robert Elswitt Da
BAFTA nagrade[32] Najbolja fotografija Robert Elswit Ne
Najbolja glazba Jonny Greenwood
Najbolja scenografija Jack Fisk i Jim Erickson
Najbolji adaptirani scenarij Paul Thomas Anderson
Najbolji film Daniel Lupi, JoAnne Sellar i Paul Thomas Anderson
Najbolji glumac Daniel Day-Lewis Da
Najbolji redatelj Paul Thomas Anderson Ne
Najbolji sporedni glumac Paul Dano
Najbolji zvuk Matthew Wood
Ceh američkih glumaca[33] Najbolji glumac Daniel Day-Lewis Da
Ceh američkih producenata Producent godine Paul Thomas Anderson, Daniel Lupi i Joanne Sellar Ne
Ceh američkih redatelja[34] Najbolji redatelj Paul Thomas Anderson Ne
Ceh američkih scenarista Najbolji adaptirani scenarij Paul Thomas Anderson Ne
Nacionalno društvo filmskih kritičara[35] Najbolja fotografija Robert Elswitt Da
Najbolji film
Najbolji glumac Daniel Day-Lewis
Najbolji redatelj Paul Thomas Anderson
Oscari[36] Najbolja fotografija Robert Elswit Da
Najbolja montaža Dylan Tichenor Ne
Najbolja montaža zvuka Matthew Wood
Najbolja scenografija Jack Fisk i Jim Erickson
Najbolji adaptirani scenarij Paul Thomas Anderson
Najbolji glumac Daniel Day-Lewis Da
Najbolji film Ne
Najbolji redatelj Paul Thomas Anderson
Udruženje filmskih kritičara Austina[37] Najbolja fotografija Robert Elswit Da
Najbolja originalna glazba Jonny Greenwood
Najbolji film
Najbolji glumac Daniel Day-Lewis
Najbolji redatelj Paul Thomas Anderson
Udruženje filmskih kritičara Los Angelesa[38] Najbolja scenografija Jack Fisk i Jim Erickson Da
Najbolji film
Najbolji glumac Daniel Day-Lewis
Najbolji redatelj Paul Thomas Anderson
Udruženje televizijskih, radijskih i internetskih filmskih kritičara[39] Najbolji glumac Daniel Day-Lewis Da
Najbolji skladatelj Jonny Greenwood
Zlatni globusi[40] Najbolji film – drama Ne
Najbolji glumac - drama Daniel Day-Lewis Da

Reference u drugim medijima

[uredi | uredi kôd]

U medijima se često koristila naslovna fraza "Bit će krvi" ("There will be blood") kako bi se opisale teme koje nisu u vezi sa samim filmom. Fraza se pojavila na naslovnici Newsweeka od 18. veljače 2008., a odnosila se na kontroverze u Republikanskoj stranci izazvane izborom Johna McCaina za predsjedničkog kandidata.[41] "There Might Be Blood" ("Moglo je biti krvi") bio je naslov dviju epizoda dviju različitih televizijskih serija iz 2008., Psych[42] i Gossip Girl.[43] U seriji Good Eats Food Networka, epizoda iz lipnja nazvana je "There Might Be Oil", a tema te epizode bila su jestiva ulja.[44] U televizijskoj emisiji The Daily Show Comedy Centrala korišteno je nekoliko referenci na Bit će krvi, uključujući segment iz lipnja 2008. o poplavama na Srednjem Zapadu nazvanom "There Will Be Flood".[45] Naslovna fraza korištena je i u emisiji The Colbert Report u veljači 2008., kad je voditelj Stephen Colbert počeo lažnu svađu s televizijskim zabavljačem Conanom O'Brienom, vičući "Oh there will be blood!" ("Oh, bit će krvi!").[46] U 25. sezoni kviza Jeopardy pojavila se kategorija nazvana "There Will Be Blood Sausage".[47]

Neki obožavatelji filma vjerovali su da će se upečatljiva rečenica Daniela Plainviewa "I drink your milkshake" ("Ja pijem tvoj milkshake") pridružiti najslavnijim citatima u povijesti popularne kulture.[48] Taj citat korišten je više puta u medijima. U 24. sezoni kviza Jeopardy, "I Drink Your Milkshake" bio je naziv kategorije o mliječnim napitcima.[49] Jon Stewart, voditelj The Daily Showa i 80. dodjele Oscara (na kojoj je Bit će krvi bio nominiran za osam Oscara), referirao se na rečenicu više puta u svojoj emisiji kao reakciju na vijest o vađenju nafte, čak i tijekom intervjua s Tedom Koppelom[50] i Nancy Pelosi.[51] U veljači 2008., noć prije 80. dodjele Oscara, u skeču Saturday Night Livea nazvanom "I Drink Your Milkshake", Daniel Plainview i H.W. Plainview putuju iz države u državu u potrazi za savršenim milkshakeom.[52] Citat je bila i inspiracija za istoimenu internetsku stranicu,[53] kao i za video na YouTubeu nazvan "There Will Be Milkshakes", koji je kombinacija scena iz filma i pjesme "Milkshake" Kelis koja svira u pozadini.[54] Na YouTubeu postoji stotine parodija koje su snimili obožavatelji koristeći na razne načine poznatu frazu.[55]

U epizodi South Parka "Breast Cancer Show Ever" parodira se posljednja scena filma: nakon što Wendy pretuče Cartmana, priđe joj G. Mackey i rekne, "Wendy!", na što ona odgovori: "I'm finished" ("Gotova sam!") dok Cartman leži potrbuške u lokvi krvi.[56] U segmentu Daily Showa korišten je isječak u kojem Daniel Plainview govori stanovnicima Malog Bostona,[57] dok The Colbert Report uključuje isječak eksplozije naftne bušotine iz filma u segmentu "Aqua Colbert".[58]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d e f g h Stern, Marlow. 10. prosinca 2007. There Will Be Blood Press Conference. Manhattan Movie Magazine
  2. ↑ a b c d Goodwin, Christopher. 25. studenoga 2007. Daniel Day-Lewis Gives Blood, Sweat and Tears. The Sunday Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. svibnja 2011. Pristupljeno 21. prosinca 2007.
  3. ↑ a b c d e f g h Hirschberg, Lynn. 11. prosinca 2007. The New Frontier's Man. New York Times. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  4. ↑ Freydkin, Donna. 10. prosinca 2007. Daniel Day-Lewis has recognition in his Blood. USA Today. Pristupljeno 21. prosinca 2007.
  5. ↑ Vilkomerson, Sarah. 18. prosinca 2007. P.S. I Love You Daniel Day-Lewis. New York Observer. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2007. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  6. ↑ Foundas, Scott. 16. siječnja 2008. Paul Thomas Anderson: Blood, Sweat and Tears. LA Weekly. Pristupljeno 10. veljače 2008.
  7. ↑ a b c Lewis, Judith. 19. prosinca 2007. Daniel Day-Lewis: The Way He Lives Now. L.A. Weekly. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2008. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  8. ↑ National Public Radio Audio Interview. NPR
  9. ↑ Willman, Chris. Prosinac 2007. There Will Be Music. Entertainment Weekly. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. prosinca 2014. Pristupljeno 21. prosinca 2007.
  10. ↑ Ponto, Arya. 7. rujna 2007. Jonny Greenwood scoring PTA's new film. Just Press Play. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2007. Pristupljeno 21. prosinca 2007.
  11. ↑ 51st Grammy Awards Nomination List. Grammy.com. 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  12. ↑ There Will Be Blood - Box Office Mojo. Box Office Mojo. Pristupljeno 8. travnja 2008.
  13. ↑ There Will Be Blood - Rotten Tomatoes. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 19. travnja 2008.
  14. ↑ There Will Be Blood (2007): Reviews. Metacritic. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. siječnja 2008. Pristupljeno 5. ožujka 2008.
  15. ↑ Sarris, Andrew. 17. prosinca 2007. Oil, Oil Everywhere!. New York Observer
  16. ↑ Kenny, Glenn. 13. prosinca 2007. There Will Be Blood. Premiere. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2007. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  17. ↑ Dargis, Manohla. 26. prosinca 2007. An American Primitive, Forged in a Crucible of Blood and Oil. New York Times. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  18. ↑ D'Angelo, Mike. 26. prosinca 2007. One Fine Ham. Esquire. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  19. ↑ Schickel, Richard. 24. prosinca 2007. There Will Be Blood: An American Tragedy. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2007. Pristupljeno 6. ožujka 2008.
  20. ↑ a b Tom Charity. 29. prosinca 2007. Review: The best (and worst) films of 2007. CNN. Pristupljeno 6. siječnja 2008.
  21. ↑ Schickel, Richard; “The 10 Best Movies”; time.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2009. Pristupljeno 2. siječnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  22. ↑ Christopher, James. 27. travnja 2008. Top 100 Films. The Times
  23. ↑ Armond White. A Guilt-Soaked Epic. New York Press. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. travnja 2008. Pristupljeno 19. travnja 2008.
  24. ↑ Mick LaSalle. 4. siječnja 2008. Conquering the West, and getting his hands dirty in the process. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 19. travnja 2008.
  25. ↑ Carla Meyer. 11. siječnja 2008. Movie review: Brutally real – Daniel Day Lewis exudes authenticity in oil-field drama 'There Will Be Blood'. The Sacramento Bee. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. ožujka 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  26. ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z Metacritic: 2007 Film Critic Top Ten Lists. Metacritic. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2008. Pristupljeno 5. siječnja 2008.
  27. ↑ a b c d e f g h i j Movie City News. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  28. ↑ 2007 Year in Review – MSN. MSN. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2008. Pristupljeno 9. siječnja 2008.
  29. ↑ Germain, David; Lemire, Christy. 27. prosinca 2007. 'No Country for Old Men' earns nod from AP critics. Associated Press, preko Columbia Daily Tribunea. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2008. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  30. ↑ There Will Be No Commentary. Awards Daily. Pristupljeno 11. ožujka 2008.
  31. ↑ No Country for Old Men, Juno named to AFI's Top 10 of year. CBC News. 17. prosinca 2007. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  32. ↑ BAFTA Film Award Winners in 2008. British Academy of Film and Television Arts. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2012. Pristupljeno 19. veljače 2008.
  33. ↑ Final 14th Annual SAG Awards Recipient Press Release. Screen Actors Guild. 27. siječnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. rujna 2008. Pristupljeno 27. siječnja 2008.
  34. ↑ Directors Guild announces nominations. Rope of Silicon. 20. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2012. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  35. ↑ Hernandez, Eugene. 5. siječnja 2008. "There Will Be Blood" Leads National Society of Film Critics Awards: Best Picture, Director, Actor, Cinematography. indieWIRE. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2008. Pristupljeno 5. siječnja 2008.
  36. ↑ Nominees - 80th Annual Academy Awards. Academy of Motion Picture Arts and Sciences. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2008. Pristupljeno 22. siječnja 2008.
  37. ↑ Austin Film Critics draw 'Blood'. Variety. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2013. Pristupljeno 19. siječnja 2008.
  38. ↑ Giles, Jeff. 10. prosinca 2007. There Will Be Blood, No Country For Old Men Top Critics' Awards: New York, LA, Boston and D.C. scribes honor the best of 2007. Rotten Tomatoes / IGN Entertainment, Inc. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2008. Pristupljeno 22. prosinca 2007.
  39. ↑ Coens land Critics' Choice Awards. BBC News. 8. siječnja 2008. Pristupljeno 8. siječnja 2008.
  40. ↑ 2007 Golden Globe Nominations and Winners. Hollywood Foreign Press Association. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2012. Pristupljeno 19. veljače 2008.
  41. ↑ NEWSWEEK Cover: There Will Be Blood: Why The Right Hates McCain. PR Newswire. 18. veljače 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  42. ↑ Psych: There Might Be Blood. TV.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  43. ↑ Gossip Girl: There Might be Blood. TV.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  44. ↑ There Will Be Oil. Food Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. prosinca 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  45. ↑ There Will Be Flood. The Daily Show. 18. srpnja 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  46. ↑ Post-Show Ass Kicking. Colbert Nation. 4. veljače 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  47. ↑ Jeopardy! Show #5529. J! Archive. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  48. ↑ ‘I DRINK YOUR MILKSHAKE!’: A Guide to Proper Usage. New York Magazine. 1. kolovoza 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  49. ↑ Jeopardy! Show #5498. J! Archive. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  50. ↑ Ted Koppel. The Daily Show. 26. lipnja 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  51. ↑ Nancy Pelosi. The Daily Show. 28. srpnja 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  52. ↑ Milkshakes. NBC. Hulu.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2008. Pristupljeno 8. studenoga 2008.
  53. ↑ I Drink Your Milkshake!. IDrinkYourMilkshake.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2021. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  54. ↑ There Will Be Milkshakes. YouTube. 13. siječnja 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  55. ↑ YouTube Search - I Drink Your Milkshake. YouTube. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  56. ↑ Wendy vs. Cartman. South Park Studios. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  57. ↑ Crude Boys. The Daily Show. 12. travnja 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.
  58. ↑ Aqua Colbert. Colbert Nation. 20. ožujka 2008. Pristupljeno 2. siječnja 2009.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bit_će_krvi&oldid=7030675"