Blato (Mljet)
| Blato | |
|---|---|
  Blato Blato na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Dubrovačko - neretvanska |
| Općina/Grad | Mljet |
| Najbliži (veći) grad | Dubrovnik |
| Zemljopisne koordinate | 42°45′45″N 17°28′53″E / 42.76245°N 17.48131°EKoordinate: 42°45′45″N 17°28′53″E / 42.76245°N 17.48131°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 46 |
| Pošta | 20 225 |
| Pozivni broj | +385 20 |
| Autooznaka | DU |
 Blato Blato na zemljovidu Dubrovačko-neretvanske županije | |
 Blato, naselje smješteno uz vrlo plodno Blatsko polje
| |
Blato (tal. Blatta di Méleda) je naselje na otoku Mljetu. Smjestilo se na srednjem dijelu otoka, uz vrlo plodno, istoimeno, polje.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Dolaskom slavenskog stanovništva na Mljet, osnivaju se prva stalna naselja na otoku. Blato je nastalo kao treće naselje, smjestivši se uz vrlo plodno polje, koje se se nalazi u neposrednoj blizina Blatske blatine, izvora pitke vode, koja je natapakla cijelo polje i koja je dala naselju samo ime. Zbog svog odličnog položaja, Blato je u jednom trenutku bilo toliko veliko naselje da je imalo vlastitu osnovnu školu, koja danas više nije otvorena.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Blato je oduvijek bilo jedno od većih naselja na otoku, ali zbog iseljavanja stanovništa na obalu, poglavito u naselja Ropa i Kozarica, svakim popisom stanovnika Blato bilježi pad broja stanovnika. Popisom iz 2001. godine, Blato je naseljavalo 46 stanovnika[1].
Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[2]
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Naselje je smješteno podno vrlo visokog brda, na rubnim dijelovima iznimno plodnog polja, koje je bilo potpuno zaštićeno sa svih strana te nije bilo straha od nenadanih napada i to su bili glavni uvjeti da Blato svoje gospodarstvo temelji na uzgoju vinove loze te izlovu jegulja, koje se u zimsko vrijeme mrjeste u obližnjoj blatini. Svoje proizvode stanovništvo je izvozilo u Dubrovnik preko 4 km udaljene luke Kozarice. Danas se stanovništvo još uvijek bavi uzgojem vinove loze, ali gradnjom vodocrpilišta, postaje otočni vodovodni centar, vrlo bitan u ljetnim mjesecima.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Dabelić, I. (2004.) Mljet - zeleni otok, Vjesnik: Zagreb
- Radovinović, R. (1999.) Hrvatski Jadran, Naprijed: Zagreb
- Zbornik otoka Mljeta (1989.), Dubrovački muzej - Odjel socijalističke revolucije: Dubrovnik
| |||||