Božidar Medvid

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Don Božidar Medvid (Jelsa, 2. ožujka 1924.13. travnja 2015.)[1][2], hrvatski katolički svećenik, javni i kulturni djelatnik. Cijeli je život posvetio Crkvi. 55 je godina skrbio o župama. Bavio se je izdavaštvom, uredništvom i prevođenjem s talijanskog i francuskog. Mnogo je pridonio očuvanju i obnovi župskih vjerskih objekata. Jednim je od začetnika katoličke karizmatske obnove u Hrvatskoj.

Matica hrvatska ogranak Jelsa predložilo ga je za županijsku nagradu 2003. godine, koja mu je i dodijeljena.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Jelsi na otoku Hvaru 1924. godine. Srednju je školu pohađao u Dubrovniku. Ondje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji maturirao. Bogoslovlje je studirao u Sarajevu, Zagrebu i završio u Splitu. Kraj Drugoga svjetskog rata i svibanjska katastrofa nisu ga zaobišli. Dospio je u križni put prema Bleiburgu. Otišao je prema Austriji. Srećom, preživio je za razliku od brojnih sudionika te kolone zlostavljanih civila. Englezi su ga kod Dravograda zajedno s inima predali partizanima. Preko Maribora smješten je u zatvor u Zagrebu. Bio je trpio mučna ispitivanja na Savskoj cesti. Potom je prebačen u vojsku na granicu Mađarske. Ondje je odslužio obvezni vojni rok u JNA koji je odradio u V. crnogorskoj proleterskoj brigadi.

1947. se je godine dao u rad u pastoralu. Mladu je misu služio na Bijela nedjelja u Vinkovcima. Župa gdje je prvo službovao bila je na njegovom rodnom Hvaru, u Gdinju. Ondje je župnikovao pet godina.

1952. je godine prvi put osuđen na zatvorsku kaznu. Određeno mu je 18 mjeseca. Osuđen je na sudu u Starom Gradu. Obrazloženje je bilo da je "djecu odgajao tako da danas-sutra ne bi mogli biti pravi članovi socijalističkog društva". Kaznu je odrobijao u Staroj Gradišci.

Poslije robije bio je kapelanom u rodnoj Jelsi. Nakon toga promijenio je nekoliko župa:

Vlastima se je opet zamjerio. Zbog stvari koje je rekao u propovijedi na mladoj misi don Ivice Eterovića koja je bila 1957. u Pučišćima, sud ga je opet osudio. Ovog je puta dobio četiri mjeseca kazne. Kaznu je izdržao u Trogiru.

Zahvati koje je dao izvesti i dovršiti u jelšanskoj župi:

  • obnova orgulja
  • gradnja samostana
  • gradnja staračkog doma
  • izgradnja muzejsko-vjeronaučne dvorane
  • radovi na župnoj crkvi i oko nje
  • radovi na kapelanskoj župnoj kući
  • obnova inih crkava i crkvic
  • obnova svetišta Gospe od Zdravlja
  • uređenje župnog vrta i voćnjaka na "Libori"

Još za vrijeme SR Hrvatske, promicao je katoličku karizmatsku obnovu. 1970-ih je pokrenuo glasilo jelšanske župe Majčin glas. Nešto poslije pokrenuo je zajedno s dr fra Josipom Marcelićem iz Splita nakladničku knjižnicu Duh i voda koja je do 2003. objavila 54 knjige i 35 knjižica džepnog formata. Među ostalim preveo je i objavio (uz petoricu suradnika) djela velike mističarke Marije Valtorte i njenu autobiografiju. Od pojave knjižnice Duh i voda knjige iz te serije bile su, i danas su otkrivenjem za bolje upoznavanje izljeva Duha Svetoga u današnjem vremenu, kako preko kretanja u Katoličkoj crkvi, tako i preko osoba obdarenih karizmama. Do njegova rada u Hrvatskoj, mnoštvu vjernika jedini poznati karizmatici bili su biblijski karizmatici. Zahvaljujući Božidaru Medvidu i ocu Josipu Marceliću, u Hrvatsku su došli veliki karizmatici Dario Betancourt, sestra Briege McKenna, Emilian Tardif, Vassula Ryden i ini.

Nakon ukazanja u Međugorju, don Božidar Medvid odnosno župni ured mjesta Jelse bio je prvi koji je tiskao knjige o ukazanjima Gospe u Međugorju: Tisuću susreta s Gospom[3] i Međugorje blagoslovljena zemlja.

Mnogo je pridonio razumijevanju i dubokom vjerničkom oživljavanju Velikog tjedna i korizmenoj procesiji Za križen.

Za vrijeme Domovinskog rata Gotovo mnogo se angažirao u humanitarnom radu preko Caritas. Skrbio je uz pomoć biskupija iz Coma i Bolzana, te nizozemskih humanitaraca, za brojne socijalno ugrožene osobe, po čemu je postao poznat po cijelom otoku.

Objavio je i uredio 1998. pjesmaricu duhovnih popijevaka Svi slavimo Gospodina, zajedno s Josipom Marcelićem.

Do smrti je bio župnik u miru, ali i dalje šalje svoja izdanja iz edicije Duh i voda. [4] Umro je u Jelsi 13. travnja 2015. godine.

Zahvalno misno slavlje slavljeno je u zajedničkom domu župne zajednice, župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jelsi 15. travnja, a i ispraćaj pokojnika na gradskom groblju Jelsa. Misno slavlje predvodio je biskup Slobodan Štambuk u zajedništvu sa svećenicima Hvarske biskupije.[1][5]

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Gospodin nas neće suditi po tome koliko smo postigli, nego koliko i s kakvom nakanom smo to radili”
()

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • županijska nagrada županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo 2003., na prijedlog Matice hrvatske - ogranak Jelsa[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Božidar Medvid, osmrtnice.hr
  2. Osmrtnice, Slobodna Dalmacija, pristupljeno 16. travnja 2015.
  3. 1000 susreta s Gospom Uvodna riječ Božidara Medvida
  4. Moja župa
  5. Božidar Medvid, necrologium.hr, pristupljeno 16. travnja 2015.
  6. Najteže odabrati laureate - pristigla 34 prijedloga, Slobodna Dalmacija, 11. ožujka 2003.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]