Božidar Medvid

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Božidar Medvid
Rođen 2. ožujka 1924.
Jelsa
Umro 13. travnja 2015.
Jelsa
Zaređen 7. travnja 1947.
Portal: Kršćanstvo

Don Božidar Medvid (Jelsa, 2. ožujka 1924. - Jelsa, 13. travnja 2015.), hrvatski katolički svećenik, kanonik Stolnoga kaptola u Hvaru, prevoditelj, publicist, javni i kulturni djelatnik. Jednim je od začetnika katoličke karizmatske obnove u Hrvatskoj.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Medvid se rodio u Jelsi na otoku Hvaru 1924. godine, u obitelji Stipe Medvida iz Radošića kod Sinja i Marije Jurun iz Selaca na otoku Braču. Srednju je školu pohađao u Dubrovniku. Ondje je maturirao na klasičnoj gimnaziji. Bogoslovlje je studirao u Sarajevu, Zagrebu i završio u Splitu. Kraj Drugoga svjetskog rata i svibanjska katastrofa nisu ga zaobišli. Dospio je u križni put prema Bleiburgu. Otišao je prema Austriji. Srećom, preživio je za razliku od brojnih sudionika te kolone zlostavljanih civila. Englezi su ga kod Dravograda zajedno s inima predali partizanima. Preko Maribora smješten je u zatvor u Zagrebu. Bio je trpio mučna ispitivanja na Savskoj cesti. Potom je prebačen u vojsku na granicu Mađarske. Ondje je odslužio obvezni vojni rok u V. crnogorskoj proleterskoj brigadi JNA.

Pastoralni rad[uredi VE | uredi]

Za svećenika je zaređen u Hvaru 7. travnja 1947. godine, u samostanskoj crkvi sestara benediktinki. Mladu je misu služio na Bijelu nedjelju u Vinkovcima. Župa gdje je prvo službovao bila je na njegovom rodnom Hvaru, u Gdinju. Ondje je župnikovao pet godina.

Medvid je i tijekom svoje pastoralne službe stradao od jugoslavenske komunističke vlasti. Godine 1952. prvi put je osuđen na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci. Osuđen je na sudu u Starom Gradu. Obrazloženje je bilo da je "djecu odgajao tako da danas-sutra ne bi mogli biti pravi članovi socijalističkog društva". Kaznu je odrobijao u Staroj Gradišci. Poslije robije bio je kapelanom u rodnoj Jelsi. Vlastima se opet zamjerio zbog stvari koje je rekao u propovijedi na mladoj misi don Ivice Eterovića 1957. godine u Pučišćima. Sud ga je osudio na četiri mjeseca zatvorske kazne. Kaznu je izdržao u Trogiru. Nakon toga promijenio je nekoliko župa: Pitve (1956. - 1961.), Vrisnik (1960. - 1961.), Svirče (1961. - 1970.) i Jelsa (1967. - 2000.). Od 2000. godine bio je u mirovini.

Za vrijeme Domovinskog rata angažirao se u humanitarnom radu preko Caritasa. Uz pomoć biskupija iz Coma i Bolzana, te nizozemskih humanitarnih djelatnika skrbio je za brojne socijalno ugrožene osobe, po čemu je postao poznat po cijelom otoku.

Tijekom župničke službe mnogo je pridonio očuvanju i obnovi župskih vjerskih objekata.[2] Također je pridonio razumijevanju i dubokom vjerničkom oživljavanju Velikog tjedna i korizmenoj procesiji Za križen.[3]

Karizmatski i publicistički rad[uredi VE | uredi]

Medvid je promicao katoličku karizmatsku obnovu. 1970-ih je pokrenuo glasilo jelšanske župe Majčin glas. Nešto poslije pokrenuo je zajedno s Josipom Marcelićem iz Splita nakladničku knjižnicu Duh i voda koja je do 2003. godine objavila 54 knjige i 35 knjižica džepnog formata.

Za tu knjižnicu Medvid je prevodio s talijanskog i francuskog jezika. Preveo je i objavio (uz petoricu suradnika) niz djela velike mističarke Marije Valtorte i njenu autobiografiju. Prevodio je i spise drugih mističarki, poput Barbare Leahy Shlemon, Vassule Ryden, Cataline Rivas i Debore Marasco.

Nakon ukazanja u Međugorju, don Božidar Medvid bio je prvi koji je tiskao knjige o ukazanjima Gospe u Međugorju, Tisuću susreta s Gospom [4] i Međugorje blagoslovljena zemlja.

Godine 1986., zajedno sa Josipom Marcelićem, uredio je i objavio pjesmaricu duhovnih popijevaka Svi slavimo Gospodina.[5]

Smrt[uredi VE | uredi]

Don Božidar Medvid umro je u Jelsi 13. travnja 2015. godine. Zahvalno misno slavlje slavljeno je u zajedničkom domu župne zajednice, župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jelsi 15. travnja, a ispraćaj pokojnika na gradskom groblju Jelsa. Misno slavlje predvodio je biskup Slobodan Štambuk u zajedništvu sa svećenicima Hvarske biskupije.[1]

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Gospodin nas neće suditi po tome koliko smo postigli, nego koliko i s kakvom nakanom smo to radili”
()

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Baština i spomen[uredi VE | uredi]

Od pojave knjižnice Duh i voda knjige iz tog niza bile su, i danas su otkrivenjem za bolje upoznavanje izljeva Duha Svetoga u današnjem vremenu, kako preko kretanja u Katoličkoj Crkvi, tako i preko osoba obdarenih karizmama. Do njegova rada u Hrvatskoj, mnoštvu vjernika jedini poznati karizmatici bili su biblijski karizmatici. Zahvaljujući Božidaru Medvidu i ocu Josipu Marceliću, u Hrvatsku su došli veliki karizmatici Dario Betancourt, sestra Briege McKenna, Emiliano Tardif, Vassula Ryden i ini.

U spomen na Božidara Medvida godine 2015. redatelj Petar Jurčević snimio je dokumentarni film Zaljubljen u Isusa - don Božidar Medvid.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. 1,0 1,1 Božidar Medvid, www.osmrtnice.hr
  2. Zahvati koje je dao izvesti i dovršiti u jelšanskoj župi: obnova orgulja, gradnja samostana, gradnja staračkog doma, izgradnja muzejsko-vjeronaučne dvorane, radovi na župnoj crkvi i oko nje, radovi na kapelanskoj župnoj kući, obnova inih crkava i crkvica, obnova svetišta Gospe od Zdravlja, uređenje župnog vrta i voćnjaka na "Libori".
  3. Priredio je i objavio publikaciju Za križem (Božidar Medvid (priredio), Za križem, Župski ured, Jelsa, 1968.)
  4. Tisuću susreta s Gospom Uvodna riječ Božidara Medvida
  5. Božidar Medvid i Josip Marcelić (uredili), Svi slavimo Gospodina: pjesmarica duhovnih popjevki, Župni ured Jelsa, Jelsa, 1986., II. izdanje 1987.; III. izdanje 1998., ISBN 9539738245
  6. Najteže odabrati laureate - pristigla 34 prijedloga, Slobodna Dalmacija, 11. ožujka 2003.
  7. Jelsa: Obljetnica smrti mons. Božidara Medvida, Tjedni bilten (IKA) 16/2016., HAW

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Mrežna mjesta