Bose-Einsteinova statistika


Bose-Einsteinova statistika kvantna je statistika koja se primjenjuje na bozone, čestice kojima je spin cjelobrojni višekratnik reducirane Planckove konstante. Nazvana je po fizičarima Satyendri Boseu i Albertu Einsteinu.
Raspodjela čestica, odnosno prosječan broj čestica u kvantnom energijskom stanju opisuje se matematičkom jednadžbom:
gdje je – energija -tog stanja, – kemijski potencijal (energija potrebna da se sustavu pridruži dodatna čestica), – Boltzmannova konstanta i – termodinamička temperatura.
Ispod neke kritične temperature gotovo sve čestice zauzimaju jedno (najniže) energijsko stanje, a na višim temperaturama čestice gotovo ravnomjerno zaposjedaju sva energijska stanja, da bi na normalnim temperaturama raspodjela poprimila oblik Boltzmannove raspodjele.[1]
Za slučaj kada je dobiva se Planckova raspodjela.
Za razliku od klasične fizike i klasične statističke fizike, u ovom slučaju čestice se ponašaju tako da nije moguće razlučiti dva bozona, i za koje, za razliku od fermiona, ne vrijedi Paulijev princip: moguće je da se neograničen broj čestica istovremeno nalazi u istom kvantnom stanju. Ovaj izraz svodi se na klasičnu Maxwell-Boltzmannovu distribuciju za energije .
Bose-Einstenovu statistiku uveo je 1920. fizičar S. N. Bose u primjeni na fotone. Izraz je generalizirao i primijenio na atome 1924. A. Einstein. S obzirom na to da za bozone ne vrijedi Paulijevo načelo, na niskim temperaturama sve čestice teže da zauzmu najniže energijsko stanje. Ova pojava naziva se Bose-Einsteinova kondenzacija.
- ↑ Bose-Einsteinova statistika. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža