Brane Crlenjak
Brane Crlenjak (Vukovar, 28. svibnja 1930. – Vukovar, 3. lipnja 2014.[1]), bio je hrvatski slikar, kipar i medaljer.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Brane Crlenjak rodio se je u Vukovaru 1930. godine. Maturirao je u rodnome gradu a diplomirao jugoslavensku književnost i hrvatski ili srpski jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, 1955. godine.[2] Za vrijeme studija pohađao je slikarske tečajeve na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Živio je i djelovao u Vukovaru, od 1959. do 1964. godine bio je kustosom Galerije umjetnina, od 1969. do 1979. godine nastavnikom je u gimnaziji, a od 1979. godine u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje »Edvard Kardelj«.[2]
Skulpture je radio pretežno u bronci i ostvario je niz portreta (Stjepan Supanc, Tomo Goreta, Vladimir Nazor, Moša Pijade, Nikola Andrić, Učenica, Dječak – smješteni u vukovarskim ustanovama i parkovima; Branko Radičević u Čakovcima, Joakim Hardi u Petrovcima), te niz sitnih plastika (ženski aktovi, anatomske studije).[2]
Objavljivao je prikaze o likovnoj umjetnosti i muzejskoj problematici, pretežno o zbivanjima u Vukovaru: Ogledi (1959., 1961. – 1962., 1969. – 1970.), Godišnjak Matice hrvatske (Vinkovci 1963.), Revija (1964. – 1967., 1978.), Telegram (1966.), Školske novine (1975.), Oko (1976. – 1978.), te je bio autorom niza likovnih kritika u Vukovarskim novinama i vinkovačkim Novostima.[2]
Bio je članom Hrvatskoga društva likovnih umjetnosti u Zagrebu i Matice hrvatske Vukovar.[3]
Autorom je i spomen medalje s likom čudotvorne Gospe Osječke i grbom grada Osijeka, koja je darovana papi Ivanu Pavlu II. tijekom njegova posjeta Osijeku 2003. godine.[3]
Najveći dio njegovoga slikarskog opusa i skulpture na otvorenom uništeni su ili nestali u Domovinskome ratu. U godinama provedenim u progonstvu, u Zagrebu, predavao je na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn.[1]
Priredio je knjigu Vukovar - ponos Hrvatske: prilozi iz povijesti, kulture i književnosti (Zagreb, 1995.).
Umro je 3. lipnja 2014. godine i pokopan je na starome katoličkom groblju u Vukovaru.
Djela[uredi | uredi kôd]
- VUKOVAR – Perocrteži B. Crlenjaka, 1955. (i još 4 izdanja)[4]
- Razvitak vukovarskih ulica, Vukovar, 1975. (2. nadop. izd. 2005.[5])
- Vukovar i Vukovarci, (suautor Mirko Manojlović), Vukovar, 1978.
- Ribolov u Vukovaru kroz stoljeća, Vukovar, 1987.
- Zapisi: [2008./2009.], pjesnička zbirka, Vukovar, 2009.
Nagrade i odličja[uredi | uredi kôd]
- 1992.: Godišnja nagrada Ivan Filipović za promicanje pedagoške teorije i prakse.
- 1996.: Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića.
- 1999.: Spomen medalja Vukovar.
- 2002.: Nagrada Vukovarsko-srijemske županije za životno djelo.
- 2006.: Nagrada Grada Vukovara za životno djelo.
- 2009.: Zahvalnica Matice hrvatske za njegovanje hrvatske knjige i jezika.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Miroslav Flego, Na starom katoličkom groblju pokopan umjetnik Brane Crlenjak, Večernji list, 5. srpnja 2014., pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ a b c d Hrvatski biografski leksikon: Crlenjak, Brane, pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ a b Kultura 18. svibnja 2013. Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. travnja 2015. (Wayback Machine), izravno.com, pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ Mapa perocrteža. Brane Crlenjak – Vukovarski Srijemac, virtualna.nsk.hr, pristupljeno 12. lipnja 2022.
- ↑ A. Č.-K., Odjeci. Kronika događaja, travanj, Matica hrvatska, 28. travnja 2005., pristupljeno 11. travnja 2015.
- ↑ Nagrade i odličja. Brane Crlenjak – Vukovarski Srijemac, virtualna.nsk.hr, pristupljeno 12. lipnja 2022.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Brane Crlenjak – Vukovarski Srijemac, virtualna.nsk.hr
- Sudbinska veza s Dunavom i Srijemom: Nemirnom Branku za sve ostalo se fućka!, Glas Slavonije, 1. lipnja, 2013.