Branko Bogunović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Branko Bogunović (Drvar, 24. listopada 1911.Šibenik, 1945.), bio je četnički vojvoda iz Drugoga svjetskoga rata. Surađivao je s NDH u borbama protiv partizana. Njegov rođeni brat Uroš bio je zapovjednik Šeste krajiške partizanske brigade i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Branko Bogunović je rođen, odrastao i završio osnovnu školu u Drvaru. Srednje obrazovanje stekao je u Banjoj Luci, potom je vojni rok odslužio u zrakoplovstvu u Sarajevu i nakon toga postao čuvar državnih šuma u Drvaru. Imao je četiri brata i tri sestre: Ljubu, Mitu, Uroša, Nikolu, Milevu, Nataliju i Dušanku. Bio je oženjen Milkom Bašić, iz sela Kamenice, s kojom je imao sina Duška.

Po izbijanju ustanka u NDH 1941. godine, predvodio je četnike u pokolju Hrvata u Bosanskom Grahovu. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Branko Bogunović je bio pomoćnik zapovjednika Dinarske četničke divizije i zapovjednik četničkog korpusa Gavrilo Princip. Zbog svojih zasluga je od Crkve svetog Petra u Donjem Tiskovcu dobio urešeno tradicionalno odijelo koje je prije njega navodno nosio vojvoda Pavasović u ustanku 1715. godine, a zatim i vojvoda Golub Babić u ustanku 1875. godine.

Kod župana NDH Davida Sinčića u Knin je početkom prosinca 1941. godine, zajedno s drugim četničkim vođama, došao i Bogunović, kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju protiv ustanka.[1] Pavelićev ministar Mladen Lorković 26. svibnja 1942. depešom obavještava »vrhovničtvo« velike župe Bribir i Sidraga o isporuci oružja Bogunoviću i drugim četnicima:

Wikicitati „»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«[2]
()

Isplata je izvršena početkom lipnja. O tome dr. Sinčić obavještava Pavelića: "Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima."[3] Župan David Sinčić je iz Knina 17. lipnja 1942. godine poslao nadređenima izvješće o suradnji s postrojbama Branka Bogunovića, koji kaže da je NDH pružala pomoć u oružju, strijeljivu i ljudstvu lojalnim četničkim postrojbama:

Wikicitati „Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobijenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija. Radi djelovanja protiv partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napad na Peulje, Crni Lug, Grkovci, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu protiv partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebno ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno Zapovjedničtvo sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnice, bacače mina i vojna vozila. Četnici poveli akciju protiv partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog Zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite Zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića.[4]
()

U izvješću Mladena Žujovića generalu Mihailoviću od 6. kolovoza 1943. godine stoji:

Wikicitati „Tu još postoje i neke Birčaninove vojvode Brana Bogunović, Mane Rokvić i još neki sve od zla oca i gore majke, mrze se između sebe, proganjaju se, prijete zločinima svima i svakome — napasti.[5]
()

Bogunović je ranjen prigodom proboja blokade u Pađenima, 4. prosinca 1944. godine. Ubrzo potom, 1945. godine partizani su ga zarobili i ubili.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Veliki župan Sinčić je 7. veljače 1942. obavijestio Pavelića da »Brane Bogunović iz Bosanskog Grahova uvijek djeluje u smislu smirenja«. (NOB u Dalmaciji, 2,872).
  2. AVII, H-P-426; u protokolu Ministarstva vanjskih poslova NDH isprava je zavedena pod brojem VT/57/42.
  3. AVII, 195,12/6—1
  4. piše Goran Kotur (15. kolovoza 2009.). NDH četnicima davala oružje i mirovine > Slobodna Dalmacija > Spektar. Slobodnadalmacija.hr. pristupljeno 4. rujna 2014.
  5. Nikola Milovanović, Draža Mihailović, "Rad", Beograd, 1984.