Brusići

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Brusići (Brusić)
Brusići (Brusić) na karti Krk
Brusići (Brusić)
Brusići (Brusić)
Brusići (Brusić) na zemljovidu otoka Krka
Županija Primorsko-goranska županija
Općina/Grad Krk
Površina 2,79 km²
Zemljopisne koordinate 45°04′02″N 14°30′35″E / 45.0672°N 14.5096°E / 45.0672; 14.5096Koordinate: 45°04′02″N 14°30′35″E / 45.0672°N 14.5096°E / 45.0672; 14.5096
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 52
 - Gustoća 18 st./km²
Pošta 51500 Krk
Pozivni broj +385 (0)51
Autooznaka RI

Brusići, lok. čak. Brusić, je selo na otoku Krku.

Smještaj[uredi VE | uredi]

Brusić se nalazi u unutrašnjosti otoka Krka, u zapadnom dijelu otoka koji se naziva Šotovento. Oko kilometar zapadno od sela prolazi državna cesta D104 koja vodi do trajektnog pristaništa Valbiska.

Obližnja sela, udaljena oko 3 km, su: Bajčić na sjeveru, Žgaljić na zapadu, Skrpčić na jugu te Vrh na istoku.

Administrativno pripada Gradu Krku od kojeg je udaljen oko 7 km.

Vrhovi Škrlat (144 mnm) i Vrhure (238 mnm) štite Brusić, ali i čitav zapadni dio otoka Krka od bure. Po tome je i taj kraj dobio naziv (Šotovento-tal. ispod vjetra, zavjetrina).

Povijest[uredi VE | uredi]

Iako je Šotovento bilo naseljeno još u antici, naseljenost je u srednjem vijeku bila vrlo slaba. Taj su kraj pretežno iskorištavali stanovnici samog grada Krka prvenstveno za sječu drva za ogrjev te poljoprivrednu proizvodnju, u prvom redu stočarstvo.

Sredinom 15. st. Ivan VII. Frankapan naselio je na područje Šotoventa 200-tinjak vlaških obitelji s Velebita. U svezi s tim naseljavanjem je i postanak većeg dijela današnjih sela Šotoventa pa i Brusića. Ti su Vlasi govorili posebnim jezikom, krčkorumunjskim jezikom, koji je kroz stoljeća postupno potiskivalo čakavsko narječje kojim se danas u tom kraju govori. Posljednji govornik tog romanskog, krčkorumunjskog jezika bio je Mate Bajčić Gašpović iz Poljica koji je umro 1875. g.

Naziv[uredi VE | uredi]

Naziv sela je patronimičkog porijekla, tj. prema prezimenu koje prevladava u tom selu. I danas se većina mještana preziva Brusić.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema posljednjem popisu stanovnika iz 2011. g. u selu je živjelo 40 stanovnika. To je najmanji broj stanovnika od kada se vode službeni popisi, od sredine 19. st. Do toga je dovela dugotrajna depopulacija koja traje već skoro sto godina. Najviše žitelja Brusići su imali 1921. g. kada je tu živjelo 143 stanovnika. Do tada je broj stanovnika umjereno rastao, a od tada slijedi prvo lagani pad, a od 1961. g. (101 stanovnik) značajan pad broja stanovnika.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poljoprivreda, koja je tradicionalno bila osnovna privredna grana, naročito stočarstvo te dijelomično ratarstvo i maslinarstvo, u novije vrijeme gube na značaju. Maslinarstvo se donekle obnavlja, ali je danas tek sporedni izvor prihoda.

U mjestu radi nekoliko obrtnika, a dio mještana radi u gradu Krku.

Unatoč dobroj prometnoj povezanosti (blizina državne ceste D104) i nedalekoj obali turizam je počeo polako rasti.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Grad Krk
  • Kapela svete Cecilije. Ne može se točno utvrditi vrijeme njezine izgradnje, ali se 1565. g. spominje se da je prastara. Tijekom povijesti bila je predmetom čestih prepirki.
  • Biskup Petar Bembo 1565. g. spominje da je postojala kapela svetog Sergija ponad Brusića. Još tada su postojali samo temelji koji su vidljivi i danas. U svezi s ovom kapelom postoje vjerske tradicije i molitve.
  • Obližnji Krk je višetisućljetni grad iznimno bogat kulturnim i arheološkim spomenicima.

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Otok Krk zapadni dio, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1986.
  • Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]