Brusići

Koordinate: 45°04′02″N 14°30′35″E / 45.0672°N 14.5096°E / 45.0672; 14.5096
Izvor: Wikipedija
Brusići (Brusić)
Država Hrvatska
ŽupanijaPrimorsko-goranska županija
Općina/gradKrk

Površina[1]3,7 km2
Koordinate45°04′02″N 14°30′35″E / 45.0672°N 14.5096°E / 45.0672; 14.5096

Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno43
– gustoća12 st./km2

Poštanski broj51500 Krk
Pozivni broj+385 (0)51
AutooznakaRI

Zemljovid

Brusići (Brusić) na zemljovidu Hrvatske
Brusići (Brusić)
Brusići (Brusić)

Brusići (Brusić) na zemljovidu Hrvatske

Brusići, lok. čak. Brusić, je selo na otoku Krku.

Smještaj[uredi | uredi kôd]

Brusić se nalazi u unutrašnjosti otoka Krka, u zapadnom dijelu otoka koji se naziva Šotovento. Oko kilometar zapadno od sela prolazi državna cesta D104 koja vodi do trajektnog pristaništa Valbiska.

Obližnja sela, udaljena oko 3 km, su: Bajčić na sjeveru, Žgaljić na zapadu, Skrpčić na jugu te Vrh na istoku.

Administrativno pripada Gradu Krku od kojeg je udaljen oko 7 km.

Vrhovi Škrlat (144 mnm) i Vrhure (238 mnm) štite Brusić, ali i čitav zapadni dio otoka Krka od bure. Po tome je i taj kraj dobio naziv (Šotovento-tal. ispod vjetra, zavjetrina).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Iako je Šotovento bilo naseljeno još u antici, naseljenost je u srednjem vijeku bila vrlo slaba. Taj su kraj pretežno iskorištavali stanovnici samog grada Krka prvenstveno za sječu drva za ogrjev te poljoprivrednu proizvodnju, u prvom redu stočarstvo.

Sredinom 15. st. Ivan VII. Frankapan naselio je na područje Šotoventa 200-tinjak vlaških obitelji s Velebita. U svezi s tim naseljavanjem je i postanak većeg dijela današnjih sela Šotoventa pa i Brusića. Ti su Vlasi govorili posebnim jezikom, krčkorumunjskim jezikom, koji je kroz stoljeća postupno potiskivalo čakavsko narječje kojim se danas u tom kraju govori. Posljednji govornik tog romanskog, krčkorumunjskog jezika bio je Mate Bajčić Gašpović iz Poljica koji je umro 1875. g.

Naziv[uredi | uredi kôd]

Naziv sela je patronimičkog porijekla, tj. prema prezimenu koje prevladava u tom selu. I danas se većina mještana preziva Brusić.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema posljednjem popisu stanovnika iz 2011. g. u selu je živjelo 40 stanovnika. To je najmanji broj stanovnika od kada se vode službeni popisi, od sredine 19. st. Do toga je dovela dugotrajna depopulacija koja traje već skoro sto godina. Najviše žitelja Brusići su imali 1921. g. kada je tu živjelo 143 stanovnika. Do tada je broj stanovnika umjereno rastao, a od tada slijedi prvo lagani pad, a od 1961. g. (101 stanovnik) značajan pad broja stanovnika.

Naselje Brusići: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
95
104
118
131
114
135
143
128
130
122
101
78
54
69
52
40
43
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Do 1971 ime naselja je bilo Brusić. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske


Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Poljoprivreda, koja je tradicionalno bila osnovna privredna grana, naročito stočarstvo te dijelomično ratarstvo i maslinarstvo, u novije vrijeme gube na značaju. Maslinarstvo se donekle obnavlja, ali je danas tek sporedni izvor prihoda.

U mjestu radi nekoliko obrtnika, a dio mještana radi u gradu Krku.

Unatoč dobroj prometnoj povezanosti (blizina državne ceste D104) i nedalekoj obali turizam je počeo polako rasti.

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Grad Krk
  • Kapela svete Cecilije. Ne može se točno utvrditi vrijeme njezine izgradnje, ali se 1565. g. spominje se da je prastara. Tijekom povijesti bila je predmetom čestih prepirki.
  • Biskup Petar Bembo 1565. g. spominje da je postojala kapela svetog Sergija ponad Brusića. Još tada su postojali samo temelji koji su vidljivi i danas. U svezi s ovom kapelom postoje vjerske tradicije i molitve.
  • Obližnji Krk je višetisućljetni grad iznimno bogat kulturnim i arheološkim spomenicima.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Otok Krk zapadni dio, Povijesno društvo otoka Krka, Krk, 1986.
  • Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]