Buljan

Buljani su stara hrvatska obitelj čiji su članovi imali značajnu ulogu u odvijanju presudnih vojnih događanja za Cetinski kraj. Nosili su naslove harambaša i serdar. Glavno naselje roda Buljan je Bitelić. Dakle, Bitelić je najjače naselje ovoga roda u Republici Hrvatskoj i šire. Te su vrlo brojan i ugledan rod.

Obiteljska povijest[uredi | uredi kôd]

Na području Cetinskog kraja Bitelića, gdje je Buljanima glavno sjedište u Republici Hrvatskoj, tu su već odavno. Iako je bilo mnoštvo pojedinačnih ili migracija u manjim grupama, Buljani su prema mišljenju, došli u nekoj migraciji koja se događala u tim krajevima, u suradnji i dogovoru s Mlečanima radi obrane granice prema Otomanskom carstvu. Jednu takvu seobu predvodili su ramski franjevci. Na području Satrića, Dabra i Bitelića, pripadali su većoj skupini žiteljstva kojoj je na čelu bio harambaša Vučen, a zatim Grgur Buljan. Dobili su zemlje i pašnjake, obrađivali ih i na njima držala stada. Kada je harambaša Buljan sa svojom skupinom stigao, ne može se točno utvrditi kada, ali se u spisima mletačkog providura Moceniga javlja 1697. godine, kada ga moli da mu dade kuću u Dabru (selo nedaleko od Bitelića) i zemlje uz granicu, jer su se ljudi kojima je bio na čelu tu nastanili. (U to vrijeme Buljani su već dosta vremena bili na tom području) U pokušaju da srede stanje na tom području, u Splitu 1698., kod samoga providura, sastaju se vođe skupina novopridošlog stanovništva i dogovaraju razdiobu zemalja. Kako nije dobio mnogo zemlje s desne strane Cetine, Buljan traži da se nastani u Biteliću, gdje su njegovi potomci ostali do danas, unatoč kasnijem privremenom napuštanju tog područja. Naime, iduće godine (1699.) sklopljen je Mir u Srijemskim Karlovcima i počeo je postupak razgraničenja između dojučerašnjih zaraćenih strana, tako što će kao granica biti određena rijeka Cetina, što znači da Dabar i Bitelić (koji su s lijeve strane Cetine) ostaju na turskoj strani. Zbog toga će Buljan i veći dio njegove skupine ljudi napustiti to područje i otići prema Muću (Postinje), gdje će vršiti službu serdara. Mali rat, nakon kojeg će se granica pomaknuti dalje prema istoku, na vrhove Dinare i Kamešnice, što će omogućiti povratak u Bitelić. Po povratku u Bitelić zemlje su ostale na obje strane što je povezivalo obitelj u jaku obiteljsku zajednicu s harambašom na čelu. Doista, kada se stanje stabiliziralo i kada je izvršen premjer i raspodjela zemlje, te napravljen i zemljišnik 1709., na području Postinja, Zelova,Satrića, Bitelića i Vrdova nalazi se banderija Buljan. Harambaša Grgur Buljan s 29 čeljadi popisan je kao posjednik zemlje u banderije Pavla Bilandžića u Krušvaru kod Dicma. Alberghettijev zemljišnik (1725. – 1729.) u kojem su upisane zemlje dodijeljene žiteljima u sklopu banderija spominje se banderija Buljan, na čelu koje je harambaša Martina Buljana, a obuhvaćala je Postinje, Muć, Zelovo, Satrić i dijelom Bitelić i Vrdovo.

Kao obitelj bili su raštrkani na više mjesta, pa je zajednica slabila i u Sinju te je 1788. godine izvršena dioba između Ivana Buljana Krstinog iz Sinja i Ivana Buljana s braćom Matom i Jakovom pok. Jakova i Šimunom pok. Šimuna koji su živili u zajednici Buljana na Biteliću. Ovom diobom sinjski Krstini Buljani su se odvojili od seoskih bitelskih Buljana i od harambaške obitelji vezane za vojaštvo. Sinjski Buljani bave se trgovinom i postaju ugledna obitelj. I pored diobe dugo ostaju rodbinski vezani, čine jedni drugima znatne usluge u Sinju, te u pribavljanju poljoprivrednih i stočarskih proizvoda za trgovinu

Buljani danas[uredi | uredi kôd]

Danas, kao nekad davno, najviše Buljana žive u selu Bitelić, općina Hrvace. Buljani su raspoređeni u zaseocima Donji Buljani koji se dijele na Đomiće i same Donje Buljane, te zaselak Gornje Buljane koji se dijele na Vignište, Škrabiće, Šćeviće i Banovce, te Dutkiće. Kroz povijest razni utjecaji i migracije su doprinijeli da su Buljani raseljeni po cijeloj Republici Hrvatskoj tako ih ima od Vukovara, Osijeka, Čepina, Našica, Đakova, Slavonskog Broda, Daruvara, Požege, Bjelovara, Varaždina, Zagreba, Karlovca, Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika, Knina, Sinja, Splita, Omiša, Makarske, Imotskog, Ploča i Dubrovnika.

Buljana ima i u Bosni i Hercegovini; najviše u samoj Hercegovini (područje Čitluka i Tomislavgrada). Po nekim navodima Buljani su iz Čitluka (mjesto Ograđenik sa zaseokom Buljanija) došli u Imotski. Ono što je sigurno je da su u Tomislavgrad došli s imotskog područja. Livanjski pak Buljani su povezani sa sinjskom lozom.

Pored obitelji koje su razmještene u R. Hrvatskoj mnogobrojne obitelji otišle su u potrazi za boljim životom na sve strane svijeta pa čak i u prekomorske zemlje Australiju i obje Amerike. U samim zaseocima Buljana na Biteliću, kao u svim drugim krajevima dolazi do iseljavanja i izumiranja roda Buljan na tom području. Pored toga što su stvoreni doista pristojni uvjeti za život tu ostaje malo mladih obitelji i sve se manje rađa djece.

U Gornjim Buljanima trenutno postoji 28 obiteljskih zajednica, s pretežito starijim članovima obitelji i to raspoređeni: 5 obitelji Dutkići (10), 12 obitelji Vignjište (38) i 11 obitelji Škrabići (26) , od toga samo 6 obitelji ima đake ili mlađu djecu, te 3 obitelji Panj-Rumin (23) ukupno 94.

U Donjim Buljanima trenutno egzistira 31 obiteljskih zajednica također s pretežito starijim članovima obitelji i to raspoređeni: 4 obitelji Đomići (20), 26 obitelji Donji Buljani (60) i 1 obitelj Dom (5), ukupno 85.

Po navedenom danas na području Bitelića živi 179 pripadnika roda Buljan.

Pored ovoga mnogi su u stalnom kontaktu te dolaze na područje Bitelića radi obilaska roditelja ili iz drugih potreba. BZ povijest

Neke od poznate ličnosti s prezimenom Buljan:

harambaša Vučen Buljan sin Frane, dovodi i organizira narod uz granicu s Otmanskim carstvom.
harambaša Grgur Buljan sin Vučena, uspostavlja i organizira obranu granice prema Otmanskom carstvu.
harambaša Martin Buljan sin Grgura, vodi banderiju koja obuhvaća Postinje, Zelovo, Satrić dio Bitelića i Vrdova.
harambaša Josip Buljan zvani Ćaća sin Martina, zadnji harambaša u rodu Buljan, poslije njega se prelazi na seoske glavare.
Ilija Buljan poznati trgovac i zakupac u Sinju.
fra. Bonventura Buljan stariji - Bono 1724. god. obnašao službu lektora filozofije u sinjskom samostanu, 1757. god.gvardijan Sinjski
fra. Bonventura Buljan - mlađi obnašao je službu gvardijana u Sinju 1794 - 1795. godine za njegovog gvardijanstva dovršena gradnja Gospina oltara.
Vicko Buljan prvi dokumentirani i zapisani alkarski vojvoda 1834.godine, za vrijeme njegovog načelništva u Sinju dao sagraditi most preko rijeke Cetine u mjestu Han 1849. godine
Antonio Buljan za vrijeme njegovog načelništva u Sinju dao sagraditi most preko rijeke Cetine u mjestu Trilj 1851.godine, doveo vodu od Šimčevih kuća na trg 1852.godine, 1853. godine dao popločati trg s obje strane.
Marko Buljan od carskog namjesnika ishodio gradnju mosta preko rijeke Cetine u mjestu Panj 1905. godine
Frano Buljan alkarski vojvoda 1838 - 1839. godine
Marko Buljan alkarski vojvoda 1936 - 1940. godine
Vice Buljan partizan iz poznate Sinjske obitelji, narodni heroj - alkarski vojvoda 1957 - 1963. godine
Donko Buljan
Helena Buljan hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica.
Ivica Buljan hrvatski kazališni redatelj
Ivan Buljan bivši nogometaš
Zdenka Buljan bivša gradonačelnica Vukovara.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Državni arhiv - Alberghetijev zemljišnik
BZ povijest^{[što je ovo]}