Centar Georges Pompidou
| Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou | |
|---|---|
 Centar Georges Pompidou 2018. god. | |
| Osnovan | 31. siječnja 1977. |
| Smještaj | Place Georges-Pompidou 75004, Pariz, Francuska |
| Vrsta | Muzej umjetnosti, Nacionalni muzej |
| Izlošci | moderna umjetnost: 100.313 umjetnina od 6.396 umjetnika (2014.) |
| Broj posjetitelja | 3.745.000 (2013.)[1] 3.551.544 (2019.)[2] |
| Ravnatelj | Alfred Pacquement |
| Pristup javnim prijevozom | Rambuteau, Hôtel de Ville (Pariški metro) |
| Službena stranica | centrepompidou.fr |
Nacionalni centar umjetnosti i kulture Georges Pompidou (francuski: Centre national d'art et de culture Georges-Pompidou, CNAC), poznat i kao Beaubourg radi istoimene četvrti u kojoj se nalazi, izgrađen je 1977., a sastoji se od Bibliothèque publique d'information (Javna informativna knjižnica), Musée National d'Art Moderne (Nacionalni muzej moderne umjetnosti) i IRCAM (Centar za muziku i akustična istraživanja). Nazvan je po Georgesu Pompidouu, koji je za svog predsjedničkog mandata pokrenuo ideju o izgradnji centra.
Arhitektura[uredi | uredi kôd]
Centar su dizajnirali talijanski i britanski arhitekti Renzo Piano i Richard Rogers. Oni su odlučili da na eksterijer zgrade budu postavljeni elementi koji su tipični za interijer kao što su pokretne stepenice, dizala, cijevi i masivna čelična konstrukcija zgrade što do tad nije bilo uobičajeno. Na stranu zgrade koja gleda na ulicu Renard postavljene su obojene cijevi. Osim što su dekorativne imaju i funkcionalnu ulogu, tako plava boja označava cijevi za ventilaciju, cijevi za dovod vode su zelene boje, a cijevi s električnim dovodima žute boje, dok je prostor kroz koji se kreću posjetitelji unutar zgrade, kao što su dizala, crvene boje.
Musée National d'Art Moderne[uredi | uredi kôd]
Državni muzej moderne umjetnosti (fr. Musée National d'Art Moderne) je francuski nacionalni muzej moderne umjetnosti. Smješten je na četvrtom i petom katu centra. Posjeduje 100.313 umjetnina od više od 6.400 umjetnika od kojih je oko 1.300 izloženo za javnost na prostoru od 18.500 m². U kolekciji se nalaze djela Duchampa, Kandinskog, Matissea, Picassa, Warhola i dr. Uz umjetničku zbirku muzej također posjeduje kolekciju dizajna i arhitekture 20. st. Muzej također priređuje povremene izložbe na prostoru od oko 5.200 m².
Izvan zgrade, na Trgu Pompidou, nalazi se l'Atelier Brancusi, također izložbeni prostor, a na južnoj strani pokraj centra nalazi se fontana Stravinsky (još zvana Fontaine des automates) s radovima Jean Tingulelyja i Niki de Saint-Phalle.
-
Robert Delaunay, Prozor, 1912.
-
Pierre Bonnard, Ženski akt pored kamina, 1913.
-
Ernst Ludwig Kirchner, Žena ispred zrcala, 1913.-1920.
-
Theo van Doesburg, Kompozicija X., 1918.
-
Juan Gris, Harlekin s gitarom, 1919.
-
Amedeo Modigliani, Dječak u sivom, 1919.
-
Vasilij Kandinski, U sivom, 1919.
-
Kazimir Maljevič, Crni kvadrat, 1923.-1930.
-
Laszlo Moholy-Nagy, Kompozicija A.XX, 1924.
-
Paul Klee, Firentinsko selo, 1926.
-
Robert Delaunay, Beskrajni ritam, 1934.
-
Piet Mondrian, Kompozicija s crvenom, plavom i bijelom II., 1937.
-
Arshile Gorky, Pejzažni stol, 1945.
-
Pier Giacomo Castiglioni, Stereo radiofonograf Brionvega RR126, 1965.
-
Ron Arad, No Discipline, 2008.
-
Olafur Eliasson, Sfera hladnog vjetra, 2012.
,_1913-20_ca.JPG)
.jpg)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Broj posjetitelja svjetskih muzeja 2013., The Art Newspaper (engl.) Pristupljeno 13. kolovoza 2017.
- ↑ The Art Newspaper List of most visited art museums, The Art Newspaper, 9. travnja 2020. (engl.) Pristupljeno 22. lipnja 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
